Hiperborealni vjetrovi

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

17.12.2005., subota

P.

Wuhan. Dva u noci. Zimskoj. Pust grad. Sjeverac nosi neke vrecice praznom i tihom ulicom. Zapravo, ne bas potpuno praznom. Tu je parkiran i policijski kombi. A prolazi i neka spodoba. Nije Kinez. Nije bas ni reprezentativnog izgleda, upitne je inteligencije i definitivno ne trijezan. I urla iz sveg glasa “Jebo policiju! Jeboooooo!” A buduci da je, kao sto je vec napomenuto, upitne inteligencije, a odigralo je tu svoju ulogu i onih nekoliko piva i par komada zestice u guzici, cini to na engleskom. Tako da, sudeci po komentarima iz kombija, policajci razumiju. Na svu je srecu prehladno da bi im se dalo izlaziti van i natezati s pijanim kretenom.
Kako je doslo do toga svega? Duga je to prica. Mozda ima veze i s nepromisljenim odlaskom u supermarket, gdje sam po prvi puta ove godine bio izlozen teroru bozicnim pjesmamama te posljedicnoj pojavi uobicajene bozicne depresije? Ili je ipak pocelo onomad kad sam procitao tuznu vijest iz domovine da je zatvorena Kinoteka? A lijepo sam rekao da ne zelim cuti nikakve vijesti iz domaje. Naime, ako su, kao ova, lose, samo me oneraspolozi jerbo imam dojam da sve odlazi kvragu. A ako su dobre, zao mi je kaj sam tu, i propustam to. Znaci najbolje nista ne znati. Usto sam bio dodatno uzdrman i informacijom da je ovdje netko od odgovornih birokratskih mozgova zakljucio da ona ekipa iz “10 najboljih stvari u Wuhanu”, tocka br. 1, prlja i nagrdjuje njihov, inace krasan grad (za moje misljenje o tome, vidi pak 1. tocku “10 najgorih…”) i svaku vecer salje svoje policijske pse da ih hapsi i rastjeruje. U takvim se trenucima obicno osjecam kao da sam zalutao u neku Kafkinu pricu. I da netko potpuno malen, nevazan i anoniman, nekim, meni potpuno nejasnim mehanizmima, iz isto tako nerazumljivih razloga, sustavno unistava i zatire svijet kojeg volim i zamjenjuje ga nekom kicastom, sterilnom, umjetnom ljusturom. Jedini lijek za takvo stanje je u poduzimanju svih potrebnih koraka da se osjecam kao da sam zalutao u neku od Jerofejevljevih prica. I tako dodjosmo do pocetka. Jednostavno me drmulo kad sam vidio ulicu, inace punu svjetala, mirisa, satora, stolova, stolaca, dimecih rostilja i dovikivanja pripitih Kineza, onako praznu, mracnu, pustu i mrtvu, a apokalipticni je ugodjaj pojacavao i onaj sjeverac noseci komade smeca, samo s policijskim autom parkiranim nasred te pustosi i mrtvila. I svoje sam ogorcenje, eto, iskalio na, zapravo ni krivim ni duznim, policajcima. Na svu srecu, oni nisu svoje ogorcenje iskalili na meni. Iduci bih puta ipak trebao bit pametniji pa vikat na rvackom.
- 17:47 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>