tocno je sest godina od kada zadnji puta ugledah tvoj bolescu izmuceni pogled. sest godina od kad ne mogu osjetiti tvoj topli zagrljaj i pronaci utjehu. sest dugih tuznih godina koje u srcu ostavishe duboku prazninu koju nitko vishe nikada nece ispuniti.
danas smo otisle posjetiti te. tuzno je gledati tvoj lik, a ne moci te dotaci. beskrajno boli spoznaja da te nikada vise necu dodirnuti, upiti tvoj miris, izgubiti se u tvom toplom zagrljaju.
opet je uskrs, a mi necemo bojiti pisanice, neces ispeci svoju pitu od jabuka koja bi se upila u tvoje skute i koja mi i danas zamirise nosnicama.
tishina....vjetar mi mrsi kosu, dok mi sunce isushuje suze koje teku skrivecki. nedostajesh mi nadraza moja Mila. nedostajesh mi vishe nego sto ikada pomisliti sam mogla.
tek nas gubitak uci koliko je dragocjen svaki trenutak koji dijelimo s drugima. tek nas njihov odlazak iz nashih zivota uci koliko smo mali dok hodamo ispod sunca, koliko je zivot kratak.
tjeshim ju. teshko joj je. dijelimo bol. prvi puta joj prizanjem da do onoga dana nikada prije ne pustih suzu za tobom. nisam mogla. nisam si dospustila. nisam smjela dopustiti si suze.
skrivam pogled ispod naocala, suze mi zapinju u trepavicama i natapaju lice. suze koje ne donose olakshanje vec trenutak slabosti iskazuju....
laku ti noc, Mila, zauvijek cu te nositi u svom srcu.....
Post je objavljen 17.04.2006. u 16:02 sati.