Never be affraid to dream!

19.07.2008., subota

16.07.2008. Jedan običan dan na poslu...

Stigoh malo prije 6. Prije odoh u dućan po sokić od crvene naranče i u kiosk po neku literaturu. Nakon odbijanja Extre - tračerskih novina i Gioie - neda mi se čitat talijanske novine, a i ne razumijem baš savršeno talijanski da bi i novina čitala; Nakon gorkog saznanja da sam već sve Moje Istine, Sudbine, Tajne, Spletke pročitala, odlučih se za paket od 3 ljubavna romana, koje i inače čitam. Za 15 kn se isplati.
Dolazim u butigu, sjedam. Palim ventilator i svjetla. Vidim novu stolicu. Jedna fali, a stara je zamijenjena novom. Lijepa je, plavo žuta, ali za moju guzicu - PRETVRDA. Ok, izdržat ćemo.
Popih malo soka od crvene naranče. Mmmmmmmmmmm. Neću previše da mi se ne počne pišat.
Dolazak nekih bezobraznih ljudi u dućan. Pozdravljam. Žena ne odzdravlja. Kipim. Ulazi muž, ja pozdravljam. Ni on ne pozdravlja. Gonite se neodgojeni i nepristojni neidentificirani ljudi!
Nakon što su našli objekt žudnje, crvenu ribu okreću se (da, tu sam) i pitaju na češkom koliko košta. Odem do ribe, nema cijene, zovem šeficu, ne javlja se, ocijenjujem od oka i procijenim da je 60 kn. (Ispalo je na kraju da je 65 kn, jer nisam vidjela da ima takvih istih riba, no dobro). Žena se smješka i ako sam dobro razumijela pita dal može za 50 kn. Ja kažem ne može, 60 kn! Da ti još dam i s popustom, pa nije ti ovo Turska, možda da ste pozdravili ajde, ma ne bi ni onda.
Polako se živčanluk smanjio. Sjedim i nešto radim. Otvaram romane, izabirem jednog i čitam. Pa zovem Alexa. Pričamo, evo nekoga unutra. Pa nastavimo pričat, evo opet nekoga. Zaključim da kad god pričam uvijek netko dođe, a kad niš ne radim nikog ni nema.
Nisam čak ni morala razmijenjivat novce. Oo, ne, lažem, jesam jednom ja mislim. Boli me već guzica i dižem se. Naslonim se na zid i čitam roman.
Odjednom gužva. Gužva, gužva, ne znam di ću prije. Za vrijeme gužve svratile su i frendice, pa su čekale da ode gužva. Nijemcima sam dala popust. Zovu me na kavu nakon posla. Malo se mislim i kažem, ok može. Odradim do kraja i na ledeni čaj koji sam na kraju dobila besplatno:) Zaboravio mi donijet 15 min i onda se sjetio i eto dobih ga besplatno. I one bi dobile besplatno ali im se više nije pilo. Lucky me.

Još 7 dana i nešto sati......

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.