tko zna....nitko nista ne zna...krhko je znanje

četvrtak, 30.03.2006.

Kostim za Istrakon

E dragi moji, kostim konacno zavrsen.

Jucer navecer radih to do listu i kad sam s liste prekrizila dijelove kostima, skakah od srece k'o na koncertu DM-a proslu srijedu :)

Daklem da ne duzim, smislih ja sebi kostim nesto u stilu Van Helsingove frendachice, kombinaciju swashbuckler-ice, i Katice Pekarice u Underworld-u. Crne visoke cizme (zapravo su nazuvci jer mi se zaista nije nosilo cizme po vrucini, iako sam pronasla cizmara za preporuku - covjek radi mrak cizme, svaka mu dala - kako bi to moj frend rekao), crna tunika s kopcanjem na vezanje, crni kozni korzet, crni plast, crne rukavice, i masivni prsten od strasa (kupljen kod kineza za 15 kn, bljestav ali sasvim ok za kostimiranje). Za drugi dan je drugi plast i blijedo zelena kosulja u stilu ruskih cigana :)

Zena carobnih ruku zvana Taja, mama moje drage prijateljice Tigane i ja, proizvele smo ovo odjelce samo za moj gust. Ne mogu vam opisati kako je svaki step, svaki ubod silom, svako ustipnuce kljestima za nitne bio vrijedan konacnog rezultata. Taja jer napravila kostim vile - kad cemo stati jedna uz drugu bit cemo kao crni vrag i dobra dushica

Nakon Istrakona postat cu ovdje fotke svih kostimiranih ljudi. Nosi dijete novi fotich pa je red da ovjekovjecim ono sto mi je super :)

Uf...zvone telefoni, ne mogu ni post zavrsiti....nis toliko za sada, potrudit cu se dovrsiti post navecer.....

petak, 24.03.2006.

I feel you...

Koncert je bio u srijedu, a mene opijenost ne popusta. Nda, ne radi se o maliganima u krvi jer sam bila samo crvenu kravu kako ne bih zaspala uslijed neispavanosti, vec o opijenosti atmosferom.

Ne spadam u fanaticne obozavatelja icega zivog, jedino nezivog (cokolada,....mmmmm ). Usi su mi pune zvuka, venama struji toksin muzike, a pred ocima se vrte slike. Kada bih ovaj opis izrekla bilo kojem lijecniku, vjerojatno bi me poslao na odvikavanje, no kako dokazati ljudima da ti ne treba alkohol, droga ili kajtijaznam da bi se osjecala super, letjela do najudaljenije galaksije, a sve to zahvaljujuci samo jednom super koncertu, super atmosferi, proljecu oko tebe i cinjenici da si ziva, neukrotiva i ne poznajes granice ako ih sama pred sebe ne postavis?

Davne 1984 (ne one orvelovske, vec one koju je moja generacija prozivljavala intenzivnim pubertetom), dobih od bratica plocu "People are people" frisko pecenu u USA. Poslusah album i zvuk mi je bio fantastican. Bend? Tko su ti Depeche Mode?

Toksin mi je usao u vene, upijah zvuk uzivajuci u tekstovima, a onda su se albumi zaredali, groznica se prosirila klubovima i vec 80ih ekipa se u Gjuri, Jabuci i Lapu masovno ljuljala u ritmu synt zvuka koji su pronosili.

Ma kamo ih njihov glazbeni razvoj vodio, DM i danas dokazuje da su bend koji zari i pali jednakom jacinom kao npr U2, Stones-i i ini. Ne mogu se oteti dojmu da bi bend bez imalo sumnje napunio Dinamov stadion u treptaju oka. Cijena karte, iako visoka za vecinu ipak je bila doseziva. Slusah malo ekipu i bilo je komentara tipa "ma necu pusit cijeli mjesec, ali karta je u djepu, na sigurnom".

Nadam se da ce se najavljeni koncert 14.06.2006 u Ljubljani ipak odrzati. Bilo bi steta za cijenu cca 9k SIT-a propustiti dvostruki uzitak - predgrupa Placebo, glavni akteri DEPECHE MODE!

Koliko je ono jos dana do 14.06.?

četvrtak, 23.03.2006.

PLAYING LIKE AN ANGEL

Kao sto napisah ranije, jucer je bio dan D - dugo iscekivan i konacno docekan koncert Depeche Mode u Domu sportova.

Kisa koja se cijedila iz mrskih sivih oblacina nije uspjela nimalo ohladiti vec i onako zagrijanu ekipu pred ulazom. Kako opisati one koji su na znak "moze", poput stampeda potrcali prema ulazima? Fantasticno. Ljudi fakat ste zakon :)

Koncert je zapoceo izlaskom na stage mlade američke grupe Bravery koji su zaista cool odradili uvodni dio, zagrijavajuci okupljenu publiku u Ledenoj dvorani, koja je po mom misljenju te veceri bila sve samo ne ledena. Eh da, koncert je poceo u 20,00. Nevjerojatno, ali ljudi zaista nisu gubili vrijeme vec odradili nepunih sat vremena svog dijela zapalivsi publiku te ih pripremivsi za izlazak omiljenog nam trojca (pojacani su bili jos jednim klavijaturistom i bubnjarom, no o tome kasnije).

Kad su nesto malo prije devet sati poceli uklanjati crne pokrove sa scenografije na stageu, iz mase grla otelo se odusevljeno odobravanje i navijanje. Crvene narukvice na rukama zaplesale su zrakom u euforicnom pljesku kojim je odjekivala dvorana. Stageom je dominirala ogromna kugla na kojoj su se izmjenjivale rijeci "Sex", "Pain", "Love", "Angel" te stihovi iz pjesama koje su konkretno u datum trenutku pjevali. Na boku sfere bila je ispisana rijec "Enjoy".
Klavijature su bile skrivene iza deckova svemirskog broda, a light show je jednostavno neopisivo fantastican. Manje je uvijek vise, sto je ovakav stage i osvjetljenje i dokazalo. Iza glazbenika nalazilo se veliko platno na kojem su se izmjenjivali likovi glazbenika, publike te kratki spotici u reziji fotografa Corbinija (mislim da se tako pise, ako ne, ispravite me).

Nakon Daveovog pozdrava "Dobra vecer Zagreb" publika je zapaljena do tocke usijanja i koncert zapocinje pjesmom "A Pain That I'm Used To". Uskoro sako pada, a slijedi ga i prsluk te se Daveovo tijelo prekriveno prekrasnim tetovazama svijalo u ritmu "John The Revelator". Publika u dvorani, pjevala je svaku pjesmu prilagodjavajuci se Daveovim ili Martinovim improvizacijama, ovisno tko je u datom trenutku pjevao koju pjesmu.

Lista pjesama je impresivna:
A Pain That I'm Used To
John The Revelator
A Question Of Time
Policy Of Truth
Precious
Walking In My Shoes
Suffer Well
Damaged People
Home
I Want It All
The Sinner In Me
I Feel You
Behind The Wheel
World In My Eyes
Personal Jesus
Enjoy The Silence
Somebody
Just Can't Get Enough
Everything Counts
Never Let Me Down Again
Goodnight Lovers

Martin je publiku pocastio svojim super vokalom u pjesmama "Home" i "Goodnight Lovers". Posljednjom pjesmom koju su s minimalnom pratnjom muzike, a jakom pratnjom glasova publike zajednicki otpjevali Dave i Martin, bila je jedno fantasticno iskustvo. Publika i glazbenici bili su jedno.

Ekipo, zaista smo svjetska publika! Pozdrav svima i vidimo se u Ljubljani

srijeda, 22.03.2006.

DEPECHE MODE

Konacno! Nakon visemjesecnog cekanja docekasmo i taj dan - koncert. Neizvjestnost, strepnja od otkazivanja (Metalica iliti ne ponovilo se)...sve je nestalo kada su mi ispod prozora prosli autobusi, a onda the best - ugledala sam i clanove benda :)
Dobro je raditi blizu dvorane, svakojakih cudesa vidis :)
Nemam vise 12, ali uzbudjenje kad iscekujes neki dogadjaj koji mi je mmmmm i dalje ne popusta. Fakat cool! Sjecam se kada sam ih prvi puta slusala davne khm godine (necemo o godinama bas sad :) ). Ova godina je zaista ispunjena fantasticnim koncertima (naravno za one koji slusaju takvu muziku).

Prvo Depeche Mode, nakon toga Simple Minds, nakon toga Apocalyptica, pa Franz Ferdinand, pa za one kojima cijena nije prevelika i Robbie Williams :) Buh za kucni budget, djeparac ili kako se vec financirate, ali zato - mmmmm za usi, oci i sva ostala cula :)

Zvrndalica mi zvrnda pa se moram pozuriti i skratiti post za sada...pa sve skupa ostavljam s tekstom najbolje mi pjesme na zadnjem albumu.... Lilian

Oh Lilian
Look what you've done
You've stripped my heart
Ripped it apart
In the name of fun

Oh Lilian
I'm a poor man's son
And precious jewels
Weren't found in schools
Where I came from

Pain and misery
Always hit the spot
Knowing you can't lose
What you haven't got

Oh Lilian
I should have run
I should have known
Each dress you own
Is a loaded gun

Oh Lilian

Oh Lilian
I need protection
I hear your voice
And any choice
I had is gone

Oh Lilian
Once I'd begun
I couldn't stop
Till every drop
Of blood was sung
Pain and misery
Always hit the spot
Knowing you can't lose
What you haven't got

Oh Lilian
Look what you've done
You've stripped my heart
Ripped it apart
In the name of fun

Oh Lilian...

....generacijo....

Jucer sam na mail dobila super foru, i iskreno, mada mi je taj mail zasut raznim zafrkancijama ovo je bila zakasnjela rodjendanska cestitka mojoj generaciji :)
Prenosim ga u cijelosti, pa tko zeli, neka cita, tko ne, jednostavno zgasi stranicu :)

Čestitam generaciji!

Ne mogu vjerovati da smo uspjeli!

Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati svake vrste, svi mi koji smo bili djeca u 50-im, 60-im, 70-im i ranim 80-im godinama (sada već) prošlog stoljeća, vjerojatno ne bismo trebali biti živi.
Naši dječji kreveti bili su obojeni kričavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zaštitne poklopce na utičnicama i bočicama lijekova, nismo imali brave na vratima i ormarićima, a kad smo se vozili na biciklu, nismo imali kacige.
Kao djeca vozili smo se (ako smo se vozili) u automobilima bez pojaseva i zračnih jastuka.
Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, ne iz boce.
Užas!

Jeli smo kruh, kolače i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikad nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.
Dijelili smo jedno gazirano piće s četiri prijatelja iz iste boce i nitko od toga nije umro.
Provodili smo sate gradeći male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se spuštali nizbrdo da bismo tek tada otkrili da smo zaboravili na kočnice. Nakon što smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo riješiti taj problem.
Otišli smo od kuće ujutro i igrali se vani cijeli dan. Vraćali smo se kući kad bi se upalila ulična svjetla.
Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel.
Nezamislivo!

Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone, kompjutore ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje!
Izašli smo van iz kuće i našli ih.
Igrali smo graničara i ponekad bi nas udarac loptom zbilja zabolio.
Padali smo s drveća, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub i zbog tih nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesretni slučajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naučili kako da ih prebolimo.
Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama i, iako nam je bilo rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo povrijedili oko.
Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili pozvonili na vrata ili samo ušli i popričali s njim.
Igrale su se razne igre i nisu svi ušli u ekipu. Oni koji nisu, morali su naučiti nositi se s razočaranjem.
Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekad su pali razred i morali ga ponavljati.
Užas!

Testovi se nisu odgađali iz bilo kojeg razloga.
Neki postupci su bili samo naši.
Posljedice su bile očekivane.
Sama pomisao da nas roditelji „vade" iz nevolje kad smo imali problema u školi ili sa zakonom, bila je nezamisliva.
Oni su zapravo podržavali školu zakon. Zamislite to!
Užas!

Ova generacija je dala neke od najboljih preuzimatelja rizika. Između nas su izašli najbolji rješavatelji problema i izumitelji u cijeloj povijesti!
Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se s time nositi!
I vi ste takvi!
Čestitam!

Molim Vas da pošaljete ovo drugima koji su imali sreću da kao djeca odrastu prije nego što su pravnici i ostali birokrati počeli regulirati naš život.

nedjelja, 19.03.2006.

vjestice, zmajevi i ostala cudesa

ups....pogledah upravo svoj blog i posuh se pepelom.... ne napisah niti slovo, recenicu, ma barem jedan odlomak. kad bih trazila razloge zasto ne, ispalo bi da se izgovaram tipicnim recenicama: puno posla, premalo vremena za ista....nedostatak inspiracije....dosta mi je kompa 9 sati dnevno na poslu i slicno.... BUUU........T! ma jednostavno, ljenost me zela pod svoje :)

svakog ozujka drustvo i ja iscekujemo jedan otkaceni put u srediste istre, tocnije u pazin. grupica nadahnute ekipe organizirala je svoj kon (skracenica za konvencija, op.a.). od prvog kona davnih dana postajao je samo boljim i boljim. za razliku do ovog domaceg zagrebackog, ova ekipa kao da skupa s pazinskim puranima i purisovim hrenovkama jede dodatak prehrani zvan "masta" i "inspiracija" :)

mozete li zamisliti ljude koji izgrade srednjovjekovni katapult i organiziraju natjecanje u ispaljivanju "tanadi" (iz sigurnosnih razloga ispaljivali su se baloni punjeni vodom vulgaris domestikus)? od starog neupotrebljivog fice izrade "star trek shuttle"? naprave utrku racer-a kao iz star wars-a? ma predocite si najludje ideje iz mastozemlje i sve se one mogu i ostvaruju u magijom ispunjenom i prozetom gradu pazinu.

ove godine vitezovi srebrnog zmaja i moja malenkost opet ce loviti skriveno blago i ocekujemo da cemo ga pronaci. blago se skriva upravo zato da bi ga netko mogao ponovno pronaci kad za to dodje vrijeme. put do njegovog otkrivanja nije lak, no zato je toliko zanimljiv, napet i uzbudljiv :) blago treba zasluziti, jer samo vrijednima ce se ukazati sansa da krenu u potragu za njkim, a samo odabrana skupina moci ce ugledati njegovu velicanstvenu ljepotu.na putu do blaga suocit cete se s vlastitim slabostima, strahovima, sumnjama ali i pokazati svoje vrline, hrabrost, domisljatost i izuzetnost. svi za jednoga, jedan za sve i blago ce biti nase :)

kostimi.... ma sto bi jedna potraga za blagom bila bez povratka u doba kada zemljom hodase zmajevi i vitezovi, vjestice i magovi. svega toga ne bi bilo da nema mastovitih ljudi koji ce vam pomoci barem na jedan vikend zakoraciti u svijet mitova, legendi i bajki. meni ce u tome pomoci probrana grupica dragih zena koje ce svojim radom i savjetima doprinjeti mojem preoblikovanju iz obicnog freaka u lik iz moje paklene maste :)

geeez kasno je, kapci mi se sklapaju...odoh sanjati zmajeve i let na njihovim ledjima. slatki vam snovi....

<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?