tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

utorak, 11.04.2006.

proljece je a u meni nemir....

proljece .... moje najdraze godisnje doba je ponovno nastupilo.... i kako i svake godine umjesto na bozic, znate ono novogodisnje rezolucije i te spike, mene proljetno ciscenje vlastite osobe copi uvijek i svakog proljeca...

naucis nesto novo na proslim iskustvima, no jedna stvar se ponavlja vec godinama i gledam ju u ljudima oko sebe....ne samo u ljudima oko sebe, nego globalno u svijetu....

ljubav.... cega se zapravo ljudi boje kada je ljubav u pitanju? ok, to je istovremeno najmocnija pokretacka i najrazornija snaga u svemiru. pozitivna moze pomaknuti planine, premostiti oceane, a negativna probuditi uspavane vulkane, izazvati nuklearnu kataklizmu. cega se zapravo mi svi skupa bojimo? zasto je priznati da neko drugo bice u tebi pobudjuje ili budi osjecaj zvan ljubav, stvara takvu paranoju, strah i na kraju krajeva - potrebu za pretvaranjem? zasto nam je najteze reci ono jednostavno "volim te" ili "volim kako se zbog tebe osjecam"?

prilicno sam direktna osoba, cesto mozda i predirektna za svoje osobno dobro, no takva sam. sto mislim to i kazem, sto ne mislim necu niti izreci. sto ne zelim necu niti uciniti, sto smatram pogresnim necu podrzati. no ipak, ustuknut cu poput preplasenog laneta ustreptala srca, kada mi leptirici ispune zeludac lepetom svojih krila, spustiti pogled i navuci privid nehajnosti, sve kako bih prihvatila mogucnost da budem odbijena. udarac je lakse podnijeti ako se pripremis na njega. poput boksaca podignes sake, skupis laktove, pokrijes bubrege i cekas prvi udarac. ponekad ne boli, jednostavno te ne dirne, a ponekad boli vise od otvorene rane koja ne zarasta....

ne znam za vas, ali ne bojim se te dvije rijeci izgovoriti kada ih zaista mislim, no upravo tada osjecam se najranjivijom, golom, izlozenom, nezasticenom i zaista hipersenzibilnom. upravo tada sve sto zelim je toplina zagrljaja i njezan dodir, no da li ga uvijek i pronadjem.... mozda....tko zna....nitko nista ne zna, jer krhko je znanje....napisase davno stihoklepac dragi, no znanje, logika, mudrost.....svi mi gubimo bitku kada srce i osjecaji preuzmu kontrolu....

zelimo li ostati dosljedni sebi, zelimo li zastititi one posljednje komadice neiskvarenog djecjeg srca koje daje srce na dlanu, ucinit cemo upravo suprotno - prikriti pogled ispod trepavica, prosaputati te slatke rijeci u nadi da ce pasti na plodno tlo, ili jednostavno sve okrenuti na salu - hej, pa znas da se samo salim, volim vas ja sve :)

mozemo li uistinu voljeti bas sve? hm....licemjerno ili ne, ali smatram da je to apsolutno nemoguce. kad netko kaze "volim sve ljude", uvijek mi kroz kicmu prodje hladan osjecaj britke lazi, koja je poput kapi krvi skliznula s britkog jezika kao sto bi ucinila po celicnoj ostrici maca. rijecju mozemo povrijediti vise nego cinjenjem, rijecju mozemo srusiti snove, mozemo unistiti svijet i zakriliti sunce.... no rijecju mozemo dati srcu krila, rijec moze biti mocnije od maca, mocnije od najrazornije sile u prirodi.....

proljece.... doba kada se sve budi. uvijek se iznova nadam da se ljubavi biti probudjena u mnogim srcima, i nekako bol zbog tudjeg bola prozivljavam intenzivnije nego osobnu. mozda je to bijeg, samozavaravanje, iluzija vjestog madjionicara zvanog zivot, no sa svojom boli se lako suociti, ako imate dovoljno snage, no pustiti suzu i otplakati bol, pustiti ju da iscuri i ustupi mjesto sreci.....e to je vec jako tesko. najcesce placem ne zato sto me nesto boli, vec zato sto me obuzme silni bijes zbog nemoci da promijenim neke okolnosti, lose stvari ili pregrmim losu karmu tog trenutka.... suze koje lijece....vec jako dugo ne pustih.....

svaki put kad mi potece suza iz oka izgovorim se na dim cigarete i svoju alergiju. dobar izgovor. nda.... jadan ok ok, ali pali. barem zaustavis daljnja pitanja i vecina ljudi ne kopa toliko duboko niti te slusa toliko pozorno da prozre kako je sve to krinka. vecina ljudi gleda povrsno. i sama nekada bijah povrsna, jer bol nanosih lako, suze onih kojima bol nanesoh dozivljavah kao njihov put ka mudrosti, sve dok se jednog dana grubo ne osvijestih i ne spoznah koliko bol moze biti zagusujuca. stisnula sam zube, prigusila suze i odrasla.

od tog dana ljudi kazu da se boje onoga cime zracim. da da, iskonsko zlo. najgore bice na svijetu. ma sve sam to ja :) the bitch - u rjecniku se uz ovaj pojam nalazi objasnjenje "jedinstveno bice, ne postoji nti ce postojati jos jedno, unistiti ako vam se ukaze prilika, no budite spremni na borbu koja vas moze kostati vise nego sto ste spremni platiti". kao ilustraciju stavili su moju sliku :)

bila sam dijete, svega sest godina stara kada su dvije kineskinje s kojima se vozismo moja majka i ja u vlaku rekle da posjedujem drevnu dushu, iako sada djelujem poput travke na vjertru, zapravo sam cvrsca nego stijena, jer povit cu se mozda pod udarcem, ali se dici jos jaca. uvijek sam te rijeci dozivljavala kao mambojumbo...bla bla truch bla.... no zivot me nauciko koliko je taj opis zapravo istinit. imam karakter vulkana - razaram i stvaram istom snagom. kad dobijem udarac koji ne mogu kompenzirati tako lako, savit cu se, no nakon toga podici se na noge, stati i pogledati udaraca u oci. ponekad se uplasim sama sebe jer ne znam od kuda crpim tu snagu, no onda se sjetim kako zapravo snagu pronalazim u malim stvarima. malim lijepim stvarima oko sebe.

proljetni dan. osmjeh dragog lica. osmjeh nepoznatog lica. leptirova krila koja mi pomilovashe obraz. zraka sunca koja mi je obasjala oroshene trepavice. ljubazna rijec. dobro djelo.

ne moram osvojiti nobelovu nagradu za mir da bih se osjecala dobro u svojoj kozi. dovolno je uciniti nesto za nekoga i osjecati se bolje. dovoljno je malo da bi imala puno.

no u proljece, kad majka zemlja buja i pupa, bas u proljece osjecam se najslabijom i najranjivijom. zaljubljenost.... osjecaj koji me otkriva....zelim li se sakriti, zakriliti, pobjeci.... ne. osjecam i ziva sam. kad prestanem osjecati znaci da sam mrtva, a onda ce mi sve biti svejedno. mogu voljeti bez da budem voljena, jer ljubav je davanje, a ne samo uzimanje. ljubav je davanje pa tek onda primanje.

laka vam noc i svako dobro vam zelim, neka proljece i u vasa srca donese truncicu topline ljubavi....zimi je kraj, vrijeme je da se probudite i otvorite oci.....mozda upravo pokraj vas neko bice zudi za vasom toplinom.....laka vam noc i slatki snovi.....

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CURRENT MOON

lunar phases