Istarski traffic report

ponedjeljak, 21.08.2006.

kao sto rekoh, dragi moji, cetiri luda dana istre su prosla i evo mene opet medju svekolikim pucanstvom, da vam zagorcavam pijenje jutarnjih kava svojim piskaranjem na blogu.

Dan 1. cetvrtak 17.08.2006

najbolja zema na svijetu pokupljena je mojim autom i tako se n2 putise put istre. planirano vrijeme polaska bilo je 7.00 AM no dragi banditic i njegova skvadra odlucili su mi pomrsiti planove. stoga uzalud nuvi napisao vrijeme dolaska, jer je ono istog casa kad startah put bilo zaglavljeno, prolongirano i pretvoreno u polusatno kasnjenje. za osobu koja ne kasni, tih pol sata su bili koma.

mantra "idemo na godisnji, na more, nista mi ne smije i nece pokvariti raspolozenje" polako je posustajala i nekako mi vise nije drzala osmjeh na licu, vec su se obrve pocele skupljati u ljutito V, dok su mi munje pocele sijevati ka banditicevom obitavalistu. steta sto opet nije bio na tramvajskoj stanici gdje ga vidjam svakog jutra, jer bih mu priustila voznju na haubi s ukljucenim metlicama brisaca wink

uglavnom, probivsi se konacno do palme, sparkirah se drsko i bezobrazno upalivsi cetiri zmigavca cool odbirah trazeni broj i ubrzo se moja kompanjonka u zlocinu spustila natovarena prtljagom. ruksak s odjecom za 10 dana (ne, ne, nije jedna od onih koja na put od cetiri dana nosi cijeli ormar, vec cura nakon naseg druzenja produzuje svoj godisnji za jos 7 dana boravka u drugom mjestu u drustvu brata i necaka svoga). tezak, mogu reci poprilicno. papica (dva sendvica i sokici). smjeh - stara, ponijela sam kavu u vrecicama, mlijeko, sokove, red bull i kekse. mislis li da ce nam to biti dosta za po putu ? njami

uglavnom, kad se konacno smjestismo, prvo morah demonstrirati kako bestija ima nove zvucnike straga, pa su basici konacno fiiiiini. ubacujem putnu kompilaciju by nina i n2 krece put motovuna.

nuvi je dobio odrediste i sad nas umilna teta dzipiesa navigava kamo da vozimo. unijele smo i zaustavnu tocku (pazin) te konacno krenule, ali zaista krenule. vrijeme polaska 7.49 AM. ok, kasnimo 49 min ali koga briga, nikamo nam se ne zuri. i onako smo za 2 sata na odredistu i idemo na kupanje cim se smjestimo.

vozile smo se autoputom, pa je voznja vise manje bila uobicajena - malo preticemo mi njih, malo oni nas, malo masu oni nama, malo trepcemo mi njima i tako sve do naplatnih kucica. tunel ucka je bio komican. ej nina dodaj mi novcanik, trebamo platiti tunelarinu. evo evo....e gle onaj auto...evo evo wink

jos malo pa smo u pazinu. dogovara se jutarnja kava. pa tek je 9 sati ujutro. ajmo ekipa, kakvo je to nejavljanje. uf...kamion sa smecem. na moju veliku zalost stoka se ukrcala ispred mene. kud bas ispred mene i jos stave punu crtu da ga ne mogu zaobici u medjuvremenu smo se teta dzipiesa i ja pocele svadjati koja od nas zna kamo ide, jer je ona stalno nesto htjela kalkulirati. u prijevodu - nemam pojma gdje sam, pa cekam da ti ciko satelit sapne gdje si zujo

uglavnom, pejzaz kroz koji vozimo tesko je opisati. inace bih jurcala i cajger zabijala do dna, ali tako smo nekak se ufurale obje da nam se nikamo ne zuri, da imamo vremena, godisnji i tako to, da je cajger uglavnom na autoputu bio 130 dok je nakon toga pao na 80-100 ovisno o cesti i smecekamionu :)

ziva uzivancija. kruzanje onako laganini, mjuza taman prilagodjena ukusu. drustvo u autu - SAVRSENO kiss

dolazimo u pazin, i pazi sad - trebas negdje parkirati. ok idemo na placeni parking jer je najblizi saxu gdje se nalazimo na kofeinu s haloterom, nesudjenim zenikom (ako prezivi vlastito vjencanje) i tko zna koga ce jos jutarnja kava izmamiti iz kreveta.

ako ikada budete placali parking u pazinu, ono sto vam izadje kao tzv. parking karta, poslije se moze koristiti kao zavoj, plahta za pokrivanje, wc papir itd. uglavnom dobila sam bez pretjerivanja pola metra parkirnu kartu. bit ce da je od sunca aparat za naplatu parkiranja malo popidija, pa pljuje pol metra papira, da bi nakon toga napisao "automat ne radi. nema papira" kak nema? pa imam ja plahtu evo... bang

kava konacno :) e kad odete u pazin i sretnete ekipu iz zga, e to je onda fakat smijesno. no eto, i to nam se desilo.

ugodno procavrljasmo s haloterom, linom, dragom i ekipom. docekasmo i taju s njenom novom jurilicom, pa se koke otputishe put motovuna, ili preciznije motovunskog ranca, u vlasnistvu popularnog kuma. kum je inace umjetnik, pa ga kao takvog mozete i vizualizirati. otkacen covjek srednjih godina. opicen suncem yes

ni nuvi nam nije pomogao locirati ranch. izgubile smo se jedno dva puta prije nego izbismo na pravi makadam. a makadam - e to je zaista offroad iskustvo. dum dum krrrrrrrrr (grebanje kamenja po podvozju)... bam! pogodio je kamen u podvozje....prasina se dize....a mi se i dalje smijemo yes

konacno kuca, ranch i konji na vidiku. uparkiravam na prvo slobodno mjesto. iskrcat cemo se kasnije. vani parkirana dva automobila. ok, znaci ima nas jos. ulazimo u kucu i tamo zaticemo big man S-a. covjek je legenda. skompale se n2 s njim i njegovom curom odmah. stanje u kuci - u jednoj sobi boravi neki par iz zagreba, ali oni su cudni i uglavnom izbjegavaju sve zive osim vodje naseg harema the big S-a. prva zena kaze da i onako oni sutra odlaze pa eto...ostaje kuca na nas 5 cura!!!! eek eek eek eek eek ajoj! pet zena...to meni zbilja prevec. ne bi n2 bio face da nismo uspjele ekipu S&S nagovoriti da ostanu i druze se s nama sva cetiri dana ilitiga do nedjelje.

brzinsko iskrcavanje prtljage i ajmo se kupati. more, more, more, more! kako bi N rekla "idem se baciti u more i cekati green peace da me vrati natrag u more jer se nasukah!" idemo! potrpasmo se u tri auta i picim, picim, picicu, a do mora stici cu!

prvi dan kupamo se u novigradu. plaza - veliko kamenje ostrije, kamenje obraslo travom i lagama, betonirani mol. more izrazito valovito. ma koga smetaju valovi, bitno da smo na moru, u moru yes vodja harema uci svoje hanume "pozdrav valu". vrlo efikasna metoda kojom skacete kad je val pred vama, i vjesto izbjegavate moguce gutanje slane vode. ok, trebalo mu je podosta puta pokazivanja, prije nego svih 6 hanuma proskakase i pozdravishe valove.

brzinsko susenje i onda opet kava. pa kebab, pa prezivljavanje. ajme...umrijet cu. kebab je bio turbo zasitan.

pidarija s bestijom. sprica ulje. hm... rolleyes ubit cu servisere. ne bi serviser bio serviser kad nesto ne bi bilo zasrano burninmad ponavljam si mantru "na godisnjem si, ne nerviraj se, to ces rijesiti u zagrebu"...slabo pali, ali ajde...sef harema uspio me umiriti pa nastavljamo put motovnuna. vozimo se vozimo, neznamdaljetekstpjesme.... ali super nam je...

vecer - rostilj. kuca ima kameni rostilj u kuci. prva liga. kad je meso i prilozi konacno bilo peceno, prionuli smo hranjenju. jedino vrijeme u koje bi u kuci vladala tisina bilo je spavanje ili klopanje. u protivnom svi brbljavi yes

oko ponoci, kad smo vec nazderani, postali umorni - odlucujemo se uputiti u krevete. mislim da sam zaspala cim mi je glava jastuk dodirnula. sanjala sam ....nesto....valjda

Dan 2. petak 18.08.2006

nakon budjenja u prilicno ranu uru, valjda posljedica mira i tisine oko nas, a i sunca koje temperaturu u sobi dize previsoko, spustamo se u prizemlje na kavu. dorucak u tzv. tisini... prokrmeljavamo. usput pada dogovor da opet idemo na kupanje. n2 je htio ici u rovinj, ali kuknjava i zapomaganje "ja ne ovo ono" nas je odgovorila pa idemo u umag.

pakiramo se u dva auta i krecemo. nuvi opet navigava. teta dzipiesa se odljutila pa nas uredno dovodi od parkinga u umagu. ostavljamo aute, nakon uredno placenih tri sata parkinga. odlucili ga ipak platiti jer smo ugledati uhapsen bmw yes ak hapse velike aute, kaj ce napraviti mojoj bestijici zujo

potraga za plazom nije uspjesna od prve. 365dnevnapmsa nam svima pocinje zagorcavati zivot. mislim zaista ne kuzim zasto ljudi ako znaju da su u banani, jednostavno ne kazu - evo ja bum tu sjedila i citala, a vi landrajte okolo. meni se ne hoda, ne volim sunce i more i hocu glumiti gljivu u hladu. niti bi se tko bunio, niti bi joj tko predbacio, ali histeriziranje mi dize tlak na visoko, a trosi toleranciju pretjeranom brzinom. s izrazito hladnim i mirnim tonom kazem da trazimo vlakic koji ce nas sve skupa odvesti do plaze. nitko je nece nositi, daklem mora hodati. ako ne, moze sjesti i cekati nas slijedecih nekoliko sati dok se mi okupamo i vratimo.

365dnevnapmsa ne posustaje, vec kuka i dalje. iskljucujem ton i ostavljam sliku, okrecem se i hodam dalje. gle, moramo pronaci vlakic i onda smo na konju. vlakic vozi do plaze, a tamo se zabij u hlad i kaj se mene tice ne moras izaci do navecer. blabla

plaza je ok, covjek na covjeku, ali sto drugo ocekivati od kolovoza na moru wave prvi iskrcaj neuspjesan. plaza je betonirana!!! halo?! sorry, ali ja idem na onu drugu, ne kupa mi se na betonu. hocu imati osjecaj da sam u moru a ne na bazenu. vecina zeli ici na plazu pokraj koje smo prosli, ali pmsa kao prvo ima platforme u kojima jedva hoda, suknju koja definitivno nije ni za sto osim za sjedenje, kuka i dalje da ce ona riknuti, da ne moze hodati ovo-ono, svima vec ide ne na zivce nego beyond, uglavnom....konacno smo na plazi od sljunka i pijeska. pmsa se sklanja u hlad, no dupe ne bi otislo samo po suncobran, nego kad sam donijela suncobran za skloniti stvari koje ne smiju na sunce, pogotovo ne direktno, odmah se parkirala ispod. trebalo je dic dupe i donijeti suncobran, ali zato mi je kvocala cijelo vrijeme da vjetar okrece suncobran! burninmad zeno, zar ne shvacas da sam izraziti zenomrzac, ne podnosim pmse i sad mi ti jos seres?! sorry, stara ali igras se sa zivotom. mogla bih te utopiti u kapljici znoja koja mi upravo curi niz vrat.

kako ne bih ubila zenu, odlucujem pobjeci i plivati dok ne crknem. drustvo je za. pmsa nam se pridruzuje headbang pa pobogu! ako neces na sunce, ne da ti se kupati, koji qrac i isla s nama????

mi smo se potapali, skakali, nabacivali kamencicima, plivali, uzivali. pmsa nek nas pusti na miru.

S&S su definitivno po mojoj mjeri. n2 i taja u kompi s S&S mogu bilo kamo, pmsu treba ostaviti doma, jer lose utjece na maloljetnicu. stovise, maloljetnica se iz normalne mazne curice, pretvara u histericnu goropadnicu ala pmsa blabla blabla

uf...konacno je prosao jos jedan dan. upucujemo se doma. zbog pmse se kuhaju dva obroka, i zamisli sad - pmsi se ne da sici na veceru pa bi valjda da bacimo hranu. a u tri pikse marmelade! naporno je njoj samoj sa sobom. puknucu

pocinak. n2 odlucuje sutra u rovinj. bez pmse i prikolice. iznijela sam prijedlog i prvoj zeni harema. ujutro cemo utanaciti dogovor.

Dan 3. subota 19.08.2006

n2 je nakon budjenja utanacio plan. idemo u rovinj posjetiti mormyja i kos. to je bio plan za jucer, ali eto...zbog jutarnjeg zapomaganja kak ne podnose ljude koje mi idemo vidjeti. uglavnom, taman nakon jutarnje kave, dorucka i toalete, nadjemo ih kako se oblace u badice. idu - nikada necete pogoditi gdje - u rovinj!!! halo?! pa tko je sad tu lud, kukate, i zapomazete dok mi ne otkazemo put u rovinj, i sad kad mi idemo ali bez vas, e onda odjednom i vama se ide....nda... blabla blabla blabla

uglavnom, pokvarile su izlet u rovinj, ali ajde....bar je nekaj ispalo od svega skupa. okupale se u moru i na kisici ljetnoj, dobro nasmijale, a sve ostalo... ma tko ih shisha. i pmsu i prikolicu koja nema pojma ali bitno da ulijece s glupom izjavom o temi koja nema veze s vezom pa onda pizdi jer ju se ne razumije....

ma kad su pazinjani dosli na kraju sve je ispalo totalno ok. ljudi koji se ne podnose su sjedili skupa. pekle su se i jele palacinke. neki sklapali saveze, neki brakove, a neki jednostavno uzivali u odmoru yes za svakoga ponesto.

igranje covjece ne ljutise oduzilo se do sitnih jutarnjih sati. steta sto je danas vec nedjelja. sutra je zadnji dan i povratak za zagreb. pozdravljamo se, oprastamo do ponovnog susreta i s nekom melankolijom u srcu, i totalno strgani odlazimo na pocinak. smrc...sutra idemo....brzo je proslo....zjev.... zijev

Dan 4. nedjelja 20.08.2006

vec nakon budjenja zapocelo je pakiranje stvari. nakrcasmo se u svoje automobile, pozdravismo s tajom i pmsom, a prikolica je glumila uvrijedjenu primadonu. a tak vam je to kad ste u pubertetu a druzite se sa starijima. onda ispadate smijesni kad se durite jer vam je netko u lice rekao da pricate gluposti kad vas nitko nista nije pitao, pa kad se vec ubacujete u razgovor, bar pratite temu a ne pricajte totalne nevezane gluposti samo da bi se ubacili u razgovor cool tak je to kad si mali, a zelis biti veliki, a jos si premali da bi bio veliki. hoce to hoce...puknu te hormoni pa budes ko pmsa.

n2 se pozdravlja sa sefom harema i prvom zenom. padaju dogovori za susret u zg/samoboru. jos jedna kava u pazinu, pa onda svak na svoju stranu. nakon nekoliko gadnih prometnih prekrsaja parkiramo se na dogovorenom mjestu za kofein. ekipa nas ceka. smrc...nekak je bed, znas da odlazis...ali vidjet cemo se mi svi ubrzo.

opet oprastanje, pozdravi i rastanak. moram priznati ljudi su mi super sjeli. bed je sto je vec vrijeme za povratak kucama. da bar mozemo nas kvartet produziti jos malo na par dana ali ne, mora se doma...

N mora u novi vinodolski. zamislite ovo. hotel koji su uplatili ona, buraz i necak napravio je overbooking pa ih zato smjestaju u apartmanskom naselju Novi (www.novi.hr, pa provjerite sami o cemu govorim) u apartmane s 4 zvjezdice po cijeni placenih aranzmana thumbup thumbup thumbup to se zove biti faca.

vozni park ispred apartmana je impresivan. osim 4 vozila hr tablica i 2 susjeda ih bih-nebih, sve stranci ili bar ljudi sa stranim tablicama na svojim vozilima. vozni park - impresivan. cak sam i ja ostala impresionirana, a nije me bas lako zadiviti.

blizi se moje vrijeme za povratak put zagreba. programiram nuvija za put kuci. procjenio je vrijeme na 1,5 sat. nema sanse. stajem kad mi se stane. stala sam dva puta - jednom uzivajuci u pogledu na pejzaz s uspavanim kravicama koje mi ovoga puta nisu pretrcavale put, vec se lijeno izlezavale na suncu. drugi put uzivajuci u veseloj igri pustenih konja. nisam nosila fotic sa sobom, pa slike nisu pale, jer bijah prelijena izvaditi SE i uslikati koju fotku. radije sam gledala zdrijebe kako nesigurno skakuce uz svoju mamu, jednogodisnjake kako se sepire, pastuhe kako ponosno kaskaju....

polako krecem dalje... ogulin pa zagreb. uzivam u muzici, pejzazu, vijugavoj cesti kojom se vozim, fantasticnim zavojima, mirisu borovine oko mene i suncu koje probija kroz krosnje. gotovo da se gubis u sanjarenju. bestija je napravila hrpu kilometara, zadovoljno prede i vozi me kuci.

ovaj produzeni vikend, bio je kratak ali sladak. N s tobom bilo kuda bilo kada - uvijek! zeno, zakon si, najbolji suputnik kojeg imah u posljednih 4 godine! ma prva liga thumbup