Lady of the Lake Scrolls

Dakle...
Velesajam kulture u SC-u je prošao.
Neću se ovdje osvrtati na Velesajam sam po sebi, jerbo većinu sadržaja nisam ni vidjela... ali moram se osvrnuti na teškoće koje smi mi iz Sfere imali sa organizacijom - i to ne našom krivnjom.

DAN PRVI - četvrtak
Došli nas par postaviti Sferin štand - i ustanovili da je na mjestu gdje je, prema obećanju organizatora, trebao biti naš štand, štand od ekipe koja je imala neku izložbu. A nikakvog drugog stola koji bi nam poslužio svrsi na vidiku. Zivkali organizatore, čekali sat vremena - i onda su nas ljubazno obavijestili da su nam namijenili stol u auli SC-a (gdje je, usput budi rečeno, možda tek stupanj-dva toplije nego vani) ili, eventualno "tamo negdje iza" gdje nas nitko pod milim bogom ne bi vidio. Reakcije su bile svakakve - od burnih, preko indiferentnih, do konstruktivnih - i naposljetku smo uspjeli ispregovarati taj stol koji smo prvotno i trebali dobiti. Whatever.
Pa smo malo dežurali tamo, jeli mrkvu (da, mrkvu), vrbovali ljude za nove članove... popili koju, družili se... I Hvala Bogu na tom super druženju jer bi nam inače cijela ta priča sa smještajem štanda znatno teže pala.
Dakle, taj dan s posla (jer sam išla ravno u SC) dođoh doma oko ponoći.

DAN DRUGI - petak
Dođoh na književnu večer koja je trebala biti u 19h na katu. Osim mene i predsjednice Sfere, došao je samo još jedan tip. Iz razloga što nema smisla predstavljati hrvatsko (inače, s obzirom na okolnosti, poprilično bogato) SF izdavaštvo ako nema nikoga tko bi to slušao, čekali smo s početkom do 20h, kad se okupilo nešto ljudi - naravno, velika većina Sferaša (hmmm, mislim da je jedini posjetioc koji nije iz našeg kruga bio upravo taj tip s početka).
Al dobro. Zanemarimo, po milijunti put, opću diskriminaciju SF književnosti u Hrvata, zanemarimo sve silne "alternativce" koji se oblače u skupim indijskim dućanima i briju na neku silnu "kulturu", a na SF-ičare gledaju s visoka, zanemarimo čak i opću nezainteresiranost koja je vladala među svima koji su slučajno prolazili onuda za vrijeme našeg razgovora... Ma zanemarimo sve to, bitno da sam ja čitala svoju priču, yeah, alaj ćemo se svi mi proslaviti ako svoja djela budemo predstavljali u takvim uvjetima... cccc... Stvarno sramota. iskreno sumnjam da ću za svog života doživjeti priznanje spekultaivne fikcije od strane mainstreama.
SF-ičari definitivno nisu alternativci. mi smo geto.
Al dobro, kao što rekoh. Zanemarimo li sve to, ostaje x pivi popijenih u dobrom društvu nakon svega i prosječan KSET-ov party na katu na kojem sams e isplesala čisto zato što dugo nisam imala upalu mišića od plesa (jer glazba je bila ono - jedna dobra,d eset loših. Ali svi ti silni "alternativci" su užžžžživalllli!)
Dakle, taj dan s posla dođoh u 3 ujutro (jer opet sam ravno s posla išla u SC)

DAN TREĆI - subota
Ovaj dan ne mogu komentirati, jer sam punila baterije sasvim ispražnjene nakon napornog tjedna pa nisam otišla u SC.

DAN ČETVRTI - nedjelja
Dakle, zbilja!....
Prema rasporedu, planu i programu (čak i onom službenom, koji se dijelio okolo) Buvljak, oliti prodaja knjiga i inih stvari, na kojem je trebao biti i Sferin štand, je trebao biti u nedjelju od 15h do 19h, nakon čega je trebala biti još jedna čitaonica, ovaj puta predstavljanje UBIQ-a (ne znate što je UBIQ? Pa naravno... Proguglajte malo. To je novi HRVATSKI književni SF časopis. I jedini, kako stvari stoje.) i čitanje neobjavljenih priča. Nas par smo se opet u uredovno vrijeme pojavili u SC-u, tegleći knjige, i pogodite što! U SC-u scena kao iz nekog SF horrora - nigdje žive duše! Malo iščuđavanja, malo propitivanja, pokušaj da se dobije organizatore na telefon... i prekapanje po nekoj sasvim desetoj programskoj knjižici u kojoj je, zamislite, pisalo da Buvljak traje od 21h do 03h! E, pa mislim stvarno... A mi kao budale, držimo se očito nevažećeg dogovora za koji nas se nitko nije udostojao obavijestiti da je nevažeći...
Šlag na kraju - kasnije se ispostavilo da ni neće biti Buvljaka, jer zamislite što je zapravo taj Buvljak trebao biti - prodaja knjiga na Sferinom štandu!
Popizditis totalni i zaključak da se tako nećemo igrati - knjige u auto i zbogom Buvljaku, za tih par knjiga koje bi se možda prodale ionako nećemo propasti...
Pa kava. Više njih, da preciziram.
Pa opet čitaonica i predstavljanje UBIQ-a. Ovaj put s neznatno većim interesom od par ljudi više (neSferaša! WAAAAAUUUU!). Opet bi vrijedilo sve što mislim o etiketi SF književnosti i "alternativi" a što sam već napisala malo ranije, pa se neću ponavljati.
Enivej again, ja pričitah jednu svoju priču. jednu vampirsku, i to jednu lošu. But I mean REALLY lošu. Pa me svi, prema očekivanjima popljuvaše - a moj mali eksperiment je tako urodio plodom, jer sam em dokazala sama sebi da ne smijem pisati o vampirima jer preveć klišejiziram i da me pljuvanje ne dira pretjerano. Which is a good thing i znači da sam u svojoj glavi napredovala.
Kasnije opet piva i spontani sastanak Sfere, i ode Niniane doma igrati Runes of Avalon (sjajna igra, btw), čekati muža da dođe s posla i pavati.

Eto. A čemu naslov? Pa, koliko god nabrijana bila, nisam ni izdaleka toliko ljuta kao u nedjelju. Pa odlučih to malo izbaciti iz sebe.
(hm, možda me od tog bijesa jučer ulovila migrena?... hm... Nikad ne podcjenjujte moć zakašnjelog efekta!)