Pravo i erotika

petak, 28.07.2006.

"Normalno" vrijeme krađa

Evo mene nakon 100 godina...
Po komentarima i drugim blogovima koje pratim, vidim da ste više manje svi na godišnjem i da odmarate od posla i od kompjutera, al evo ipak jedan post budući je prikladan, a nadam se i koristan.
Danas u Jutarnjem sam pročitala letimično članak o provalama. Da, sezona je tu, pljačke su u tijeku, itd. Nažalost, svake godine metropola nudi isto, a žalosno je da starosjedioci komentiraju samo "Nažalost, to je normalno." Meni je žalosno da grad, vlast ili ljudi sami ne mogu pokrenuti ništa kako bi zaštitili svoje sugrađane, ali prvenstveno sebe same!
Prekjučer dolazim doma i dočeka me super prizor - NEMA MI BICIKLE! (kod nas u Dubrovniku je bicikla) Da ne duljim, netko mi je ukrao biciklu VEZANU za ogradu + na ZADNJEM katu zgrade! Tko je to mogao uraditi?! Tužna, jako tužna i razočarana, odlučim prijaviti štetu ne bi li možda policija poduzela nešto. U PU Novi Zagreb su iskomentirali već poznatu rečenicu "Nažalost, to vam je normalno." Da ne ispadnu potpuni promašaj u čuvanju reda i mira, ogradili su se dodatkom - "Imamo oko desetak sličnih prijava dnevno. Sutra je Hrelić i pretpostavljamo da kradu narkomani koji to odmah i preprodaju."
Što je službenik PU time želio reći? Da narkomani imaju pravo krasti i preprodavati? Da je normalno da narkomani ulaze u zgrade i kradu tuđe stvari? Ok, Zagreb je veliki grad, ali zar uistinu nijedan zagrepčanin ne želi stati tome na kraj?
Možda sam premlada i preneiskusna, ali ja se ne predajem lako. Vjerujem da pojedinac može mijenjati stvari. Vjerujem da ja mogu napraviti nešto za svoje sustanare i za svoj kvart.
Za početak sam obavijestila susjede, a zatim napisala na jedan A4 papir što se dogodilo, zamolila sustanare da ne otvaraju NIKOME vrata zgrade, pogotovo kad im na portafon uvaženo kažu "Vrata!", te predložila predstavniku stanara da dodijeli poštaru ključ i da se više nikome nepoznatom ne otvaraju vrata.
Papir stoji gdje sam ga priljepila prije 2 dana. Ima li koristi od njega zasad još ne znam. Podcrtane riječi "BICIKL UKRADEN" zasigurno privlače pažnju pa... vidjet ćemo. Ja sam svoju dužnost obavila.
Nažalost, briga ne prestaje tu! Zabrinuo me godišnji i što ako u ta 2 tjedna neki narkoman odluči provaliti u moj stan?! U PU bi mi vjerovatno rekli "Nažalost, to vam je normalno." I odlučila sam se i za to pobrinuti sama.
Ja nisam bogata, u stanu uopće nemam nakita ili novaca, ali ljudi moji, da mi netko provali u stan i ukrade komp, mikrovalnu i odjeću, ja bih bila siromašna! Ok, s vremenom se sve može nadoknaditi, al' tko danas ima love za kupiti kompletnu novu garderobu?!
Rješenje - PROTUPROVALNA VRATA! :)
Važna napomena: ne vjerujte napisima u novinama da je njihova cijena od 6.500 kuna na dalje! I ne vjerujte da su sva jeftinija vrata kineska! To su laži.
Ja ću protuprovalna vrata kupiti u Novom Zagrebu i platit ću ih 2.200 kuna + PDV. To nije nikakva prijevara i nikakva greška. Ljudi su spustili cijene jer je potražnja jako velika i jer nema potrebe da budu skuplja. A drugo, još realnije, zar je to malo??? To je nečija plaća! A zar ljudi koji crnče za minimalac nemaju pravo kupiti protuprovalna vrata?
Toliko o provalama. Možemo na kraju izdvojiti najbitnije:
1. AKO IKAKO MOŽETE, STAVITE BICIKLE U STAN (balkon, lođa)
2. KUPITE PROTUPROVALNA VRATA (ne skuplja od 3.000 kn)
3. AKO VAM NEŠTO UKRADU, PRIJAVITE KRAĐU I OBAVJESTITE SUSTANARE
4. ZATVARAJTE VRATA ZGRADE I NE OTVARAJTE NEPOZNATIMA
5. DOK STE NA GO, ZAMOLITE SUSJEDA DA VAM ISPRAZNI POŠT. SANDUČIĆ
6. Ako vam nešto i ukradu, sjetite se da ste zdravi i da ćete kupiti novo :)
- 13:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 19.07.2006.

Bez novca se ne može 2

Svoj post pod nazivom "Bez novca se ne može" sam skratila za onaj dio o praksi. Zašto? Evo razloga: zaposleni ste u Zagrebu, većinu slobodnog vremena provodite jadajući se zbog premalih primanja, zbog prevelikih izdataka, plaćanja računa, kupovine potrepština, namirnica, odjeće i obuće, i jednog dana - mirovine od oko 1000 kuna koja nas svih čeka. Super... I gdje je tu ljepota življenja? UZMITE STVAR U SVOJE RUKE! Mirovine od 3 ili 4 tisuće kuna nisu san, nego mogućnost, ali mogućnost za koju se treba pobrinuti na vrijeme. A ako vas mirovine svejedno još ne brinu ili su vas s druge strane toliko brinule da ste morali prestati razmišljati o njima, zašto svejedno ne biste dio kolača zvan "porez" pretvorili u vlastiti kapital? Vaš ulog je 30 minuta vremena. - Konkretno, ne plaća se.
Za sve što vas zanima pošaljite upit i obavezno navedite ime, prezime i kontakt telefon. Uživajte!
- 10:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Grad gdje je uzvišeno stanje uma i tijela - svakodnevnica

Ovaj post je započeo kao jedan mail, a onda se odužio, raspištoljio i... evo ga! Svakako, mislim da će me svi iz Grada shvatiti, a svi oni koji nisu će vjerovatno ostati zadivljeni mojom pjesničkom dušom ;)
Činjenica je da se želim kad-tad vratiti u Dubrovnik. U zadnjih godinu dana stvari su krenule puno na bolje pa mi zivot u Zagrebu postaje nesto lakši nego prije, ali tu i tamo, najčešće po povratku iz Grada, shvatim da sam ovdje prazna iznutra... Imam sve što čovjek može poželjeti (realno), ali mi fali ono što najviše trebam - obitelj i Grad.

Dubrovčani su jako posebni ljudi. Oni svoj grad nazivaju Gradom jer su dio njega od rođenja do smrti. Poštuju ga i žive u Gradu, za Grad i za Grad umiru.
A onda, Dubrovnik je grad od Igara i skoro nema osobe koja nije radila bar jedno ljeto na Dubrovačkim ljetnim igrama (ili bar to htjela). I tada ti himna života postaje himna Slobode i što si stariji, sve više te definiraju njene riječi "O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o, uzroče istini od naše sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi, ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti". I po tome živiš... Ne jer te netko tjera, dapače! Živiš u Slobodi tog Grada i osjećaš slobodu u svakom kamenu i u svakom maestralu koji ti pomiluje lice.
Rođen u Gradu, rođen kao pjesnik...

S druge strane - fjaka. S on-line opisom "psihofizičko stanje prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno - Božji dar."
I tko (tko ima imalo soli u glavi) pored ovakve definicije ne bi težio životu u gradu gdje je uzvišeno stanje uma i tijela svakodnevnica???
Prošlo ljeto je jedan njujorški magazin objavio priču svog novinara koji je bio na ljetovanju u Dubrovniku i između ostalog naglasio kako zavidi tim ljudima i lakoći s kojom žive; zavidi na onim danima kad je fjaka jer kaže "kad je konobar fjakan,
ni George Bush neće dobiti kavu!" - i to amer cijeni! Slobodnu i fjaku.

Već 2 godine gledam otvaranje DLJI na TV-u i plačem... Al' nije to samo zbog tuge što nisam dole. To su suze s više emocija... Možda ja to ne mogu opisati, ali svi iz Grada će znati o čemu ja to piskaram... Gdje god u svijetu dubrovčanin čuje himnu Slobode, naježi se. To nam je u krvi. Jer mi imamo sreću da nam venama teče sloboda!

I za kraj... Dubrovnik je ipak 3. najromantičniji grad na svijetu (ispred Venecije i ispred Pariza), a Banje su jedna od 5 najpoželjnijih svjetskih plaža! Pa ljudi... tko (tko ima imalo soli u glavi) ne bi težio životu u gradu gdje je uzvišeno stanje uma i tijela - svakodnevnica?
- 14:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #