Never be affraid to dream!
14.02.2007., srijeda
Iznenađenje :)
|
I to kakvo...:) U petak ujutro na praksi..dok su se dječica igrala...a moja kolegica ih zabavljala odlučila sma uzetio par rminuta odmora i zvrcnula malo Alexa tek toliko da vidim šta radi... "U Rijeci sam." - reče Alex "Molim?" - ostala sam šokirana. "U RIJECI SAM." - ponovio je Alex. "Ma daj, zezaš se, stvarno? Ozbiljno? " - milijun puta sam ponovila ta pitanja sve dok mu nisam povjerovala. Uljepšao mi je dan, i umjesto da na praksi budem do 4, odlučila sam već u podne zbrisati (inače mi i je do podne bila smjena). Kad minutu nakon toga, dobijem ja poruku ovakvog sadržaja: "Ljubavi, ja sam se samo šalio." Došlo mi je da ga zadavim, namlatim, da plačem od muke i slično...nazvala sam ga ponovo, rekla da nek mu je to rvi i zadnji put da se igra tako s mojim osjećajima i poklopila. Zvao je onda on opet i rekao da je u Rijeci, da me samo zeza, da je ispred mog stana. Zahtijevala sam da mi da cimericu na tel da se uvjerim da je tamo. I stvarno..:) Nitko sretniji i ljući od mene. :) Došla sam doma, malo mokra...uplakana zbog toga što se rastajem od svojih klinaca s praxe i bacila mu se u zagrljaj i ronila krokodilske suze, a njemu niš nije bilo jasno odmah:) Anyway...vikend je bio savršen...brzo j eprošao na žalost ali...bit će bolje:) Sad moram ići...potpis me čeka..........later..... |
