ne pada mi na pamet Suzy F. Osim ako se tako kojim slucajem zvala ona egzoticna djevojka (bliski istok? Indija? U svakom slucaju rijec je o nekakvom mišungu. Seksi mišungu. Vrlo, vrlo seksi mišungu) na koju sam naletio kraj standa s knjigama. Ona ce mi zasigurno padati na pamet jos neko vrijeme. Ali nisam to htio reci, vec jos pokoju o standu s knjigama (u potpunosti vas razumijem ako na ovom mjestu razocarani prekinete citanje i odete se bavit necim pametnijim. Ja bih zasigurno napravio isto). Naime imao sam, prije no sto dodje vrijeme da se krene put majcice Kine, par sati za utuci na tom, u naslovu spomenutom, aerodromu. Pa jos k tome i beckom. Za sto obicno nema idealnijeg mjesta od standa s knjigama. Dobro, lupetam gluposti, naravno da je birtija neusporedivo bolja za tu svrhu, ali imajuci u vidu aerodromske cijene (pa jos k tome i becke), ostadoh osudjen na, vec vise puta spomenutu, knjizaru. Nazalost. Jer pokazalo se da od onih nekoliko stotina knjiga, devedeset posto otpada na daniellestilovstinu i robertludlumovstinu. Ajde, malcice su me uspjele razgaliti ilustracije na naslovnicama (izobilje vrlo oskudno odjevenih djevojaka utegnutih raznoraznom uzadi), a jos vise naslovi ("Binding promises") na (iznenadjujuce velikom) dijelu posvecenom knjigama sadomazo tematike. A tik do je bio i stand sa casopisima, jedan od kojih je bio za fetisiste ekstremno velikih guzica. Naslo se i tamo zabavnih stvari za vidjeti. Koliko god da volim tu zapadnjacku dekadenciju i nastranost, nisam dobio volju zaviriti cak ni u potonje tiskovine. O onim prvima necu ni trositi rijeci. Pa mi je neminovno na pamet morao pasti proslogodisnji odlazak u Kinu i par sati provedenih na budimpestanskom aerodromu, odnosno tamosnjem standu s knjigama, gdje mi je doslo da se rasplacem zbog toga sto ne mogu kupiti bar polovinu izlozenih knjiga (jos uvijek se grizem sto se nisam odlucio kupiti bar onu kolekciju Raymonda Chandlera koju su imali). Onu drugu polovicu bih ipak samo htio prvo procitati pa tek ondak razmisliti o kupovini.
Sto me sve skupa jos malcice ucvrstilo u uvjerenju da je kapitalizam, iako se zaklinje na individualizam i slobodu misljenja, zapravo mnogo uspjesnijii u stvaranju poslusnih stada stoke ispranog mozga od komunizma. Iako je potonji odma odbacio svaki oblik individualizma i prilicno otvoreno, svim silama, pola stoljeca pokusavao stvoriti upravo opisana stada. Osim u Kini, gdje im je to uspjelo iznad svih ocekivanja, ali o tome vec sve znate pa vas necu sad time daviti. Ali prvom iducom prilikom svakako hocu. E da su bar nasi drugovi to prije shvatili. Jos bismo prije tridesetak godina mogli uzivati u izboru od dvajstosam juznoamerickih sapunica i, zahvaljujuci polusatnim blokovima reklama svakih petnaestak minuta programa, biti u potpunosti u tijeku s najnovijim svjetskim trendovima u dizajnu suncanih naocala. A umjesto nazadne Novovalne glazbe i primitivnih Mise Kovaca, Nede Ukraden i Ane Stefok, vec smo onda mogli slusati Justina Tiberlakea (imali su tu u Becu i njegovu biografiju. D'oh.) i finaliste storysupernovamusictalentsa. I umjesto da nam komunisti ispiru mozak nekim tamo Startovima i Izborima, siriti obzore Cosmopolitanom i Nacionalom. Kvragu.
|
