Lady of the Lake Scrolls

Daklem, u subotu sam bila na svadbi jedne drage prijateljice (trivia: u subotu su se ženila čak dva para koja su nama bila na svadbi) koja je bila izvorno zamišljena kao mala, netradicionalna svadbica sastavljena od prijatelja, roditelja i braće i sestara, koja bi uključivala okupljanje kod njih u stanu, zajednički odlazak u crkvu na vjenčanje i večeru u jednom restoranu, pri čemu ne bi bilo ni otkupljivanja mlade, ni dolaska mladoženjine strane svatova po mladu, ni bacanja buketa, ni ičega, dakle, iole tradicionalnog. Mene, koja inače nisam tradicionalna osoba, ali u stvarima kao što je vjenčanje volim tradiciju i stare običaje, istinski je zanimalo kako će to sve skupa biti. E, sad...

Čini se da ih je mladoženjina strana obitelji (brojna obitelj, za razliku od mladenkine, gdje su samo ona i majka) ipak uspjela nekako nagovoriti da bar neke stvari ostanu tradicionalne, pa je mladoženja sa svojima ipak dolazio po nju, a prodavale smo je mi cure (jer je kod nje bilo "žensko sijelo", s obzirom na to da nijedan dečko ili muž nije mogao doći). Bilo je i bacanja buketa, i rezanja torte, i improvizirane podvezice, dakle to je ipak otišlo na malo tradicionalniji kolosijek. Unatoč svadbi od 30-tak ljudi.

Uz sve poteškoće i stvari koje su pošle krivo (prvo su slučajno zaključali ključeve u stanu pa su kasnije, nakon povratka sa svadbe, morali provaljivati u vlastiti stan, pa je slikanje predugo trajalo, pa smo kasnili u crkvu kojih 15-20 minuta i gubili se putem, pa im je vjenčanje odgođeno, pa su se vjenčali u crkvi u kojoj nisu trebali jer se njihova kapela renovira, pa smo imali prometnu nesreću na putu do restorana - u kojoj je, srećom, stradao samo auto...), moram priznati da je zapravo bilo vrlo dobro - za one koji vole tu vrstu svadbi.

Na malim svadbama poput ove ne moraš plaćati bend jer se smjestiš u restoran u kojem osim tvoje svadbe bude bar još jedna, ili uz to neke krstitke, pa restoran ima vlastiti bend. Večeru platiš znatno manje jer imaš manje gostiju. Možeš preskočiti neke detalje poput procedure oko torte, darivanja ili prvog plesa. Ne moraš angažirati djeveruše i djevere. Lakše je organizirati prijevoz. Ne trebaš potrošiti masu para na hranu i piće koji su ti kod kuće (i kod mladenke i kod mladoženje). Kolači i torta, i općenito sve, manje koštaju. Organizacija je jednostavnija i možeš organizirati svadbu za mjesec i pol (kako su oni napravili). Ne moraš se zezati s pozivnicama i zahvalnicama, niti sa beskrajno dugačkim čestitanjem. Nisi u konfliktu sam sa sobom jer se nikome od uzvanika ne uspijevaš nimalo (ili nedovoljno) posvetiti. Imaš, doduše, manje dara, ali i znatno manje troškova. Sve u svemu, cijela priča te manje opterećuje i manje su ti obveze prema gostima.

Na velikim svadbama, s druge strane, imaš puno više stvari za organizirati i obaviti, moraš se zahebavati s rasporedom sjedenja jer na velikoj svadbi nužno bude i onih koji se ne slažu, a bome i onih koji se niti ne poznaju, gužva u stanu/kući/svugdje ti je znatno veća, moraš imati nekoga tko će ti regulirati promet jer ti se inače pola svatova izgubi, zbog veće prisutnosti rodbine moraš više paziti na kojekakve tradicije, običaje koji su (posebno) onom starijem dijelu rodbine bitni, na kraju moraš podijeliti svu hranu koja ostane (da se ne baci... kad je već masno plaćeno) i više strepiš hoćeš li se financijski pokriti darom ili će te svadba ostaviti u dugovima. Međutim, na velikim svadbama imaš vrlo široki spektar ljudi iz različitih "sfera" svog života koje nikad, da nije svadbe, ne bi uspio skupiti na isto mjesto u isto vrijeme. Velike svadbe su i prilika da se podružiš s rodbinom koju zbog različitih životnih puteva nisi vidio godinama. A i (sad progovara moja genetski urođena ženska... hm, ne bih rekla taština, ali ipak...) prilika da jedan dan bude zaista tvoj, da se tih nekoliko sati svijet vrti oko tebe i tvog novopečenog muža i da si najljepša žena na svijetu u tom trenutku, sa stotinjak ili više pogleda uprtih u tebe (što, moram priznati, na ovoj maloj svadbi nije bilo toliko naglašeno kao na nekim velikima na kojima sam bila).

E sad, nisu ove stvari međusobno isključive - i sad tek uviđam da naslov posta ne bi nužno trebao biti "velika VS. mala svadba", već prije "velika I mala svadba", ali dobro, nema veze... Rekla bih, svakome je najljepše vlastito vjenčanje i sva druga u usporedbi s njime blijede. Također bih rekla, nekima odgovaraju male, intimne svadbe, nekima srednje velike svadbe (tipa 100 ljudi), a nekima one masovne, sa par stotina uzvanika. Moja svadba je bila u zlatnoj sredini, rekla bih, sa 90 do 100 ljudi, dovoljno tradicije da svi budu zadovoljni (uključujući mene), ali i dovoljno noviteta (keltska vjenčanica... keltski simboli na hrvatskom pleteru... irski ples... četiri lažne mlade... djeveruše u različitim crvenim haljinama...) da bi bilo svježine i da bih i dan danas još slušala o tome kako je bilo posebno i drugačije do svih svadbi na kojima su ljudi bili.

Ova jučer je također bila lijepa, na svoj način (zanemarit ću sada sve one pehove koji su se izdogađalo, kao i odsutnost svog muža, zbog čega sam plesala triput manje nego što bih da je on bio tamo), upravo zato jer je bila u skladu s njihovom osobnošću, njihovim karakteristikama zbog kojih bi mi bilo jako teško zamisliti da su njih dvoje imali veliku, tradicionalnu svadbu - jednako kao što bi mi sebe i muža bilo teško zamisliti na maloj, netradicionalnoj svadbi.

Dakle, svakome po želji i kako im najbolje odgovara:-)