tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

ponedjeljak, 25.09.2006.

utrine....naselje niske inteligencije

dragi i ne tako dragi moji, vasi i njihovi,
jucer istrazivah inteligenciju i mentalna dostignuca stanovnika zagrebackog kvarta zvanog utrine. mislim uzasa....

sve je pocelo bezazlenim pozivom dragog prijatelja da je u urtinama na picu s jos jednim dragim prijateljem, pa ako im se zelim pridruziti i pogledati makinu koja je konacno stigla. makina o kojoj se govori je nova skoda octavia. opreme puna, na ponos svog vlasnika.

i tako se iz republike pescenice, nakon prelaska granice, uputih ka famoznim prekosavskim naseljima, medju kojima trebah dogmizati do tzv utrina. i da ne duljim, umjesto uobicajenim putem odlucim ici drugim putem jer ako sam po uputi trebala skretati lijevo - lijevo - pa opet lijevo, sada ta kombinacija znaci - preskoci prvo lijevo, nadji ulici, skreni desno i opet lijevo.

lijepo zamisljeno kada kvartom ne bi hodali ljudi inteligencije ameba. ili su mozda one ipak malo inteligentnije?

uglavnom skrenem u famoznu ulicu ali niti cujem muziku od buke s ceste, niti vidim kafic. vidim izlazi djedica iz zgrade, smanjujem muziku i pitam "oprostite, gospodine, mozete li mi malo pomoci, ako vam nije problem?" djedica prilazi i na moje pitanje gdje je ukrainska bb i kafic (nazovimo ga xyz), djedica pocese glavu i kaze - "dijete, zivim ovdje vec 30 godina, ali niti znam za tu ulicu, niti ti tu ima ikakav kafic. ima ducan i videoteka." smraci mi se pred ocima, pa se na brzinu zahvalim i idem dalje...

slijedeca zrtva mlada mama koja seta bebu, a na licu mame izraz beskrajne dosade. opet lijepo zamolim za pomoc, i sad slijedi nagrada iz izloga broj 2 - "a sto se nalazi u toj ulici, pa cu vam reci gdje je?" totalno sokirana pitanjem, odgovaram "draga gospodjo, da ja znam sto je u toj ulici ne bih vas pitala gdje se ona nalazi, vec bih jednostavno pronasla taj objekt. hvala na pomoci ali idem dalje. do vidjenja"

opet se vracam na mjesto zlocina, idem na semafor (radim tri puta dulji put ne bi li sada slijedila uputu koju mi dase - 3x lijevo). i skrenem lijepo lijevo, i opet lijevo i kad sam usla u ulicu ja bih opet lijevo - ali nemam kamo! naime to je parkiraliste i jedino mogu aute preskakati. opet trazim zrtvu koja ce me uputiti do f*****g ulice i kafica. tri mlada decka, potrubim im i opet ista procedura s pitanjima. e odgovori su jos bolji - "tu vam nema kafica, imate kafice s druge strane tam kod bazena ili na platou mamutice"

ok, vidim da je skup morona odlucio izaci bas veceras i prostetati utrinama, pokusavsi mene ubiti u pojam.

nakon treceg kruga i jos moronskih susreta,
odlazim na obliznje parkiraliste i totalno
iznervirana zovem drage ljencine koje svoje dupe hlade uz pivo u hladu i trazim da mi kazu gdje je hebeni kafic jer nitko niti je cuo
za ulicu niti za kafic. postoji li to uopce? jesam li ja mozda uletila u
zonu sumraka? hocu li sada cuti glas najavljivaca "ne pokusavajte promijeniti program. mi sada kontroliramo vas daljinski upravljac. ulazite u zonu sumraka" i onaj zlokoban smijeh.

secer na kraju - pijanac mi kuca na prozor i pita trebam li pomoc. ma sunce ti tvoje, pa ti niti stajati ne mozes, mici mi se od auta dok mi lak ne otpadne koliko bazdis po alkoholu...

zivci su totalno istegnuti. kolicina debiliteta i druzenja s niskom inteligencijom uzeli su svoj danak. pogledom streljam ljude koji setaju.

ok jos jedan krug. stajem na autobusnom stajalistu i pitam zenu koja ceka bus "znate li da li sam sada u ukrainskoj ulici?" pokazujem joj ulicu na karti plana grada, no ova odmahuje glavom i kaze pitajte
gospodina. a gospodin lijepo pilji u moj dekolte, uopce ga ne zanima karta, i samo kaze - ma ukrainska vam je tu negdje u naselju ali mislim da je to u travnom ne u utrinama


totalno bijesna, s parom koja se pusi iz usiju ugledam dugajliku poznatog lika kako mi mase. nda...a parkirat cu ti se u djepu, nda....tvrdi da ima parking veeeliki na kraju....aj da i to vidim....ak ne pojest ce tu svoju kravatu koja mu lamata oko vrata. napravit cu pituljice od obojice a na autu im otplesati kazacok sa stiklama....

i konacno se uparkiram, vidim auto, popijem pice i zakljucim - u utrine se doseljavas samo ako ti je iq nizi od broja cipela koje nosi tvoje dijete. ukoliko je imalo veci, popizdit ces u kvartu.... pa ljudi s kojima se svakodnevno sreces niti znaju gdje zive, niti znaju kako se zove ulica u kojoj zive, dobro da znaju kako im se kvart zove i da taj kvart spada pod novi zagreb koji je dio grada zagreba....

i onda svi pljuju po republici pescenici. mi bar znamo kako nam se ulice zovu, i ako ne do kafica uputimo te vrlo blizu istoga pa ces ga vec sam-a pronaci....

ovi u utrinama znaju gdje im je bazen i znaju da se ona zgrada preko puta zove mamutica (to kaj je ta famozna mamutica u travnom a ne u utrinama...a boze moj, sad vec kompliciram i trazim previse podataka)....

u svakom slucaju - kad pozelite igrati carmagedon live - uzmite auto, nove metlice brisaca i krenite u pohod traziti odredjenu ulicu u utrinama. naravno, prethodno doznajte da ulica zaista postoji, jer mozda su ju stanovnici utrina u medjuvremenu poslali u zonu sumraka, a pa ju ni satelitske snimke vise ne prikazuju :)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CURRENT MOON

lunar phases