~petak, 22.05.2009.

Proklete cipele! (iliti: Ženska samoopravdavanja)

Dakle, da odmah razjasnimo jednu činjenicu - ja sam žensko. Druga činjenica koju ćemo utvrditi jest ta da sam u mnogočemu jedno poprilično atipično žensko. No treća pak činjenica glasi: Ima trenutaka, situacija i okolnosti u kojima sam zaista jedno najobičnije, najtipičnije moguće žensko. (I da, svjesna sam da ovim riječima nimalo ne umanjujem spolne stereotipove već im donekle idem i na ruku, ali heck yeah, cijelo moje postojanje i stil života se bori protiv spolnih stereotipova, valjda mogu jednom ići i uz njih...)

Ne, neću sad napisati da imam doma petsto pari cipela. Imam ih nekoliko, i većina je u poprilično jadnom stanju. Čak su se i tenisice odrekle vjernosti nakon relativno kratkog nošenja i pukle - usred potplata... Bože sačuvaj kapi kiše i poplava. A marka su. Jedan jedini put u životu kupim nešto što je marka i eto što mi se desi... *sigh*

Enivej, jučer sam se igrom slučaja zvanom "kava s frendicom" našla u Avenue Mallu i kad se kava primakla kraju, a mene nazvala druga frendica da me obavijesti da će me pokupiti za cca pola sata kod Avenue Malla i da idemo na Bundek s njenom kćerkicom, taman je ostalo pola sata za pršetati "Evićem" (Ević, i čoksa, i Črnkas, i... lolčina od izraza, šteta samo što bude u meni negativna sjećanja ;)).

A ono, akcija... sniženje... I tako ja kupih jedan baloner i jednu suknju i jednu majicu ("Pa počela sam raditi na novom poslu", čujem samoopravdavanja, "a većina majica su mi ili dekoltirane ili na bratele, pa ne mogu u tome u školi raditi..." ok, ovaj drugi dio je ekšli istina. S druge strane, samoopravdanje za suknju je bilo "Jooooooj, vidiiiiii, kako je suuuuuper, i ljubičasta jeeeeee, i duuuuugačka....") - i sve pet, nisam puno novaca potrošila čak ni za svoje inače vrlo skromne pojmove (ja sam vam naviknuta kupovati npr. majice za max. 50 kn, hlače za max. 100kn i sl. - čak štoviše, prezirem ljude koji za majice daju po 500kn, a za hlače one vrtoglave besmislene cifre), čak ni kad se tome pridoda iznosić narudžbe od Avona (a fakat nemam ni mlijeko za tijelo, ni ništa za poslije izlaganja suncu, a imam osjetljivu kožu... A i trebalo bi stopala dovesti u red, pa treba mi i za to nešto, a bome ni nokti na prstima mi nisu u najboljem stanju...)

Dakle, da prekinem samu sebe u grozničavom predljetnom rantanju - i tako ja kupih prekrasnu ljubičastu suknju, drečeće zelenu majicu (naravno, neću ih nositi zajedno;)) i crni baloner.

Naravno, trebalo je oko 5 sekundi da shvatim da nemam što obuti na tu suknju. Ili na bilo koju drugu od svojih mnogobrojnih suknji/haljina, što je grehota jer obožavam suknje i haljine. Drugim riječima, POD HITNO mi trebaju neke odgovarajuće cipele. Pojam "odgovarajuće" u ovom slučaju uključuje: da su lijepe (mom specifičnom ukusu), da su jeftine (ne dam više od 300kn za cipele), da su udobne (vrlo važno, jer me cipele vrlo lako nažuljaju i imam dozlaboga osjetljiva stopala), da su mi taman (što je vrlo teško za naći jer imam duga i uska stopala, pri čemu mi je jedno za cijeli broj veće od drugog. O, Majko Prirodo!...), da su zatvorene (prikladnije za posao, a i japanke i natikače ću tražiti kad zagusti pravo ljeto) i da nisu ružne (što je zapravo logično, ako očekujem da mi budu lijepe). Oh, da, zaboravih reći - obavezno moraju imati nisku petu. Viisoke pete nit podnosim nit znam hodati u njima, pa čak ni u onim koje su 2-3 cm visoke; moja je furka ravna.

I škicah ja malo okolo... no od cipela kakve bih ja ni traga ni glasa. Ili ružne (pardon, možda sam u modnoj nesvijesti, ali meni je 90% tih modernih modela ružno ko sam vrag) ili visoke (daaa, većina ima visoke peturine! Pa zar žena nije žena ako nije na visokoj peti? A što je s mojom problematičnom kičmom, molit ću lijepo?!) ili skupe (NE DAM 400kn za dva komadića kože koji će se ionako raspasti nakon jedne sezone nošenja!) ili me žuljaju (a imam do krvi loša iskustva s tim) ili mi jedna bude taman, a druga mi pada s noge (trebala sam se roditi u bajci o Pepeljuzi! Pa da mi jedno stopalo netko skrati za broj!)...

I tako, neuspjeh za neuspjehom... A vruće je i ne hoda mi se satima po gradu. A živcira me što sam tako komplicirana za naći cipele. Živcira me i što sam zbog svojih prastarih (al ozbiljno, brijem da su jedno 6-7 godina stare) cipelčuga primorana nositi hlače, a sve mi moje predivne suknje propadaju u ormaru i venu pod mojim čeznutljivim pogledom...

Mrzim cipele!!!!!

- 17:14 - Path through the blinding light (11) - Paper vision - #

~srijeda, 13.05.2009.

Par kreativnih vijesti i novosti - umjesto bediranja

Jučer sam imala vrlo težak dan (večer, točnije) u kojem sam morala prožvakati razočaranje samom sobom, ali i - što je bilo još znatno gore - razočaranje zbog nerazumijevanja onih koji bi me po svim pravilima i zakonima Majke prirode i društvene naravi ljudskog bića itekako trebali moći razumjeti... Pa se osjećam malo iznevjereno, poput kakvog usamljenog jahača za kojeg se nitko nikad ne želi/usuđuje/jednostavno neće zauzeti - i čija se očekivanja od drugih ljudi i praktične strani emocionalne povezanosti somehow nikako ne ostvaruju. Ali nevermind, nisam ovdje da bih pisala o tome - zato ću vam, da samu sebe malo razvedrim (a i da nadoknadim neke zaostatkiće), sada šibnuti par zanimljivosti:

1. WhyCroatia

Photobucket

WhyCroatia je vrlo zanimljiv online projekt koji se sastoji u postanju amaterskih video uradaka kojima se strance zove da dođu u Hrvatsku (i spase sezonu, so to speak;)) Sudjelovati može svatko tko složi video poziv onako kako mu se čini zgodno i aplouda ga na YouTube, te link pošalje voditeljima projekta kroz jednostavnu i kratku formu za prijavu.

Ideju da bismo mogli složiti video sa clipovima sa SFeraKona dala je Ire, a moj muž i ja smo dotične clipove snimili i onda sam ih ja montirala u kratki (ali slatki;)) filmić. Pa ga pogledajte (i glasajte! Kad su već izbori... ;)) ovdje:

WhyCroatia - Fandom version ;)


2. X-Files Croatia

Photobucket

Zatim, da napokon to i na blogu kažem, jasno i glasno: OTVOREN JE PRVI HRVATSKI X-FILES FORUM. Bilo mi je lagano već dosta pisanja o Dosjeima X po raznim forumima gdje ta serija ima samo po temu ili eventualno dvije, pa sam složila forum i krenula ga razglašavati okolo. X-Files Croatia zasad ima 32 člana, hopfully će imati i više, dosta je aktivan i svaki dan se nešto događa, a u planu su i akcije poput npr. tematskih projekcijskih večeri, možda odlazak na XCon (daaa, X-Files konvenciju!;)), te sudjelovanje u trećoj točki mojih današnjih vijesti...
In d mintajm, forum je vrlo friendly i korisnici su stvarno super, tako da pozivam sve koji su u bilo kojem trenutku svog života više ili manje voljeli Dosjee X da dođu i pridruže se našoj maloj, ali sretnoj XF obitelji;)


3. Believe the future - kampanja za X-Files 3

Radi se o akciji organiziranoj od strane portala XFilesNews i koja se sastoji od nekoliko koraka (o kojima možete čitati ovdje i ovdje) - prvi je zasnovan na ideji da se FOX u jednom danu zaspe gomilom razglednica iz čitavog svijeta kako bi se dalo do znanja da fanovi žele treći film Dosjei X, odnosno da su voljni dati autorima priliku da poprave ono što su zbrljali u prva dva filma.
Kako je ekipa s gorespomenutog foruma (vidi Točku 2) zaključila da bi bilo lijepo da i hrvatski fanovi sudjeluju, Hrvatska se nalazi na popisu zemalja koje sudjeluju, a gorespomenuti forum na popisu udruženja koja podržavaju cijelu akciju.

Kažu upute:

1. You can send any postcard, even one designed by yourself as long as it is accepted by your local mail service.
2. You can send any number of postcards, you're not limited to one. Don't over do it, the goal is to find as many different postcards from different individuals as we can. Real support is real support.
3. Please write in the back that you want XF3 to happen, your name and address you are sending it to. You can include your address if you want. It doesn't have to be in English, it may be in your native language.
4. Get people other than fans involved, the more the merrier, you are a recruiter yourself! Tell them about the project and get them in our troops!
5. Pay special attention to the deadlines and details in certain local liasons so your postcard arrives on time and you can make sure it will be in the final stage in LA. Pay attention to the ones marked in green as this are liasons with special requirements or different deadline dates
6. You can send the postcards to your local liason or to the XFN/IBG headquarters, it's your choice where you send. The packages gathered by the regional liaisons are to be mailed to the XFN/IBG Headquarters address by the end of each deadline.


A adresa za slanje u Lijepoj Našoj nalazi se ovdje:

Photobucket

Dakle, pozivam sve vas koji volite ili ste ikad voljeli Dosjee X - pošaljite razglednicu ili dvije na gornju adresu, podržite nastojanja dugogodišnjih i tek stvorenih fanova da se njihova najdraža franšiza ne ugasi. A pozivam i sve vas koji niste ljubitelji Dosjea X - podržite jednu od rijetkih fanovskih (pri čemu mislim na fanove općenito, ne samo fanove Dosjea X) inicijativa koja udružuje toliko različitih zemalja, ljudi, udruženja - u jedinstvenom cilju.

Drugim riječima, svi šaljite razglednice - neka i naše budu u tim vrećama kojima će se zatrpati FOX ;)

- 14:34 - Path through the blinding light (2) - Paper vision - #

~utorak, 05.05.2009.

Back from the living...

Primijetiste vjerojatno, nema me već dugo na blogu... Nekoliko je tome razloga: od predsferakonske zbrke i panike i svih obveza koje sam u organizaciji preuzela, a ponajviše oko dječjih nagrada, preko činjenice da sam dobila otkaz (zbog, naravno, krize i manjka posla...) i narednih mjesec dana grizla nokte u panici i nastojanjima da nađem drugi posao, uz naravno i dodatne komplikacije u vidu smanjenja plaće i fore s produljivanjem ugovora mjesec po mjesec kod mog muža na poslu...

Dakle, blog mi zaista nije bio na kraj pameti. Iako nekad nalazim određeno olakšanje u kuknjavi virtualnim prijateljima;) o svojim problemima, ovog puta mi to nije sjedalo. Nekako je cijela kriza bila previše... pa, ne znam. Previše onog tipa "cmoljim kao malo dijete mužu na ramenu zato jer zbog financija i činjenice da ću sad imati prekid u dosad neprekinutom radnom odnosu i da zbog toga nećemo još godinu dana smjeti ni pomisliti na dijete" ili "histerično plačem i imam slom živaca zato jer mi je poljuljana osnovna životna sigurnost i jer se pitam kako ćemo i od čega preživjeti, a cifre stanarina, režija i inih davanja mi sijevaju pred očima".

Moram priznati, na SFeraKonu nisam ni pomislila na probleme tog tipa. Em nije bilo vremena, jer sam dobar dio konvencije imala gomilu posla, em mi je baš dobro došlo malo izvjetriti glavu od dugotrajnog egzistencijalnog stresa i straha od nenalaženja novog posla i nemogućnosti preživljavanja u ovom skupom velegradu. SFeraKon je bio idealan za ostaviti te probleme na stranu samo na tih tri dana, za okupirati se sasvim drugim stvarima i drugačijim stresovima - and it felt good. Činjenica da je GOH, Bakker, bio apsolutno genijalan i prezabavan i da sam se s njim i njegovom jednako genijalnom i zabavnom ženom ekšli uspjela zadovoljavajuće podružiti nije nimalo naškodila tome, au contrair ;) Preporuka svima - čitajte Bakkerovog "Neuropatha". Odlična knjiga. I odličan GOH. Tko nije došao na SFeraKon i upoznao ga, nek mu bude krivo.

I tako je prošao SFeraKon, na kojem sam (moram to napisati jer ću inače pući) prozvana prorokom i vilom Ravijojlom (tko ne kuži ovu internu foru, nek pogleda SFerinu galeriju slika sa SFeraKona koja će u roku od dva-tri dana biti postavljena ovdje: Galerija SFere) i odradila dva iznenađujuće posjećena predavanja, podružila s dragim ljudima, ugostila Riječane u stanu (opet interna: The Gasmaster;)), malo pila i još manje spavala... A onda je došao novi tjedan, i s njime stari problemi - ali i vijest da sam dobila drugi posao - doduše u sasvim drugoj grani psihologije, doduše i ne baš u sasvim istom gradu, s podosta čudnom situacijom, ali nema veze, posao je ipak posao:)

Jedna svadba prošli vikend, činjenica da sad radim dvije smjene (dva dana u tjednu ujutro, dva popodne, a jedan izmjenično) i da se od SFeraKona ipak nisam odmorila kako se spada, dovode do zaključka da sam podosta iscrpljena ovih dana i pitam se je li to proljetni umor ili što već...

A inače, tko se želi nasmijati uz SFeraKonski bilten, nek skokne ovamo: Bilten 2009

Niniane over and out - for now.

- 10:55 - Path through the blinding light (6) - Paper vision - #

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design