tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

utorak, 25.04.2006.

Sferakon 2006

E dragi moji, proslog vikenda u Zgu ponovno se desio najdugovjecniji SF kon u Hrvata - SferaKon :)

GlOrgIre ovoga puta polaganim ali sigurnim korakom vraca zanimanje konu. Tematski zanimljiva predavanja, dovoljno pripremljeni predavaci, dobra posjecenost, standovi krcati raznim produktima kojima udruge prikupljaju sredstva za svoje aktivnosti, te pregrst knjiga - zadovoljit ce cak i one cajzlaste koji svemu manu trazise.

Pocnimo s petkom. Ovoga puta skoro propustih prvi dan kona, jer ne planirah svrnuti. Kad me dragi ljudi svojim nagovaranjem dovukoshe ili bolje prizvashe u kasnim vecernjim satima, kada se kon vec uvelike zahuktao. I na sto uletim - legendarni sferakonski opstanak :) Hemeroidi ili sick-u-riti (sala mala, ekipa sferakonskih zastitara ilitiga redara), Alfa muzjaci (crvene boxe ruljz, ono lik ne da ima guzu nego je savitljiv ko od gume, pa su promatracice imale prljavih primisli gledajuci jednu od tocaka natjecanja pod nazivom sexy-cool striptiz). Prva tocka bila je khm...jedenje stapica, no ne nuzno ustima. Dok su oci povezali trojici hranitelja, jedac je dobivao stapice u uho, grlo, nos, oko i svaki imalo slican otvor ustima. Pobjednik je ispao nebitan, jer su svi samo pricali o jednoj tocki - striptizu. Nosenje jaja na vilici - hm... ok ok, necemo biti zlocesti, ali dalo bi se tu jos stosta u opis dodati, za muski rod ocito nije predstavljalo problem. Jaja su nosena brzo, spretno (vise manje) i srecom nisu bila prava jer khm.... pa eto razbila bi se od njeznog dodira igraca :) Lansiranje papirnatih raketa. E to je tocka koju ste definitivno trebali vidjeti. Prvo - ekipa crvenih boxerica zalije svoju raketu (bit ce da su pobrkali porinuce broda i lansiranje papirnatih aviona), pa neslavno aterirashe ubrzo nakon polijetanja. Druga ekipa svoju je raketu izradila po uzoru na stealth avione, no ni to im nije pomoglo da odnesu pobjedu. E sad dolazimo do mastovitih - trekkiji su malog clana posade popeli na velikog no maleni ima i maleni zamah pa umjesto u vis, zapicio je raketu u pod. Steta, masta 10 - rezultat 2 :( Eh, Mirko i njegova ekipa, strucnim presavijanjem papira dobili su avion nalik na concord, koji je ne preletio hodnik, vec da na ne zaustavise, zaletio bi se u tramvaj na Vukovarskoj. Svaka cast, decki, super radite papirnate avioncice. :)

Nakon opstanka, svrnuh na Ziljkovo predavanje, no kako sam kasnila, brzo i napustih dvoranu. U obliznjem kaficu ispih kavu dok je za susjednim stolom sjedio ni manje ni vise nego gost kona - a meni skoro pa izletilo "E ovaj covjek izgledao kao Swanwick" :)

Subotu bih nazvala pravim danom. Nakon propustanja ranog dijela programa, oko pet popodne odletih do standa cura iz Mitgarda, jer s njima nikada nije dosadno, a uvijek su spremne s Vama podijeliti svoje bogato znanje. Curke, prave ste! Obzirom na tematiku kona, na standu ste mogli kupiti vampire-hunter set :)

Tema je bila horor. Ovogodisnja zbirka obiluje zanimljivim i uvrnutim pricama, koje jos jednom dokazuju da masta ne poznaje granice. Iako u sferakonskim zbirkama pronadjem par prica koje mi se dopadnu, ova zbirka ponovila je uspjeh jedne od prethodnica - procitah ju od korica do korica bez preskakanja stranica :) Zagrob definitivno preporucam kao stivo za citanje. Organizirano je i pricanje horor prica, koje su u trenutku pricanja razvijale se u masti pripovjedaca. Steta sto je trajalo tako kratko, jer tradiciju relociranja iz Bijele vijecnice ipak ne bi trebalo prekidati :)

Dodjela nagrade Sfera isla je brzo, a voditeljske se palice ili preciznije mikrofona, prihvatio znanstveno-rubni Kreso Misak. A-mozda-bi-mozda-ne-bi-dala urucivala je nagrade mastovitoj djeci. U svakom slucaju - zabavno i kratko. Najbolji opis bio bi "konacno nas nitko ne tjera na dodjelu, konacno ona protekne u dinamicnom tonu bez pretjeranih govorancija, voditelj je zanimljiv i duhovit, a ja to propustio" (citirah jednog posjetitelja).

Pocasni gost Sferakona 2006 bio je americki pisac Michael Swanwick. Swanwick je jedan od najpoznatijih sf&f pisaca u svijetu, a kratke price poput Mjesecevi psi, Price sa stare Zemlje, Krajolik nepoznatih zemalja, svom su autoru piskrbile brojne nagrade (Hugo, WFA, Sturgeonovu nagradu, Nebulu itd.).

Jedan od omiljenih mi fantasy ilustratora i slikara, Milivoj Ceran, ovogodisnji je art gost. Jedina tamna strana bila je kradja njegovih slika. Sreca u nesreci - radilo se o fotografijama, a ne originalnim slikama, no time steta pocinjena autoru nije manja. Zanimljivo je da se u Pazinu gdje je izlagao svoja djela na tematiku LOTR-a nisu niti ukrala niti ostetila. Mozda bi se ipak trebalo malo vise paznje posvetiti tzv. posjetiteljima, jer ocito da neki medju nama ne posjeduju osnove kulturnog ponasanja u civiliziranom drustvu :)

Na standu poslovicno uocljivih mladaca iz Reda srebrnog zmaja, bilo je ponovno hrpa posjetitelja. Svi su se gurali kako bi izbliza vidjeli maceve, isprobali veriznjace, raspitali se koliko vremena je potrebno za izradu jedne, naucili sami izradjivati veriznjacu, kupili uratke clanova udruge i slicno. Na Istrakonu udomljavasmo trolove, a ovoga puta vile :) Koliko dobih pouzdane informacije iz redova bliskih vodstvu udruge, vile su sretno udomljene ili se bar nadamo da su im udomitelji bili dobri. GlOrgIre bila je uzrujana cinjenicom da su neki malo preozbiljno shvatili tko se maca laca, pa je dosla sve nas pristojno i nadasve ljubazno zamoliti da sprijecimo mlataranje hladnim oruzjem kako striceki u plavom ne bi nju i ostale organizatore kona prosetali do obliznje stanice na informativni razgovor :) RPG sekcija udruge organizirala je Muchkin (mislim da se ovako pise, ak ne neka to netko drugi ispravlja) i AD&D turnir, te je zadnjeg dana kona Exxar bio vidno izmoren. Znaci da je definitivno dao sve od sebe :) Cool :)

Zanimljivo je bilo vidjeti revitaliziranje zamrlih udruga poput MOS Croatia i USS Croatia. Dok su prvi svoj stand napunili razno raznim materijalima, Trekkiji su se oboruzali masovnim po uniformama prepoznatljivim clanovima. Jedinu mrlju donijela im je neslavna promocija u emisiji Red Carpet Nove TV, gdje ih je autorica tv priloga doslovno ispreskakala pitanjima, pa su zvucali nesuvislo, nepripremljeno i jednom rijecju lose. Mozda bi drugi puta pred kamere trebali staviti svog naelokventnijeg clana koji je i tajnik udruge :) Covjek je showman samo takav, i definitivno suvereno vlada tematikom o kojoj razgovara.

Muske vilice odvalila je Lara u pripijenom kostimu Sedme od Devet. Srecom Security je bio na vrijeme upozoren, pa su moco-krpama ubrzano brisali sline koje su se cijedile iz okupljenog muskog dijela publike :)

Izitpajnov stand sferakonskog biltena bio je non stop okupiran brojnim posjetiteljima sa standardnim pitanjem "Je li izasao novi broj biltena?" Kako nas sve Izitpajn voli, ne trebam niti opisivati, ali covjek je legenda. Konacno je dobio mjesto s kojeg moze uzivo gledati sve dogadjaje i prikupljati materijal za bilten :) E sad, da li se nekome svidja sto tamo pise, nije pretjerano bitno urednicima, no zato se posipam pepelom, jer je covjek objavio demant dezinformacije kojom sam stavljena u krivu dvoranu s krivim filmom :)

Za razliku od nekih proslih godina, ove godine ljude je bilo nepotrebno tjerati ikamo, jer su se svi dobro zabavljali. Mislim da lasta ipak cini proljece, i nova krv u organizacijskim vodama donosi poboljsanja. Vidjet cemo sto ce nam GlOrgIre pripremiti za slijedecu godinu. :) Ideja sigurno nece nedostajati.

25.04.2006. u 08:48 • ŠaputanjaOtisak#

ponedjeljak, 17.04.2006.

draga Mila...

tocno je sest godina od kada zadnji puta ugledah tvoj bolescu izmuceni pogled. sest godina od kad ne mogu osjetiti tvoj topli zagrljaj i pronaci utjehu. sest dugih tuznih godina koje u srcu ostavishe duboku prazninu koju nitko vishe nikada nece ispuniti.

danas smo otisle posjetiti te. tuzno je gledati tvoj lik, a ne moci te dotaci. beskrajno boli spoznaja da te nikada vise necu dodirnuti, upiti tvoj miris, izgubiti se u tvom toplom zagrljaju.

opet je uskrs, a mi necemo bojiti pisanice, neces ispeci svoju pitu od jabuka koja bi se upila u tvoje skute i koja mi i danas zamirise nosnicama.

tishina....vjetar mi mrsi kosu, dok mi sunce isushuje suze koje teku skrivecki. nedostajesh mi nadraza moja Mila. nedostajesh mi vishe nego sto ikada pomisliti sam mogla.

tek nas gubitak uci koliko je dragocjen svaki trenutak koji dijelimo s drugima. tek nas njihov odlazak iz nashih zivota uci koliko smo mali dok hodamo ispod sunca, koliko je zivot kratak.

tjeshim ju. teshko joj je. dijelimo bol. prvi puta joj prizanjem da do onoga dana nikada prije ne pustih suzu za tobom. nisam mogla. nisam si dospustila. nisam smjela dopustiti si suze.

skrivam pogled ispod naocala, suze mi zapinju u trepavicama i natapaju lice. suze koje ne donose olakshanje vec trenutak slabosti iskazuju....

laku ti noc, Mila, zauvijek cu te nositi u svom srcu.....

17.04.2006. u 16:02 • ŠaputanjaOtisak#

subota, 15.04.2006.

somebody

I want somebody to share
Share the rest of my life
Share my innermost thoughts
Know my intimate details
Someone who'll stand by my side
And give me support
And in return
She'll get my support
She will listen to me
When I want to speak
About the world we live in
And life in general
Though my views may be wrong
They may even be perverted
She will hear me out
And won't easily be converted
To my way of thinking
In fact she'll often disagree
But at the end of it all
She will understand me

I want somebody who cares
For me passionately
With every thought and with every breath
Someone who'll help me see things
In a different light
All the things I detest
I will almost like
I don't want to be tied
To anyone's strings
I'm carefully trying to steer clear
Of those things
But when I'm asleep
I want somebody
Who will put their arms around me
And kiss me tenderly
Though things like this
Make me sick
In a case like this
I'll get away with it

u svijetu prepunom ljudi cesto hodamo slijepi pipajuci put pred sobom. izbugljeni trazimo ono sto nam nedostaje...nasu drugu polovicu dushe, nase izgubljeno ja, nas dio bez kojeg svijet oko nas cesto nema smisla jer stalno osjecate da nesto fali...bas to nesto...ili bolje receno netko.

grcki filozof Platon, koji je zivio nekih 450 godina BC napisao je jednu od pripovijesti o povijesti tj nastanku svijeta. u pocetku bijashe ljudi koji su bili i musko i zensko u isto vrijeme, zena i muskarac utjelovljeni u jednom tijelu dijeleci jednu dushu. kao ih bogovi stvorishe, tako njihova samodostatnost nije zadovoljila bogove vec ih je razljutilajer umjesto da budu obozavani od bica koja stvorishe, ta ista bica obozavala sa sama sebe jer su bila samodostatna. razljuceni bogovi munjom raspolovise ljude na muskarce i zene, a bog vjetra raznese njihova tijela razbacavshi ih svuda po svijetu.

Platon kaze da su od tog dana ljudi prokleti i osudjeni na vjecno trazenje svoje izgubljene polovice, jer svaki covjek negdje na svijetu ima svoju drugu polovicu. u toj potrazi muskarci i zene lutaju svijetom i traze upravo onu izgubljenu polovicu koja cini njihov savrseni par ujedinivsi konacno izgubljene polovice.

ponekad pronadjemo svoju savrsenu polovicu, no to ne mora nuzno znaciti da ta polovica nas prepoznaje, jer u trenutku kada nas bogovi munjama raspolovishe, obrisashe nam i pamcenje, te smo zaboravili tko je nasa druga polovica i samo je srcu ostalo sjecanje na drugu polovicu dushe.

jednom pomislih da pronadjoh svoju savrsenu polovicu u jednom muskarcu, no ispostavilo se da se moje srce poigralo sa mnom. srce cesto zna zaslijepiti um pa vidimo ono sto bi htjeli vidjeti umjesto stvari koje zaista jesu.

nikada do sada nisam cula za sretan spoj dviju savrsenih polovica. najcesce se zaljubljujemo u ljude koji nas uce pojedine lekcije u igri zvanoj zivotna mudrost, a sve u svrhu da jednoga dana usitinu prepoznamo nasu izgubljenu polovicu.
nedavno mi je u ruke dopala zanimljiva knjiga Judy Hall "Hands Across Time" koju bih preporucila onima koji misle da im fali nesto u zivotu ili bolje receno netko koga su mozda zaboravili, a koga njihovo srce pamti.

svi mi u sebi nosimu dozu ranjivosti samo ju neki od nas skrivaju bolje od drugih. nekima je lakse pustiti suzu dok ju drugi prikrivaju cinizmom.

gledam plavookog ljubavnika sklupcanog kraj mene kako mirno dishe. slusam otkucaje njegovog srca i pronalazim mir. ne onaj koji trazim, ali trenutak odmora da prikupim snagu za novu potragu. jer nikada necu odustati. tamo negdje u mraku i magli skriva se netko.....

15.04.2006. u 21:51 • ŠaputanjaOtisak#

utorak, 11.04.2006.

proljece je a u meni nemir....

proljece .... moje najdraze godisnje doba je ponovno nastupilo.... i kako i svake godine umjesto na bozic, znate ono novogodisnje rezolucije i te spike, mene proljetno ciscenje vlastite osobe copi uvijek i svakog proljeca...

naucis nesto novo na proslim iskustvima, no jedna stvar se ponavlja vec godinama i gledam ju u ljudima oko sebe....ne samo u ljudima oko sebe, nego globalno u svijetu....

ljubav.... cega se zapravo ljudi boje kada je ljubav u pitanju? ok, to je istovremeno najmocnija pokretacka i najrazornija snaga u svemiru. pozitivna moze pomaknuti planine, premostiti oceane, a negativna probuditi uspavane vulkane, izazvati nuklearnu kataklizmu. cega se zapravo mi svi skupa bojimo? zasto je priznati da neko drugo bice u tebi pobudjuje ili budi osjecaj zvan ljubav, stvara takvu paranoju, strah i na kraju krajeva - potrebu za pretvaranjem? zasto nam je najteze reci ono jednostavno "volim te" ili "volim kako se zbog tebe osjecam"?

prilicno sam direktna osoba, cesto mozda i predirektna za svoje osobno dobro, no takva sam. sto mislim to i kazem, sto ne mislim necu niti izreci. sto ne zelim necu niti uciniti, sto smatram pogresnim necu podrzati. no ipak, ustuknut cu poput preplasenog laneta ustreptala srca, kada mi leptirici ispune zeludac lepetom svojih krila, spustiti pogled i navuci privid nehajnosti, sve kako bih prihvatila mogucnost da budem odbijena. udarac je lakse podnijeti ako se pripremis na njega. poput boksaca podignes sake, skupis laktove, pokrijes bubrege i cekas prvi udarac. ponekad ne boli, jednostavno te ne dirne, a ponekad boli vise od otvorene rane koja ne zarasta....

ne znam za vas, ali ne bojim se te dvije rijeci izgovoriti kada ih zaista mislim, no upravo tada osjecam se najranjivijom, golom, izlozenom, nezasticenom i zaista hipersenzibilnom. upravo tada sve sto zelim je toplina zagrljaja i njezan dodir, no da li ga uvijek i pronadjem.... mozda....tko zna....nitko nista ne zna, jer krhko je znanje....napisase davno stihoklepac dragi, no znanje, logika, mudrost.....svi mi gubimo bitku kada srce i osjecaji preuzmu kontrolu....

zelimo li ostati dosljedni sebi, zelimo li zastititi one posljednje komadice neiskvarenog djecjeg srca koje daje srce na dlanu, ucinit cemo upravo suprotno - prikriti pogled ispod trepavica, prosaputati te slatke rijeci u nadi da ce pasti na plodno tlo, ili jednostavno sve okrenuti na salu - hej, pa znas da se samo salim, volim vas ja sve :)

mozemo li uistinu voljeti bas sve? hm....licemjerno ili ne, ali smatram da je to apsolutno nemoguce. kad netko kaze "volim sve ljude", uvijek mi kroz kicmu prodje hladan osjecaj britke lazi, koja je poput kapi krvi skliznula s britkog jezika kao sto bi ucinila po celicnoj ostrici maca. rijecju mozemo povrijediti vise nego cinjenjem, rijecju mozemo srusiti snove, mozemo unistiti svijet i zakriliti sunce.... no rijecju mozemo dati srcu krila, rijec moze biti mocnije od maca, mocnije od najrazornije sile u prirodi.....

proljece.... doba kada se sve budi. uvijek se iznova nadam da se ljubavi biti probudjena u mnogim srcima, i nekako bol zbog tudjeg bola prozivljavam intenzivnije nego osobnu. mozda je to bijeg, samozavaravanje, iluzija vjestog madjionicara zvanog zivot, no sa svojom boli se lako suociti, ako imate dovoljno snage, no pustiti suzu i otplakati bol, pustiti ju da iscuri i ustupi mjesto sreci.....e to je vec jako tesko. najcesce placem ne zato sto me nesto boli, vec zato sto me obuzme silni bijes zbog nemoci da promijenim neke okolnosti, lose stvari ili pregrmim losu karmu tog trenutka.... suze koje lijece....vec jako dugo ne pustih.....

svaki put kad mi potece suza iz oka izgovorim se na dim cigarete i svoju alergiju. dobar izgovor. nda.... jadan ok ok, ali pali. barem zaustavis daljnja pitanja i vecina ljudi ne kopa toliko duboko niti te slusa toliko pozorno da prozre kako je sve to krinka. vecina ljudi gleda povrsno. i sama nekada bijah povrsna, jer bol nanosih lako, suze onih kojima bol nanesoh dozivljavah kao njihov put ka mudrosti, sve dok se jednog dana grubo ne osvijestih i ne spoznah koliko bol moze biti zagusujuca. stisnula sam zube, prigusila suze i odrasla.

od tog dana ljudi kazu da se boje onoga cime zracim. da da, iskonsko zlo. najgore bice na svijetu. ma sve sam to ja :) the bitch - u rjecniku se uz ovaj pojam nalazi objasnjenje "jedinstveno bice, ne postoji nti ce postojati jos jedno, unistiti ako vam se ukaze prilika, no budite spremni na borbu koja vas moze kostati vise nego sto ste spremni platiti". kao ilustraciju stavili su moju sliku :)

bila sam dijete, svega sest godina stara kada su dvije kineskinje s kojima se vozismo moja majka i ja u vlaku rekle da posjedujem drevnu dushu, iako sada djelujem poput travke na vjertru, zapravo sam cvrsca nego stijena, jer povit cu se mozda pod udarcem, ali se dici jos jaca. uvijek sam te rijeci dozivljavala kao mambojumbo...bla bla truch bla.... no zivot me nauciko koliko je taj opis zapravo istinit. imam karakter vulkana - razaram i stvaram istom snagom. kad dobijem udarac koji ne mogu kompenzirati tako lako, savit cu se, no nakon toga podici se na noge, stati i pogledati udaraca u oci. ponekad se uplasim sama sebe jer ne znam od kuda crpim tu snagu, no onda se sjetim kako zapravo snagu pronalazim u malim stvarima. malim lijepim stvarima oko sebe.

proljetni dan. osmjeh dragog lica. osmjeh nepoznatog lica. leptirova krila koja mi pomilovashe obraz. zraka sunca koja mi je obasjala oroshene trepavice. ljubazna rijec. dobro djelo.

ne moram osvojiti nobelovu nagradu za mir da bih se osjecala dobro u svojoj kozi. dovolno je uciniti nesto za nekoga i osjecati se bolje. dovoljno je malo da bi imala puno.

no u proljece, kad majka zemlja buja i pupa, bas u proljece osjecam se najslabijom i najranjivijom. zaljubljenost.... osjecaj koji me otkriva....zelim li se sakriti, zakriliti, pobjeci.... ne. osjecam i ziva sam. kad prestanem osjecati znaci da sam mrtva, a onda ce mi sve biti svejedno. mogu voljeti bez da budem voljena, jer ljubav je davanje, a ne samo uzimanje. ljubav je davanje pa tek onda primanje.

laka vam noc i svako dobro vam zelim, neka proljece i u vasa srca donese truncicu topline ljubavi....zimi je kraj, vrijeme je da se probudite i otvorite oci.....mozda upravo pokraj vas neko bice zudi za vasom toplinom.....laka vam noc i slatki snovi.....

11.04.2006. u 23:51 • ŠaputanjaOtisak#

nedjelja, 02.04.2006.

Istrakon 1. dio

Evo dragi moji vratismo se mi svi skupa sretno u Zagabriju. Sto reci o protekla tri dana i dvije veceri osim - viva Pazin, Pazinjani i njihov i nas Istrakon. Svima koji su zeljni dobre zabave, otakcenog stimunga i fanatasticno dobrih predavanja, projekcija i zabavnog programa, porucujem samo jedno - put pod noge i dodjite na slijedeci Istrakon.

Program je bio nakrcan i zaista je tesko biti prisutan na svemu, no da vam nece nedostajati zabave i da cete se lose provesti je apsolutno nemoguce! U petak, moj srebrnoplavi zmaj odjezdio je put Pazina, noseci u svojoj utrobi tri djeve plavih lasi. Jednu djevicu mu cak priskrbih, zar to nije famozno!? yes

Umjereno brzo stigle smo u Pazin. Prvo - ostavimo stvari i smjestimo se u nasoj maloj utvrdi. Drugo - presvlacenje u kostime. Trece - trkom do pulta i prijavimo se kao ucesnici Istrakona. Damn, tocka dva bila je privremeno odgodjena na nekih sat vremena uslijed verbalnog ometanja, no onda je konacno i to doslo na red. Prvi sloj, drugi sloj, tunika, hlace, cizme, i konacno korzet i plast. Slike cu ulati cim mi ih dostave jer sa svojim fotichem ne okinuh niti jednu jedinu fotku :)

Polako tijekom poslije podneva okupilo se drustvo doslovno iz svih dijelova Hrvatske -ekipa iz Zagreba, Rijeke, Pule, Rovinja, Osijeka, Bjelovara, itd. da sad ne nabrajam sve gradove u RH. Bilo je tu vitezova, dvorskih dama, ekipe iz Star Treka, Star Warsa, vampirica, srednjovjekovnih djeva, seoskih junaka - zamislite i da, bilo je barem jedne osobe u tom stilu :)

Ekipa Red srebrnog zmaja ciji sam dio, zar ste to sumnjali, drugu godinu za redom bila i ja, zeljno je iscekivala start Lova na blago. Prosle godine tema je bila RPG ukomponiran u klasican lov na blago, ove godine - budi sto brzi i dodji do blaga prije drugih.

Tema - istraski vampir iz Kringe, Jure Grando i njegovi piuni. U ponoc utrka je zapocela - prvi zadatak poslao nas je u potragu za krovom s cetiri noge lociranom izmedju dviju skola gdje prvi kljuc pronaci ce samo oko pazljivog tragaca. Bingo! Imamo kljuc. Slijedeca lokacija bilo je groblje - na tocno odredjenom grobu skrivena medju svijecama nalazi se bocica s nasim slijedecim kljucem. Trk na slijedecu lokaciju - pazinsko kino i stanoviti otvor. Prva nas je zagonetka posteno namucila, naucili smo brojati bolje od Wordovog brojaca :) Morzeova abeceda bila je lagana, ispremetana abedeca takodjer. Uigrani tim upotpunjen s tri nove pridoslice koje su zamijenile odsutne clanove prvotnog pobjednickog tima prosle godine, zadatke rjesavashe brzinom munje, kljucevi su se ukazivali jedan za drugim i konacno rjesenje bilo je preocito - pronadjite vampira i oko vrata mu stavite ogrlicu od glogovog kolca, cesnjaka i kriza. Samo tako krvopija ce biti onemogucena da pohodi grad i oduzima nevine zivote. Najsmijesnije je sto smo bile dvije Nine na Istrakonu. Zbog mog kostima pojedinci su pogrijesili pa su nastojali eliminirati mene, no koja je to velika greska - bila sam clanica tima koji se takodjer natjece. Nisam vampir kojeg trazite burninmad

Mi smo vampiricu Ninu nasli lako, i pobjedu odnijeli drugu godinu za redom. Sto reci osim - ekpo nema toga sto nas moze sprijeciti da pobjedjujemo :) Kapa dolje svima, a pobjedu moram dostojno obraniti i slijedece godine :)

Pobjedu je naravno trebalo dobro i zaliti - a sto je bolje od pica dobivenog iz kaktusa s limetom i solju thumbup

Slavili smo doslovno do zore - oko sest ujutro konacno smo se odlucil imalo otpocinuti. Ipak treba biti oran i za sutrasnje izazove i zanimljiva predavanja. Subota ce biti opisana u drugom dijelu, a sada zelim s vama podijeliti legendu o istarskom vampiru koja je jednostavno fantasticna, i drago mi je sto su ljudi konacno shvatili da i mi svoje turisticke adute imamo.

Ako zelite upoznavati lokalne legende kojima obiluju nasi krajevi, preporucam posjet istarskom mjestascu po imenu Kringa.

Umjesto Perica koji se na nasu zalost razbolio, predavanje o Juri Grandi ipak je odrzano jer zamjenu dostojnu Pericu pronadjose. Peric je legendu o Juri Grandu opisao u svom romanu koji svima preporucam, a mislim da mi je to slijedeca knjiga na citalackom repertoaru.

Legenda prica da je u malom istrarskom mjestu Kringa, duboko u unutrasnjosti istarskog poluotoka zivio seljak imenom Jure Grando. Legenda kaze da je Jure umro 1656. da bi ubrzo ozivio i punih sesnaest godina maltretirao svoje sumjestane, sve dok ga konacno 1672., punih sesnaest godina kasnije nisu obezglavili i ubili hrabri sumjestani.

U Valvassorovoj knjizi pise da je Jure Grando, 16 godina nakon svoje smrti ustajao iz groba nocu, te terorizirao selo i svoju udovicu. Jednog je dana seoski zupnik Giorgio otkrio kako uvijek po noci i bez nekog reda, netko udara na ulazna vrata kuca po selu. Svaki puta kada bi Jure Grando kucao na necija ulazna vrata, netko bi iz te kuce umro u slijedecih nekoliko dana. Taj isti zupnik Giorgio sahranio je Granda 16 godina prije tih strasnih dogadaja.

Osim sto je kucao po vratima seoskih kuca i donosio smrt njihovim stanarima, Jure Grando se ukazao pred nekoliko ljudi iz sela, da bi se na kraju usuljao u krevet svoje supruge. Njegova supruga svjedoci kako je les izgledao kao da se smije, a lice je izvodilo razlicite pokrete kao da dise zrak. Kako bi se rjesio njegovog terora, zupnik ga je uspio uhvatiti i pred njega staviti raspelo, vicuci "Pogledaj Isusa Krista, ti vampiru! Prestani nas terorizirati!". U tom trenutku su iz ociju vampira potekle suze.

Najhrabriji seljani pokusali su ubiti vampira. Uhvatili su ga, te su pokusali probosti mu srce glogovim kolcem, ali nisu uspjeli - glogov kolac stalno se odbijao od prsiju vampira. Zatim su pokusali recitirati molitve egzorcizma, da bi mu na kraju pokusali odrezati glavu. Kada je ostrica pile zasjekla njegov vrat, vampir je grozno kriknuo, a iz vrata je suknulo toliko krvi da su sve osobe koje su stajale oko njega bile natopljene njome.

Grupa se sastojala od 9 osoba koje su nosile 2 lampe, raspelo i glogov kolac (prema seoskoj predaji, jedini nacin kako ubiti vampira je zarivanjem glogovog kolca u srce). Seljaci su otvorili grob Jure Granda i u njemu pronasli gotovo savrsen les koji se smijao. Najhrabriji, tresuci se od straha, pokusali su lesu zabiti glogov kolac u srce, no on se stalno odbijao od vampirovog tijela. Pokusali su zatim s molitvama egzorcizma, te su odlucili vampiru odrezati glavu. Najhrabriji medu grupom bio je neki Stipan Milasic koji je smogao hrabrosti odrezati glavu lesu. U trenutku kada je pila zaderala vampirovo grlo, prolomio se grozan krik, a iz grla je suknula krv u tolikoj kolicini da se vrlo brzo citava raka ispunila krvlju.

Legenda kaze da se od te noci mir konacno vratio u Kringu i da Jure Grando nije vise nikada vidjen kako uznemirava svoje sumjestane.

Jedna poprilicno hrabra teorija iznesena je na predavanju, te zelim zacetnicima istrazivanja o istarskom vampiru Juri Grandu puno srece da dokazu i potvrde svoje tvrdnje. Naime, vjeruje se kako je lord Byron koji je one famozne veceri sa svojim drustvom pisao strasne price, pa je teko Mary Shelly napisala Frankesteina, napisao pricu o vampiru utemeljenu na legendi koju im je prepricao putnik namjernik, a spomenuti vampir bio je upravo Jure Grando, jer se putnik vracao s proputovanja iz nasih krajeva donoseci im legendu o Juri Grandu.

Bilo kako bilo, legenda je dovoljno zanimljiva da se vampir kojeg se smatra najstarijim potvrdjenim vampirom u povijesti smjestio upravo u pitoresknom istarskom mjestascu Kringi.

Napravit cu fotoreportazu prvom prilikom kad se odsetam do tamo :) Laka vam noc svima i slatki snovi....

02.04.2006. u 23:16 • ŠaputanjaOtisak#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Prije ili kasnije smrt ce ti oteti sve sto imas i svakoga koga volis, stoga nauci voljeti sada one i ono sto imas. Samo tako mozes odagnati smrt iz svog zivota...


CURRENT MOON