Prosjaka vjerojatno nema kao u Indiji i nekim slicnim zemljama, ali ima ih posvuda i nitko se ne obazire previse na njih. Zanimljivo je da, kako se ne šišaju, vecinom (bar ovi mladji) izgledaju ko rastafarijanci. Ima jedan takav koji zivi tu u blizini. Spava nasred plocnika. I to vrlo prometnog. Punog ducancica, restorancica i kojecega drugoga. I nitko se ne obazire previse na to. Kod nas bi zasigurno vlasnici obrta odmah zvali policiju. Dopada mi se taj duh. Ak covjek hoce spavati na plocniku – nek spava. Pošteno. Postoje puno udobnija mjesta za spavati, ako si vec beskucnik. Ali on je odlucio biti tamo i ne treba mu se mijesati u izbor. Zimi bih redovito vidjao samo nekakvu hrgu, potpuno zamotanu u par prljavih, ofucanih, na gomilu mjesta progorenih deka i, prolazeci pored, uvijek sam se pitao je li jos uvijek ziv. Onda bih iduci dan vidio da je na onoj strani gdje bi mu trebala biti glava, nova hrpa izgorenih ostataka. Ocito bi si podvecer, kad zahladi, skupio omanju hrpu smeca (toga ovdje po ulicama nikad ne nedostaje), slozio si to pored glave i zapalio da ga grije. Po tome sam znao da je jos uvijek ziv. Samo je deka svaki dan imala sve vise i vise rupa od gorucih komadica koji su letjeli okolo. I prezivio je zimu. Ne znam kako, jer je po cijele dane lezao prakticki na asfaltu, ali je. Ali cini se da takav nacin zivota ostavlja neke cudne posljedice jer se ljeti, kad je vani blizu cetrdeset, uopce se ne moze disati i nakon desetak minuta provedenih vani imam osjecaj da ce me drmnuti hercklof ne pronadjem li pod hitno neki erkondisn, najnormalnije moze vidjeti pokoji od od tih rastafarijanaca (tako ih bar ja zovem) kako hoda okolo obucen u debeli zimski kaput, dzemper, duple hlace i jos gomilu toga na sebi. Jos teze razumijem kako to moze prezivjeti?!!
Uobicajena taktika prosjacenja je da hodaju okolo, ili se postave na neko prometno mjesto, i zveckaju komadima kovanica u plasticnoj posudi. Naravno, cim vide stranca, dotrcat ce do tebe i zveckati ti ravno pod nosom. Ali ima ih i kreativnijih pa se tako nadje i onih koji razrezu kamionsku gumu (zracnicu), pomocu raznorazne uzadi i zica si to zavezu na trbuh i, povlaceci se samo rukama, puze po gradu. To jos i mogu shvatiti, ali one koji klece na plocniku i lupaju glavom u asfalt, ne. Odnosno prave se da to cine, ali zahvaljujuci savrsenoj ispraksiranosti dodju na centimetar do poda te stvarno izgleda kao da lupaju svom snagom. I tako satima! Mene bi zabolila glava nakon dva tava zamaha. Da ne velim da bih kresnuo glavom u asfalt cim bi mi malo popustila koncentracija. Ali nedavno sam shvatio da je to uistinu posebna vjestina koja se dugo uci. Naime, vidio sam jednog klinca, jos pocetnika, koji je sve skupa jos radio vrlo sporo i zaustavljao se na bar desetak centimetara od plocnika. Za par godina ce i on vjerojatno postati majstor.
 Najmastovitiji oblik prosjacenja koji sam dosad vidio, ipak je bio onaj u Zhangjiangu: prosjak, kakvog sam vec opisao gore, koji samo pomocu ruku puzi na gumi zavezanoj za trbuh, za nogu ima zavezan komad ofucanog strika i na njemu slepa drugog, bez nogu, na tocno onakvim prosjackim kolicima kakva se mogu vidjeti samo u stripovima (razgalio sam se kad sam ih vidio, mislim, zao mi covjeka, ali kolica su prekrasna). Znam da je svinjski i sramim se samoga sebe, ali to je uistinu bilo toliko smijesno da sam se morao suzdrzavati da nasred ulice ne pocnem plakati od smijeha.
|
