ninč

ponedjeljak, 10.09.2007.

O poslu, Irskoj i NDH...(čudna kombinacija)

Evo da se javim. Ljudi moj zatrpali me poslom, više se i ne sjećam svojeg godišnjeg... To mi je famozno, kako dani vikenda, praznika, godišnjeg brzo prođu, a dani kroz tjedan full polako. A s druge strane nekad kao mi i fali sati u tjednu...

Spremam se na novo putovanje. S tim mojim poslom nikad se ne zna. Prvo sam trebao ići 2 tjedna u Nizozemsku, pa je to otpalo. Onda sam pola dana bio u uvjerenju da idem u Lisabon, Portugal, da bi kasnije saznao da ipak idem u Irsku!! Trebalo bi biti zanimljivo. Idem u Dublin i na par dana ću putovati po unutrašnjosti Irske. To mi zvuči zanimljivo i baš me zanima je li tak zelena kak pričaju. Nekako si zamišljam da izgled kao Hobbiton u LOTR, iako su to bile slike iz Novog Zelanda. Bumo vidli. To znači da vas čekaju nove fotke i putopis.

U subotu sam bio na utakmici Hrvatska-Estonija. I bilo je super. Nisam već duže vrijeme bio na tekmi. Ovaj put je bila ugodna atmosfera, uz neke iznimke. Nije bilo toliko mržnje i agresivnosti. Naime, zadnji put kad sam bio na tekmi igrali smo protiv Slovenaca i atmosfera je fakat bila mučna. Ne volim kad se navijanje svede na mržnju prema suparniku, a na toj utakmici je bilo upravo to. Čisti izljevi mržnje i agresije. To mi je koma. Navijanje bi trebalo biti za tvoju momčad, pozitivno, ohrabrujuće, a ne drvlje i kamenje po suparničkim igračima i navijačima. Ovaj put toga nije bilo i navijalo se pozitivno za naše. Međutim ima jedan detalj zbog kojeg sam rekao da je bilo iznimaka na tekmi.

Naime, nekoliko put tijekom večeri navijalo se koristeći slogane i izraze vezane za ustaški pokret - Za dom spremni! Ajmo ustaše! Iskreno nije mi bilo drago. Mislim da velika većina ljudi koji su to vikali (ja nisam htio) i ne znaju što stoji iza tih slogana. Osobno mislim da je to vrijeme jedno od najcrnjih u povijesti Hrvatske i na stranu sve što se govori da je to bio izraz želje Hrvata za svojom domovinom, želja za slobodom. Istina da su Hrvati željeli slobodu od Beograda, svoju državu, ali definitivno ne na način na koji je NDH ispala. I'm not buying it! To je bila država (e sad je li bila država? formalno pravno je imala je priznanje i to skoro 20-ak država: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Finska, Danska, Manđuko, Tajland, Kina, Burma, Filipini, Indija. Istina sve te države bile su dio ili okupirane ili saveznice od sila Osovine, ali bile su države. Drugo ta države je bila diktatura u kojoj je samo kratko postajo sabor i to nikad izabrani.) koja uopće nije kontrolirala svoj teritoriji jer većina teritorija (da ne spominjem predaju Dalmacije Italiji ?!) bila je što pod okupacijom, što pod kontrolom fašista i nacista. Dio teritorija si je prisvojila i Mađarska. Naime, na anektiranome, ali ponegdje i na okupiranome području, čak i na onome malome dijelu NDH koji nisu tako čvrsto i neposredno nadzirali okupatori, uvođeni su okupatorovi zakoni ili zakoni prema uzoru na nacifašističke, među njima i oni rasistički. Odmah po osnivanju vlasti NDH sami su ustaše s provođenjem nečeg što bi danas nazvali - genocidom - koji je doveo do početka planskoga, sustavnoga fizičkog istrebljivanja Židova i Roma već 1941. godine, i to samo zato, jer su bili Židovi i Romi. Zatim se smrtonosna oštrica dijelom okrenula i protiv Srba. Ubrzo su na red došli i antifašistički orijentirani Hrvati, muslimani i pripadnici drugih naroda, jer su, u međuvremenu, oni počeli i javno isticati svoje antiokupatorsko i antikvislinško raspoloženje. Odmah su – prema uzoru na one u Trećem Reichu – i u NDH formirani privremeni pa trajni koncentracijski logori masovne, nasilne smrti. Među njima je najstravičniji bio onaj u Slanome na otoku Pagu, a najveći i najpoznatiji po zlu postao je kompleks konclogora sa zajedničkim imenom Jasenovac. Nisam siguran da je to bila država koji su Hrvati tako dugo htjeli i željeli.

Sad na stranu sve zlo koje se paralelno ili kasnije dešavalo - četnički pokret i zločini partizana za vrijeme i poslije rata. Na stranu i sve ispravne želje hrvatskog naroda.

Upotrijebio bih tu i dva citata jedan biblijski i jedan noviji citat za koje mislim da vrijede i dan danas


Ubojstvo je ubojstvo, pljačka je pljačka, silovanje je silovanje, spaljena kuća je spaljena kuća bez obzira u čije ime i u ime kojeg ideala i pod kojom zastavom se počinilo. Zato mi je uvredljivo da "mi" tko god bili, ne možemo počiniti zločin. (u obrambenom ratu ne može se počiniti zločin!?). Prije par godina vidio sam jedan zanimljiv grafit: Ubojice nisu heroji! I to bi trebao biti naš stav. Čast pravim herojima, a ne onima koji svoje zločine skrivaju zastavom (koja god bila) i koji, kad se osjete prozvanima, onda se pozivaju na sve ostale. Skrenuh s teme, ovo je za neku drugu raspravu.

E sad što s tim skandiranjem na stadionima? Istina da je u vrijeme Domovinskog rata trebalo poticaja i naboja. Ali rat je prošao. Razumijem da su i neke od tih parola doživjele možda i drugo značenje, i da je pozdrav za dom spremni i stariji od 40-ih godina prošlog stoljeća i da je kroz godine dobio i drugu – ajmo reći blažu boju. Tu bi trebala malo dublja analiza nego je ja mogu dati. Ali pozivanje na ustaše – to ne može biti nikako ok.Ova država jasno je rekla kako počiva na antifašizmu i kako se ne nastavlja na taj dio naše povijesti. I di je kratki spoj? Možda jer još mnogi ne dijele takvo mišljenje o tom dijelu povijesti? Zbog našeg nedavnog rata? Ili možda jer mlađe generacije i ne znaju što skandiraju i možda jer im je to izraz bunta i nekakav novi identitet (nošenje ustaškog znakovlja na koncertima)?
Istina je da i mnoge, ajmo reći moderne i razvijene države, imaju problema s ekstremizmom, koketiranjem s fašizmom (Njemačka – kvazinacističke organizacije, Austrija – pozdravljanje nacističkim pozdravom u vojsci, Rusija – ubojstvo imigranta uz nacistički pozdrav, Izrael – uhapšena skupina neonacista ??!!!), čak i puno izraženije nego je to kod nas skandiranje parola.

Znači li to da bi kod nas onda trebalo biti ok takvo skandiranje – definitivno NE. Osobno za sebe smatram da sam domoljub– ali samo zato jer volim svoju zemlju, iako ju je nekad teško voljeti. Ali moja ljubav prema mojoj domovini ne znači i mržnju prema drugima koji nisu moje nacionalnosti. A ponekad tako ispada – da ruku pod ruku s ljubavlju prema domovini ide i mržnja prema drugima. Nacionalizam je i zato dobio tako negativnu boju. Našao sam jednu zanimljivu definiciju

Mislim da ima puno boljeg načina da se bodri i navija za svoju zemlju od parola koje u svojim korijenima i povijesti imaju mržnju prema svemu što je drugačije, mržnju i zlo prema nekome samo zato jer je druge nacionalnosti, vjere ili boje kože. I to ne zato jer bi nas drugi prozivali (Centar Simon Wiesenthal) već radi nas samih, naše povijesti i našeg nacionalnog ponosa.

E jesam zafilozofirao….

L8R

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?