tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

petak, 18.12.2009.

konacno nesto novo od mene

proslo je previse vremena od mog zadnjeg posta, no necu se opravdavati. pisala sam, ispisala sam cijeli jedan dnevnik poput razgovora s prijateljem koji zna cuvati tajne.

ponovno je prosinac, moje omiljeno doba godine. iscekuje se bozic, a luciju i nikolu skoro zaboravih :) umalo si umislih da sam bila super dobra, no kolega me iznenadio sibom i snjeguljicom (cokoladnom naravno). jedna siba znaci ipak sam bila dobra :) iako napravih fantastican adventski vjencic, zaboravih posaditi psenicu :( posadila sam ju tek prekjucer i moram priznati ne izgleda mi kao da cu imati psenicu visu od 2 cm na stolu :) kaj reci - plavusha :)

jos je 6 dana do badnjaka i pocetka predivnih praznika. ljudi zaista postaju bolji jedni prema drugima u ovo doba. pusavas oprostiti, no ljudsku zlobu jednostavno ove godine odlucih izrezati kao tumor. ne zaboraviti, ne oprostiti, vec izrezati i maknuti iz svoje blizine. drasticno - mozda, korisno - jako :) u ovih godinu dana upoznala sam svoju stvarnu snagu, prezivjela strahote i turbulencije, no usprokos svemu pronasla razlog za osmjeh, ljubav u srcu i toplinu prijateljstva. neki ljudi su otisli iz mog zivota i neka tamo i ostanu, daleko daleko iza sedam gora, sedam mora i sedam planina. neki novi su proletili i nisu ostavili poseban trag osim onih relativnih uspomena, ako se to moze tako nazvati. zovem to kratkim rezovima - dodjes, vidis, naucis i odes dalje. mozda zaboli na pocetku, no kasnije shvatis da je to sve dio zivota i ides dalje. pravi prijatelji su ostali uz mene u najtezim razdobljima ove godine, pravi prijatelji su pokazali sto je snaga prijateljstva, toplina zagrljaja i davanje kada im nemas sto dati jer te praznina prozdire, a ocaj nemoci magli i pece suzne oci.

ponovno sastavljam svoju listu - nazvala sam ju "to do before 40"! :) trenutno ju nisam spremna podijeliti sa svijetom, no tko zna - krhko je znanje ;)

ove godine naucih puno puno novih lijepih stvari. neki ljudi iz davnina ponovno su se vratili u moj zivot. to me veseli. voljela sam ih i zelim ih ponovno kraj sebe :) neki ljudi su me naucili sto ne zelim, kako ne zelim da me se tretira, cega mi je dosta i kako pobijediti strah koji se prosle nove godine uselio u moj dom. umjesto mjesta na kojem pronalazim mir, veselje, dom mi je postao zatvor, mjesto terora i sustavnog zlostavljanja, maltretiranja koje nije prestajalo kada zatvoris velika ulazna vrata. ne, nije me zlostavljao nitko od ukucana, vec stanari zgrade. jedan zlostavljac dobio je zasluzeno i nestao, nadam se zauvijek iz blizeg svemira, dok zlo utjelovljeno u navodno dragim starcekima rezultira svakodnevnim posjetima policije nasoj zgradi. mozda se i oni odsele? zar je lose zeljeti mir? bio je mir, i uvijek je mir tih pola godine kada oni ne zive u zgradi, pa zar je lose pozeljeti da se taj period produzi zauvijek ;)

eto....toliko od mene u ovom postu, a sad krecem u vizalno preuredjenje izgleda bloga ;)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CURRENT MOON

lunar phases