Hiperborealni vjetrovi

< svibanj, 2007 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

20.05.2007., nedjelja

Fantom slobode

Podozrenje zbog upozorenja da na sestosatnoj voznji do Mengla barem polovica putnika u autobusu povraca i grcevito upiranje nogama o sjedalo ispred sebe zbog bezumnih pretjecanja kamiona u potpuno nepreglednim zavojima, u kakvima je nas grintavi vozac provodio veci dio vremena, ubrzo potiskuju u zaborav prizori koje nam, duboko dole u kanjonu, pruza Mekong. I taman kad sam se pripremio uzivati u spomenutim prizorima uz Bebica, Waitsa i Cohena, za koje sam, nakon pomnog promisljanja prije puta, odlucio da su idealan izbor za pogurati u empetriplejer, otkrivam zasto se ovo naziva autobusom za povracanje jer sofer pocinje pustati cede kompilaciju na kojoj se pravilnim ritmom izmjenjuju kineske pop ultraljigavoce i superimbecilne dens poskocice.
Mekong je otisao svojim putem, cedeu dosao sa zudnjom iscekivani kraj, kamioni ispred nas se prorijedili, planine postajale sve vise, sume sve vece i gusce, a cesta sve zavojitija i uza. I kao da se i onaj golemi, sivi, tmurni plimni val koji je nemilosrdno preplavio tisuce kilometara istocno, polako poceo razbijati o planinske vrhunce, gubiti na snazi i sve se teze probijati na zapad. Dok od njega na kraju nije ostalo samo nekoliko potocica koji su tiho i nezamjetno prokapavali kroz bujno zelenilo, sad vec solidno razmahane dzungle.
I oni malobrojni ljudi koje smo sretali putem, kao da su izgubili svoj karakter mirnih, bezvoljnih goveda i poceli sve vise podsjecati na okolnu dzunglu; ponosnu, divlju i neukrotivu. Cak i cesta, za razliku od onih u Kini, koje izgledaju kao da se sire izvan svojih granica, pustaju svoje otrovne pipke u okolinu i guse je svojim sivilom, cinila se nekako slabasna i krhka, stijesnjena medju bezbrojnim planinski vrhuncima, i kao da se okolna, prijeteca dzungla nadvijala nad nju i pokusavala je ugusiti svojim zelenilom i zauvijek sakriti svaki trag njenog postojanja.
Kako je cesta bjezala sve dalje i dalje od Kine, kako su se sume i planine sve vise oslobadjale njenog zagusujuceg stiska i razmahivale u svojoj punoj moci, kao da se i negdje duboko u meni pocelo pokretati nesto na sto sam gotovo vec bio zaboravio. Nesto cemu treba mnogo vise zraka, nego sto zivot u Wuhanu moze pruziti. Nesto sto, da bi sutilo i da bi poluzaboravljeno na miru spavalo dolje u tami, redovito treba obesvjescivati litrama alkohola.

- 10:56 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>