Evo da se javim. Ljudi moj zatrpali me poslom, više se i ne sjećam svojeg godišnjeg... To mi je famozno, kako dani vikenda, praznika, godišnjeg brzo prođu, a dani kroz tjedan full polako. A s druge strane nekad kao mi i fali sati u tjednu...
Spremam se na novo putovanje. S tim mojim poslom nikad se ne zna. Prvo sam trebao ići 2 tjedna u Nizozemsku, pa je to otpalo. Onda sam pola dana bio u uvjerenju da idem u Lisabon, Portugal, da bi kasnije saznao da ipak idem u Irsku!! Trebalo bi biti zanimljivo. Idem u Dublin i na par dana ću putovati po unutrašnjosti Irske. To mi zvuči zanimljivo i baš me zanima je li tak zelena kak pričaju. Nekako si zamišljam da izgled kao Hobbiton u LOTR, iako su to bile slike iz Novog Zelanda. Bumo vidli. To znači da vas čekaju nove fotke i putopis.
U subotu sam bio na utakmici Hrvatska-Estonija. I bilo je super. Nisam već duže vrijeme bio na tekmi. Ovaj put je bila ugodna atmosfera, uz neke iznimke. Nije bilo toliko mržnje i agresivnosti. Naime, zadnji put kad sam bio na tekmi igrali smo protiv Slovenaca i atmosfera je fakat bila mučna. Ne volim kad se navijanje svede na mržnju prema suparniku, a na toj utakmici je bilo upravo to. Čisti izljevi mržnje i agresije. To mi je koma. Navijanje bi trebalo biti za tvoju momčad, pozitivno, ohrabrujuće, a ne drvlje i kamenje po suparničkim igračima i navijačima. Ovaj put toga nije bilo i navijalo se pozitivno za naše. Međutim ima jedan detalj zbog kojeg sam rekao da je bilo iznimaka na tekmi.
Naime, nekoliko put tijekom večeri navijalo se koristeći slogane i izraze vezane za ustaški pokret - Za dom spremni! Ajmo ustaše! Iskreno nije mi bilo drago. Mislim da velika većina ljudi koji su to vikali (ja nisam htio) i ne znaju što stoji iza tih slogana. Osobno mislim da je to vrijeme jedno od najcrnjih u povijesti Hrvatske i na stranu sve što se govori da je to bio izraz želje Hrvata za svojom domovinom, želja za slobodom. Istina da su Hrvati željeli slobodu od Beograda, svoju državu, ali definitivno ne na način na koji je NDH ispala. I'm not buying it! To je bila država (e sad je li bila država? formalno pravno je imala je priznanje i to skoro 20-ak država: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Finska, Danska, Manđuko, Tajland, Kina, Burma, Filipini, Indija. Istina sve te države bile su dio ili okupirane ili saveznice od sila Osovine, ali bile su države. Drugo ta države je bila diktatura u kojoj je samo kratko postajo sabor i to nikad izabrani.) koja uopće nije kontrolirala svoj teritoriji jer većina teritorija (da ne spominjem predaju Dalmacije Italiji ?!) bila je što pod okupacijom, što pod kontrolom fašista i nacista. Dio teritorija si je prisvojila i Mađarska. Naime, na anektiranome, ali ponegdje i na okupiranome području, čak i na onome malome dijelu NDH koji nisu tako čvrsto i neposredno nadzirali okupatori, uvođeni su okupatorovi zakoni ili zakoni prema uzoru na nacifašističke, među njima i oni rasistički. Odmah po osnivanju vlasti NDH sami su ustaše s provođenjem nečeg što bi danas nazvali - genocidom - koji je doveo do početka planskoga, sustavnoga fizičkog istrebljivanja Židova i Roma već 1941. godine, i to samo zato, jer su bili Židovi i Romi. Zatim se smrtonosna oštrica dijelom okrenula i protiv Srba. Ubrzo su na red došli i antifašistički orijentirani Hrvati, muslimani i pripadnici drugih naroda, jer su, u međuvremenu, oni počeli i javno isticati svoje antiokupatorsko i antikvislinško raspoloženje. Odmah su – prema uzoru na one u Trećem Reichu – i u NDH formirani privremeni pa trajni koncentracijski logori masovne, nasilne smrti. Među njima je najstravičniji bio onaj u Slanome na otoku Pagu, a najveći i najpoznatiji po zlu postao je kompleks konclogora sa zajedničkim imenom Jasenovac. Nisam siguran da je to bila država koji su Hrvati tako dugo htjeli i željeli.
Sad na stranu sve zlo koje se paralelno ili kasnije dešavalo - četnički pokret i zločini partizana za vrijeme i poslije rata. Na stranu i sve ispravne želje hrvatskog naroda.