Komentari On/Off

Opis bloga

Blog o pravu, savjetima, suzama i erotici. Ukratko, blog o mom ne tako dugom životu u kojem se svakodnevno susrećem s problemima za odrasle.
Mjesto rođenja: Dubrovnik
Godina rođenja: 1983
Bračno stanje: samo što nije
Vrline: pozitivna i iskrena
Mane: iskrena i osjetljiva

<	siječanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Neki korisni linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Čestitke on-line
Legalis.hr
Karte gradova

Blog tu, blog tamo

Danči's world
Eurosmijeh
Sexy žena
Tehnožena
Galerija jedne HEP-ovke
Croatia project
Jezični savjetnik
Zeko zna

Pravo i erotika

srijeda, 28.01.2009.

Kad ćemo imati jedan "Nice day"? Mislim da ljudi, u ovoj situaciji u kojoj se trenutno nalazi naša država, nemaju puno inspiracije za pisanje veselih postova... Ja sam čak jedna od onih koja je u ovoj glupoj i siromašnoj situaciji dala otkaz. Ima li vas još??? Naime, unatoč krizi o kojoj svi pričaju, recesiji, bla bla bla, ipak neću dopustiti da me itko iskorištava! Nisam bezveze bila 5 godina u Zagrebu, gradila iskustvo i znanje, naučila dva svjetska jezika i stekla ogromno znanje s kompjuterima, da bi me sad netko je*** u zdrav mozak za 3.500 tisuće kuna! Vjerujem da ću ubrzo naći drugi posao. Znam koliko je veliko moje znanje i ne mogu dopustiti da poslodavac koristi krizu da mi ne poveća plaću kako je prije dva mjeseca obečao (kad me zaposlio). Ne znam jesam li jedina koja tako razmišlja, ali svakako znam - da nas je više sa stavom "DRŽI DO SEBE", poslodavci ne bi imali izbora pod vječitim izgovorom "Ako nećeš ti, ima tko će radit!" Adio vam!

subota, 19.07.2008.

Kratak, ali upečatljiv program Sinoćnji nastup folklornog ansambla Lado na Revelinu očekivano je popunio sva mjesta u publici, pa čak i ona na skalinima gledališta. Izvedena je većina poznatih plesova kojima Lado već dugi niz godina oduševljava ljubitelje folklora. Bogate nošnje, dukati, koralji, zvečke i marame, vratile su nas u neka ljepša, pomalo zaboravljena stara vremena. Od bunjevačkih, zagorskih i vrličkih plesova pa do našeg Linđa, treba svakako izdvojiti ovogodišnji novitet - Morešku. Odlične replike izvornih kostima te mačevanje u jednom folklornom skladu, u potpunosti je zadovoljilo izvornu korčulansku Morešku. No u mnoštvu prekrasnih nošnji, plesova i pjesama, moramo reći kako naš FA Linđo svojom izvedbom Valpovačkog plesa nadmašuje Lada. Svi koji su imali priliku gledati i jedne i druge, znati će da Linđovke, za razliku od Ladarica, u svom Valpovu "lete" za vrijeme brze vrtnje kola! To je jedna od točaka na Linđovim nastupima koja izmami pljesak i uzdahe publike još za vrijeme trajanja izvedbe i stoga moramo svakako pohvaliti naše djevojke i mladiće te se nadati kako će Lado još malo dupuniti ovu svoju izvedbu. Osim plesnih izvedbi, publika je uživala i u glazbenom dijelu programa u kojem je Ladov orkestar izveo svoje dvije solo točke, a opširniji program narodnih pjesama, Ladarice i orkestar će već tradicionalno održati dan kasnije, na istom mjestu. S obzirom na dugogodišnju tradiciju i široki repertoar Ladovih plesova, očekivao se nešto duži program od onog sinoćnjeg. No publika je bila potpuno oduševljena te je dugim pljeskom i uzvicima "još" izmamila čak dva bisa.

srijeda, 09.07.2008.

Tko, kome i zašto 2 Dakle, na već poznatom i već spominjanom portalu, opet vijest o Rachlinu. Taman kada su nove vijesti "izgurale" s naslovnice ovu staru (da je Rachlin od naše države dobio ukupno 350 tisuća eura!), pojavila se nova vijest o Rachlinu. Zapravo, ista vijest samo malo drugačijeg naslova i nešto izmješanih rečenica. Ovaj put za tekst je korišten naslov "Sanader poslušao Šuicu". Ha! Zna li uopće naš premijer da sluša Šuicu? Ili je poanta bila izreklamirati Šuicu i njen senzibilitet (s našim parama) kada je u pitanju kultura, a ujedno opet spomenuti Rachlina i "vratit ga" na naslovnicu? Taj portal je očito počeo pretjerivati sa subjektivnim stajalištima... Pa nije to blog kao npr. ovaj da se subjektivno može nametati nečije mišljenje! A ljudi ne znaju... pa ih čitaju... pa im vjeruju... i dive im se... Neću duljit. Tko god nije pročitao post prije ovog, svakako neka to uradi! Taj "đuiš" nam uzima kruh iz ruku. I bogati se na parama hrvatskih poreznih obveznika... Živili!

subota, 05.07.2008.

Tko, kome i zašto Kada su u pitanju veće plaće, mirovine, povećanje životnog standarda, moramo imati strpljenja i nerijetko se još uvijek spominju poslijeratna loša vremena. Poskupljenja više nemaju granica. Postalo je pravilo da benzin poskupljuje svako 14 dana, a najnoviji "standard" pružit će nam i nedavno poskupljenje struje. I dok jedni tuguju, drugi nastoje nešto postići s ono malo snage i novaca koje imaju. Tako je i jedna meni vrlo draga, jako ambiciozna, uporna i snažna osoba pokrenula prvi festival južnije od Dubrovnika - u Cavtatu. Uz pomoć i podršku svojih prijatelja, obitelji i nekolicine poslovnih ljudi iz Konavala, prošlogodišnja edicija festivala rezultirala je zapaženim uspjehom, a mnogobrojni članci u medijima svjedočili su festivalu i njoj. Zadovoljna postignutim, sretna zbog pozitivne nule nakon svih izdataka i pošteno plaćenih honorara, u želji da napravi još više za ovaj kraj (koji se i dan danas uistinu oporavlja od rata), ove godine nudi još duži, bogatiji i zanimljiviji program koji uključuje hrvatske, ali i svjetske umjetnike. No tko određuje što je umjetnost i koji umjetnik je svjetski? Sudeći po najnovijim napisima koji se danas mogu pronaći na internet portalima, naši ljudi i umjetnici koje oni dovedu u Grad, očito ne vrijede koliko jedan Rachlin. Naime, PR dotičnog gospodina je proteklog tjedna odradio odlično svoj posao i pustio u javnost informaciju po kojoj se zbog nedostatka sredstava stavlja pod upitnik ovogodišnji festival Rachlin i prijatelji. I novac je (čudom) stigao od Vlade - bolje rečeno od poreznih obveznika (s odličnim standardom s početka priče). Premijer je osobno odlučio spasiti Rachlinov festival koji će od Vlade primiti iznos od 100 tisuća eura! Iznos je sam po sebi vrtoglavit, a postaje još i više ako spomenemo da je za Rachlinov 10-dnevni festival Grad Dubrovnik već osigurao 100 tisuća eura, a da će dodatnih 150 tisuća eura osigurati velike tvrtke kao što su Podravka, Siemens, Agrokor... (dakle, ako zbrojimo, riječ je o 350 tisuća eura!) Iste velike tvrtke kontaktirala je i naša sugrađanka za festival u Cavtatu, ali dobila je redom sve negativne odgovore jer je "zakasnila s molbom". Uzmemo li u obzir da bi ona s trećinom novaca koju je Rachlin izvukao od hrvatske Vlade (nažalost, tako i od hrvatskih građana) te (našeg?) Grada odradila dvije edicije 4 puta duljeg glazbeno-scenskog festivala od 40-tak dana, moramo se zapitati tko i zašto sabotira naše ljude u našoj vlastitoj zemlji?

četvrtak, 03.07.2008.

Čestitke ČESTITAM Dubrovačkom listu na izlasku 500-tog i Dubrovačkom vjesniku na velikom 3.000-tom broju! Hvala svima koji marljivo rade za naše novine i omogućuju da se dubrovački glas čuje!

Povratak kući... Nakon jako dugo vremena, svratila sam na svoj blog kako bih vidjela radi li to čudo više uopće...! Evo, drago mi je da radi i da me još uvijek netko čita (makar to bila samo ja ) Moj život se od posljednjeg posta totalno izmjenio! Najvažnija i najbolja vijest je: VRATILA SAM SE ŽIVJETI U SVOJ DUBROVNIK! A što ja mogu kad sam u taj grad jednostavno... Preselila sam 1. travnja i upravo produžila svoj ugovor na poslu. Radim u grafičkoj pripremi i poprilično sam zadovoljna. Radno vrijeme mi je najbolje ikad! Radim od 9 do 15 i što je još bitnije, radim ono što volim. S plaćom nisam baš oduševljena kao sa svim drugim, ali realno, danas se u Hrvatskoj ne može naći tri osobe koje su zadovoljne svojim primanjima (ne računajući vladu i sl.) Ja sam ipak među onim sretnicima koji imaju za sve svoje troškove, pokoju kavu u gradu i pozitivnu nulu na kraju mjeseca Kupanje je počelo i more je SAMO TAKO! Neki dan satima nismo izlazili iz mora. Plivanje, bućkanje, ronjenje pa picigin... ma ku'ćeš ljepšeg! Onda ti više ni mala plaća nije problem kad imaš ovo što mi imamo! Za ovaj put samo toliko... Nastojati ću opet pisati češće (bar za vas par koji ste me rado čitali i hvala vam na tome ). Na moju veliku radost, 1.7.2008. je objavljen i moj prvi potpisani članak u novinama pa tko zna, možda zahvaljujući meni naučite i pisati kako treba! (Martina, ovo tebi ide ) Poljubac svima gdje god bili!!!

srijeda, 07.11.2007.

Post nakon dugo vremena Ajme meni!!! Zahladilo, zazimilo, samo što snijeg nije pao, a ja još na vrhu bloga imam post o ljetnim praznicima!?!? Krajnje je vrijeme da to popravimo... Puno se toga izdogađalo, puno se još treba dogoditi, ali blogovi su postali kao žuti tisak pa neću baš sve napisati. Jutros sam shvatila da je aktualna tema samoubojstvo... Jedna blogerica je cijeli post o tome napisala, sinoć mi je kozmetičarka prepričavala priču od prijateljičine prijateljice koja se ubila.... Kad se sve zbroji, pričamo o tome zašto se i kako se netko može ubiti? Kako netko može sebi oduzeti život? Iskreno, meni je to premorbidna tema za razgovor, pogotovo ovako rano ujutro, jednog prekrasnog sunčanog dana u mjesecu studenom. Rješenje je živiti život punim plućima, raditi ono što volite, voljeti sebe i ljude koji vas okružuju. Naljepše od svega je ljudima koji vas vole pokazati koliko im značite, a ljudima koji vas trebaju, čak ako ih i ne znate, pomoći. Najljepše je raditi na sebi u svrhu našeg boljeg sutra, biti tolerantiji, bolji, veseliji... Uživajte!!!

utorak, 21.08.2007.

Ljetni izleti i pokoja preporuka Ajme kako vrijeme leti...!!! Proletilo je tako i masu od mog zadnjeg posta... No ajmo se provat sjetit bar najljepših stvari ovog ljeta.... Dakle... u 6. mjesecu sam bila doma - od 22. do 26.6. - kako ja volim reći za taj period - "četri dana raja" - kupanje, sunce, uživanje i odmaranje. Bila sam na Lokrumu nakon 100 godina i ovaj put sam, osim kupanja, htjela nešto i vidjet... Tako smo bili na vrhu, na tvrđavi odakle se pruža fenomenalan pogled, i na Grad, ali i na otvoreno more. Ogroman je osjećaj slobode gore... Zatim u 7. mjesecu sam odlučila pobjeći negdje jer bi inače do 25.8. u lijepoj nam metropoli, vjerovatno doslovno ciknula glavom. Pobjegla sam s dragim u Starigrad-Paklenica i obišla pola srednje i južne dalmacije u 3 dana! Bilo je fantastično i svakako vrijedno spomena! Hotel u Starigradu je imao 2 zvjezdice, a ispostavilo se da je usluga i hrana na nivou bar 3! Malo smo se kupali, ali more baš i nije za pohvalu na tom području jer je zaljev i sve je nekako mutno... Drugi dan smo bili u Splitu kod moje frendice (adio, prijo!), kupali se na Marjanu gdje su plaža, čistoća mora i birc za svaku pohvalu i preporuku. Treći dan smo bili u Zadru - prekrasan grad s nažalost ne tako dobrim plažama (ili su one dobre jako skrivene), ali sam se okupala na Orguljama i to je bilo cool! Početkom 8.mjeseca pružila mi se prilika zbrisat na jedan dan na Pag i kad sam to čula, nije bilo kao inače "ajme, 'ko će se dignut u nedjelju u 6 i po? ajme ne da mi se putovati 3 sata amo i 3 tamo za 1 dan..." A ne, nije bilo toga! Bilo je "IDEMO!" Tako smo 12.8. bili na Pagu. Na Zrću smo samo popili kavu reda radi... ali ne bih se tamo okupala da mi plate! Toliko ljudi, nesnosan smrad i sve okolo vrvi bakterijama vidljivim oku! Mandre su sasvim druga stvar - lijepe plaže, mirno malo mjesto, ljudi dovoljno, ali ne previše i lijepa šetnica uz more, navečer idealna ako vas puca romantika! Prošli vikend smo se išli s prijateljima naći u Ičiće. Spavali smo u Villi Chiari i to je uistinu mjesto koje vam od srca mogu preporučiti ako želite odmor! Smještena je na brdašcu, nekih 2km od plaže (tako da nažalost kupanje ujutro odmah iz kreveta nije moguće), ali apartmani su svi prije 2 do 3 godine tek namješteni, svi luksuzno i moderno uređeni, vrt je velik, s ležaljkama i roštiljem na raspolaganju, odjeljkom za ispijanje kave, pogled na Rijeku i cijeli zaljev... Prekrasna vila s još boljim vlasnicima - mladi bračni par koji uistinu radi svoj posao iz ljubavi. Vidi se da se razumiju u turizam i da im je zadovoljstvo gosta na prvom mjestu. Cijena - i više nego prihvatljiva! Ali definitivno najljepša stvar tek slijedi jer u petak odoh na godišnji! Dubrovniče, grade moj, hir AJ kam!

ponedjeljak, 04.06.2007.

Dubrovnik iznutra "Kad govorimo o održavanju grada, a to je naš osnovni posao, mislim da smo izvanredni. Ja bih sebi dala ocjenu četiri za to. Ne mogu dati pet, nisam tako bahata..." - izjavila je za Dubrovački vjesnik, 2.2.2007. ista osoba koja je 25.5.2007. pokušala krivicu najvećeg propusta stoljeća (zbog kojeg u knjizi Superbrands Hrvatska, koja će otići na adrese 73 svjetske zemlje u sustavu Superbrandsa, našeg Grada nema!) prebaciti na Turističku zajednicu: "Prijavu je dobila TZ Grada Dubrovnika, a zbog čega se nisu prijavili ili obavijestili Poglavarstvo, nije mi poznato." Naravno, Dubrovački doznaje: "dobila ju je i gradska uprava, potvrdila nam je to voditeljica projekta Superbrands Hrvatska Katja Anić, koja kaže kako joj je iskreno žao što se Dubrovnik ne nalazi u knjizi, kako su oni učinili sve da se to dogodi, no nisu dobili nikakvu povratnu informaciju od Gradske uprave." I dalje stoji: "Osobno sam prva kontaktirala gospodina Tonćija Skvrcu, a on me je uputio na Ured gradonačelnice pojasnivši mi kako on nema ovlasti prijaviti Grad za taj projekt. Nakon toga sam poslala dopis i primjer engleske knjige gradonačelnici Šuici te faks za prijavu Dubrovnika među superbrandove. Nakon toga su me uputili na gospođu Suzanu Kosović, pročelnicu Ureda za gospodarstvo, s kojom sam više puta govorila telefonski i e-mailom. No, nikakav odgovor nismo dobili, premda sam gospođi Suzani ponudila i osobnu pomoć - istaknula je Anić." Da ne budem zločesta, moram reći kako naša gradonačelnica ipak radi i nešto korisno. Naime, naš Grad Dubrovnik pokrovitelj je prvog parfema koji nosi njegov naziv, a proizvod je tvrtke „Macal-Palma Co.“, iz Viškova! Pa kad već nismo u knjizi Superbrands Hrvatska, nek' nam bar gradonačelnica miriše na Viškovo! Za kraj, opet loše vijesti: "Poglavarstvo predvođeno Dubravkom Šuicom predlaže Gradskom vijeću da se bogatim građanima omogući rezervacija jednog parkirališnog mjesta. Cjenik rezervacije nije službeno donesen, ali je s Poglavarstva jasno poručeno da će malo tko moći priuštiti takvu povlasticu." i naravno, šećer na kraju: "Ukoliko cijena rezervacije uistinu bude 36.500 kuna, to znači da je cijena tog parkirališnog mjesta 100 kuna dnevno. Grad kronično nedostajućeg parkinga postaje raj za bogataše. Očekuje se kako će ovom odlukom gradonačelnica dobiti primjereno parkirno mjesto kako više ne bi imala razloga parkirati na izlazu parkirališta Tenis-Tabor, i to u suprotnom smjeru , i da ne bi imala potrebu s automobilom na Peskariju." Pa zar Dubrovnik nije uistinu jedinstven grad, čak i kad je Gradsko poglavarstvo u pitanju? Još jednom hvala izvoru: Dubrovački vjesnik

srijeda, 23.05.2007.

Post iz obaveze... Ovaj post će biti kratak jer uopće nemam inspiracije... Vrijeme je šugavo. Bilo je sve dosad ok, sunčano i veselo, a sad odjednom sve tmurno i samo što neće kiša! (tj. vjerovatno hoće čim ja izađem iz ureda!) Post pišem samo da udovoljim tiji i objavim sliku s ne-šljokičavim sjajilom (koje ovako izgleda totalno bezveze, ali u kombinaciji s crno-sivim očima nije loše)... a svi ti neki foto-upload-spremnici vrlo brzo zagube slike i onda ih više nema pa zato idem ovim putem... prvo post pa fotka... bla bla bla, spetljala sam se... Anyway, post je gotov... Stavljam sliku i... Upload! Čića mića, gotova je priča!

petak, 18.05.2007.

Sexy usne Danas sam primjetila da puno ljudi na svom blogu ima sliku (ili više njih) nekih sexy usana... I onda mi je palo na pamet - pa zašto ja ne bih objavila sliku jednih sexy usana? A da budem originalna, pobrinula se Majka priroda koja me prije nekih 20 i nešto godina - obdarila ovim usnama Pa evo ljudi, uživajte! Neki kažu da imam privlačne usne, neki da su sexy, neki da su "jebozovne" (samo citiram, inače nisam toliko prosta), ali većina se slaže u tome da imam super usne! A sad, tko sam ja da im proturječim? Tako da današnji post (iako bi mogao biti duži jer opet imam masu ideja zahvaljujući nekim blogerima koje čitam) staje ovdje. Uživajte u unikatnoj slici jedinstveno savršenih PRIRODNIH usana p.s. Svako shvaćanje ovog posta kao izjave jedne umišljene blogerice, biti će naknadno sankcionirano!

četvrtak, 17.05.2007.

Lijek prije braka Jučer sam čitala neke meni davno zaboravljene blogove... Većina njih je zadnji put nadopunjena neke daleke 2006. godine ali neki su aktivni, pa čak i svakodnevno pisani! I tako, neka se ne ljuti bloger što se ne sijećam tko je točno bio, ali naletila sam i na taman otvorenu temu "Sex prije braka?" Već poznata tema, ali po mom mišljenju otvorena bar 10 godina prekasno! Naime, znam da postoje još uvijek zatucani ljudi koji žive u uvjerenju da je sex prije braka grijeh ili da je sex loš za ljudsku psihu, ali da se poševe - svaki dan im ne bi bile dovoljne dvije ševe ujutro i bar još jedna prije spavanja! Ali... otvoriti takvu temu u 2007. godini? Godini kad se na sex gleda kao na prirodni i bogomdani lijek za depresiju, tugu, tremu, rak, malaskalost i svaku drugu slabost u bilo kojem obliku... Na tom blogu sam ostavila komentar sličan ovom postu, popračen još dodatkom u vezi tog "braka". Danas brak sklapaju popovi koji se malo-malo nalaze u skandalima vezanim za pedofiliju ili sex općenito! Crkva ide totalno krivim putem i umjesto da se razvija, pokušava nas svih zatupiti... A o politici i himni u crkvi da i ne govorim! Bog nas voli i želi da se međusobno volimo, nije li to najbitnije? I onda vas ja pitam - nije li romantičnije i više sveto voljeti se i spojiti u jedno pred Bogom i zvijezdama kad to srce želi, nego čekati da ti netko (kome je narod dao to pravo) "da blagoslov" za sex? Mislim da bi sve riješili kada bismo "sex" prozvali "liječenje"! Učinak je isti, a liječenje prije braka ne bi nitko mogao zabranit!!!

srijeda, 16.05.2007.

Kao slon... Ponekad se osijećam kao otkinuto deblo koje rijeka nosi samovoljno, tamo gdje joj priroda dopušta... Kao crveni pramen kose na plavoj izblajhanoj glavi... Kao lijeva nogavica hlača koja bez desne ne može, a istovremeno joj ta ista desna užasno ide na živce... Kao bloger koji piše gluposti u nadi da će jednom i on biti shvaćen... Možda ipak slike bolje govore... Idem potražiti sliku koja bi donekle razriješila misteriju ovog današnjeg posta...

utorak, 27.02.2007.

Scan this! Tko se vuka boji još?! Ma daj, pa takve priče ne pale više ni kod klinaca! Danas, ako želiš uplašit klinca, moraš prvo završiti fakultet! Al' to nije tema o kojoj mi se priča... Zapravo, za promjenu, ni nemam temu. Javljam se tek tako u posljednjim minutama ovog radnog dana kojeg sam provela i više nego dobro; veselo, uzbudljivo, intrigirajuće i samouvjereno! Recept: zapravo je najbitnije vjerovati u sebe i u svoje moći uma, ženskog tijela i govor očiju... Stay cool, I'm the coolest

srijeda, 10.01.2007.

Sretna vam Nova 2007. godina! Ljudi moji dragi, želim vam svako dobro i puno lijepih stvari u ovoj godini; neka vam bude vesela i lijepa, neka vam donese sreću i zdravlje, novac i blagostanje i neka nam svima bude barem malo bolja od prošle! Želim vam svima ostvarenje svojih ciljeva, radost ostvarenih želja i ponos ispravno odabranog vam puta. Budite veseli i nasmijani, pozitivni i razigrani jer sve što se događa oko nas, dolazi iznutra. Uživajte u svakom novom danu i imajte u ovoj godini 365 uspješnih dana!

ponedjeljak, 18.12.2006.

Ideje za poklone Budući je ovo vrijeme darivanja, vjerujem da većinu vas muči što i gdje kupiti, pogotovo u ovaj (krajnji) čas. Upravo zato, ja (koja sam sve svoje poklone već odavno kupila) napisati ću vam par prijedloga kako kupiti dobar poklon, a da ne potrošite svu svoju ušteđevinu. Za početak, najjeftinije i najslađe varijante su slatkiši. Čokolade, bombonijere, keksi i ostali oblici "instant šećera za krv", uvijek su slatki pokloni. Također slatki, ali kao ukrasi, ne kao jelo, uvijek su dobro došle svijeće, svjećnjaci, aroma-ulja i slični opuštajući ukrasi. Za muškarce je uvijek teže odabrati nešto korisno pa sam ja ove godine išla na "ziher-poklone" za njih, tj. boce: boca vina ili malo boljeg šampanjca zasigurno će biti pun pogodak za blagdane koji dolaze! Onaj tko kaže da su plišane igračke za klince, laže! Pokažite mi onog tko i sa 30 godina nije poželio bar jednog malog plišanog prijatelja! Još ako je u pitanju žena... Al' za žene stvarno nije problem. Njima recimo, možete pokloniti što god vam padne pod ruku u jednoj drogeriji - od šampona do gela za kosu, kupke ili soli za kupanje, maske ili pilinga za lice, spužve od ovog ili onog prirodnog materijala, šminke u ambalažama raznih oblika ili kreme za tijelo ili ruke. Eh, kad bi muškarci bili tako jednostavni... Muškarcima uvijek možete pokloniti bokserice ili kravatu, ali što ako to ne nosi? Gel za brijanje i aftershave? Što ako se ne brije ili ima aparat za brijanje? Nabrojat ću nekoliko poklona koji uvijek mogu proći: slagalica (puzzle), CD u njegovom stilu, film na DVD-u, knjiga (samo ako voli čitati!), Pirelli-jev kalendar, društvena igra, kupka za kupanje, parfem, komplet kapa i rukavice za zimu. Jel pomoglo?

petak, 06.10.2006.

Ciljevi, želje i jadni životi Što to ljude čini nezainteresiranima? Ljudi imaju prilike, imaju izazove pred sobom, imaju želje, a opet, nitko nije zainteresiran, nitko nema volje, elana, snage ili motivacije. Žalosno mi postaje gledati sve te ljude oko mene koji imaju želje i ciljeve, ali ih konstantno zapostavljaju izmišljajući (sebi valjda) razloge za neuspjeh. I tako već danima slušam razloge ljudi koji se žale (ili čak više ni to ne rade), ljudi koji se ne žele trgnuti, a ljenčarenje ili bolje rečeno ne poduzimanje ničega je klasično rješenje koje uvijek pali. Gurni sve pod tapit jer ako ne vidiš problem, nema ga. ha ha. Najčešći, ali i najgluplji razlog koji ljudi obično navode za svoj jadni život je "nisam ja kriv". Imam milijon primjera iz različitih ljudskih međuodnosa: Dragi, zašto roleta nije popravljena? - Nisam ja kriv. Dragi, zašto nema novaca? - Nisam ja kriv. Frende, zašto radiš 14 sati dnevno? - Nisam ja kriv. Frende, zašto već 30 dana nemaš kad sa mnom na kavu? - Nisam ja kriv. I tako redom - unedogled. Počinjem osjećati jednu vrstu frustracije zato što nitko nije kriv za svoj jadni život, a svi žive taj život i ne poduzimaju ništa da budu zadovoljniji, da budu hrabriji, da budu sretniji i na kraju krajeva, slobodniji! Mislim da mi ipak najviše smeta njihov stav jadnika, stav pijuna čijim se životima igraju njihovi šefovi, kolege, mame ili tate, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Pa ljudi....?! Nije li to što radite jadno? Nije li jadno imati život stvoren i darovan vam ne biste li postigli nešto, promjenili nešto, ne biste li se borili i uživali u tom životu? Koja je poanta imati život koji ti kroje šef ili tata? Koja je poanta biti luzer u životu? Ali... To je najlakše. Najlakše je reći "ja to ne mogu", "ja to ne znam", "ja to nemam kad", "ja to ne bih". Ili - "budem", "sutra ću", "svakako". Treba li uopće dalje komentirati ove riječi? Mislim da ne. Ali isto tako mislim da bi nam svima bilo bolje kada ih ne bismo uopće upotrebljavali (nikad). Za kraj, molila bih sve vas drage ljude da sebi postavite ciljeve u životu, da pokušate vizualizirati put i točan dan ili mjesec realizacije svojih ciljeva, da ne odustajete od njih nikada i da umjesto "budem" koristite "budem odmah ujutro" ili "budem čim dođem doma"; da umjesto "ja to ne mogu" koristite "ja to mogu"; da umjesto "nisam ja kriv" koristite "kako ću to ispraviti". I za kraj, zapamtite jednu, možda najvažniju rečenicu vodilju koju sam ja imala sreće već čuti: sve što čovjek može zamisliti, može i ostvariti.

ponedjeljak, 11.09.2006.

Povratak s GO Povratak u metropolu obilježile su suze i osjećaj tuge. Shvatila sam da mi Grad ne može zamijeniti ni 10 dobro plaćenih poslova i da moram smisliti plan kako se što prije vratiti. Činjenica je stvarno da mi se sve teže vraćati u ovaj grad u kojem ni jedna velika ljubavna priča više neće biti dovoljna za ostanak. Želim se vratiti i to kroz najviše 2-3 godine. Toliko, naime, želim još ostati ovdje jer sam svjesna da svojim sadašnjim iskustvom ne mogu puno postići u Dubrovniku, a da sam upravo na pragu stvaranja možda velike i zanimljive karijere na drugom poslu, te stjecanja iskustva, znanja i važnih poslovnih kontakata na ovom prvom. Minimum od 2 godine označava štednju punom parom jer bez nje, kredit postaje bacanje duplog iznosa od posuđenog! To je ukratko to. Prvi radni dan nakon GO je prošao. Sad idem na masažu u nadi da ću se malo opustiti i da će me proći ovaj glupi i već poznati osjećaj samoće i tuge nepoznatog velegrada...

ponedjeljak, 21.08.2006.

Braco ima blog Još sam tu! I baš me briga, baš mi je dobro! Evo baš sam vidjela da je i moj braco otvorio blog... Što je to njemu u životu trebalo...? Fakat mu je dosadno s tim šarafom u nozi... Inače, braco je imao malu nesreću s motorom pa je već skoro mjesec dana na bolovanju, a kako ima sretnu guzi*u, živi u Dubrovniku pa mu je i bolovanje uživancija kad MORA na kupanje umjesto terapije! Ehhh, blago se bracu Ali stiže seka, još samo 3 dana...!!! Pa će biti - piva jibica do bova i piva duga za njom aj' uživaj!

srijeda, 16.08.2006.

Ukratko o kratkom Imam li ideju za post? Nemam. Ali doći će već nešto... Poplaćala sam račune, slušam muziku i uživam. Pa bar to nije teško! U nedjelju sam se čula s mojom prijateljicom koja je čak u Parizu osvajala kazališne daske i čim se vratila, vidjela moj nostalgični vapaj u obliku posta i odmah se javila! Hvala ti prijo moja splićanska, baš si srce! Inače, dani polako, ali sigurno prolaze i sve je bliži moj GO! Ne znam kako ću preživjeti do 25.8., ali znam da mi onda neće biti ravne!!! Kao i svake godine, u planu su Grad i Korčula, a extra želje su možda Park Prevlaka (paintball) i Molunat (diving) - lijepa naša hrvatski jezik ;) Onda bih volila jedan dan na Lopud, među zelenilo, hladovinu i tišinu... Dobijem li to i 2 tjedna da mi ne zazvoni mobitel, ne trebam ništa drugo! Ne znam hoću li još što pisati dok sam u metropoli... U zadnje vrijeme jako rijetko pišem jer radim dva posla pa baš i ne stižem, ali osim fizičkog umora, osjećam apsolutno zadovoljstvo i ispunjenost! Ma eto, toliko od mene za sad! Znam da ćemo se opet brzo sresti... Pozdrav svim blogoljupcima gdje god da ste!