|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav,život i sve što sa sobom nose...
| NOVO! Po prvi put u Hrvatskoj |
| Zaradite kroz Dashofer Affiliate Program! Učlanite se i zaradite 10Kn odmah! Zaradite još: 1,5Kn za dovedenog člana 2,5Kn za upisnika u eNovine zarada kroz 3 nivoa oko 100Kn za prodani priručnik ...i još mnogo drugih načina za zaradu Učlani se odmah » |
Bila sam na blogu ''kriza srednjih godina''. U kojem blogerica opisuje svoj život sa ljubavnikom.Pogodile su me neke stvari pa sam odlučila malo dublje ući u tu temu. Prije svega mislim da svi oni blogeri koji su navedenu blogericu popljuvali u komentarima moraju malo stat i razmisliti prije nego se odluče na oštro kritiziranje drugih.
Dragi moji ,nitko od nas nije bezgrešan. Dapače mislim da najviše putra na glavi imaju baš oni najžešći u komentarima. No to je samo moje mišljenje i Vama se može i ne mora sviđati. A ovo je moj blog i ja ću komentirati šta hoću,jasno!?
Druga stvar koja me pogodila je da sam u njenim postovima na trenutke prepoznala sebe. Naime Ja sam jednom razdoblju svog braka imala mišljenje da je brak sranje u kojem sam ja sluškinja ,koja je tu da bi njemu i djeci bilo ugodno.Da je ljubav razvodnjena i bezlična.
Moj dragi kojeg jako volim i prije svega poštujem udaljio se od mene opasno. Možda je u tom trenu bio netko u njegovom životu,to ne znam,ali znam da sam patila ,strahovito. Ono malo komunikacije samnom obavljao je nervozno i u žurbi jer ga čeka neki frend za cugu ili mora na trening ili neka druga zanimacija kojom će me odj...! Mama mu je teško obolila pa sam ja tražila opravdanje u tome. Uz sve je još i završava faks, pa sam i zbog toga mislila da je rastresen i da samo moram biti strpljiva.
No onda se dogodio gadan preokret!
Nakon gotovo 12 godina sretnem svoju ljubav iz mladosti. Nekoga koga sam silno voljela i tko je mene ali su nas okolnosti rastale,odnosno ja sam odlučila prekinuti. Patio je jako,znam. Ja sam bila puno jača a i tada sam imala teške familijarne probleme pa sam ga zakopala negdje u srcu i krenula dalje. Upoznala sam sadašnjeg muža nekoliko godina kasnije i nakon 5 godina smo se oženili.Istodobno ,zapravo u isto vrijeme on je upoznao svoju ženu i u istom mjesecu kada i ja rekao ''sudbonosno'' da.
Nije bio zadovoljan u braku. Stalno je osjećao da mu nešto nedostaje kao što sam uostalom i ja. Imao je ženu koja ga nije podržavala. Nije sudjelovala u nikakvom zajedničkom odlučivanju. Živjela je ,samo da živi.
Od dinamičnog,odlučnog muškarca,punog života postao je pasivac koji sreću nalazi u materijalnim stvarima. Istodobno ja sam se trudila biti savršena majka,supruga,domaćica koja je sve podredila familiji.
Djete sam nesrenog braka pa sam se trudila da moja djeca imaju toplinu doma koju ja nisam imala.Što god je moj dragi poželio,završiti faks radi napredovanja u firmi,ići na putovanja sa firmom,svirati u bendu,izlaziti sa prijateljima,ja sam podržavala. Vjerno ga čekala,slušala,bolovala kad je on bolovao,strahovala kad je on strahovao. Dala sam mu sebe i pritom zaboravila tražiti za sebe išta osim ljubavi i pažnje. Samo sam to trebala a to se svelo na kapljice.
Sve se naposlijetku pretvorilo u nešto razvodnjeno. Priču u kojoj sam ja bila nesretna žena okupirana brigom oko djece,poslom i šljakanjem po kući.Sa malim brojem prijateljica koje su živjele u sretnim brakovima ili sam samo ja tako mislila.
Prijateljice kojima nisam mogla ispričati koliko sam tužna. Jer sve su ga smatrale savršenim. Bio je on i ostao jako dobar. Nikada nijedan datum nije zaboravio,gledao je da ne potroši previše novaca na štetu familije,da napreduje da bi nam bilo bolje. Brine se za djecu. Ništa nam ne fali.Fasada ovog braka bila je više nego savršena.
Na trenutke sam htjela vrištati. Osjećala sam se kao ptica u krletki. Lupala sam krilima u uskom prostoru dok ih nisam slomila.
Tada je stigao dan kada je završio faks. Konačno su završile muke. Pomagala sam kroz školovanje tako što sam odvodila djecu van da bi on imao mir. Što sam hodala na prstima po kući da mu nebih smetala.Što sam duge sate provodila uvjeravajući ga da on može položiti pojedini ispit.Molila ga da ne odustaje kada je tako dugo dogurao. Završio je ,diplomirao!
Sredila sam se,skuhala ono što voli,stavila djecu spavati i čekala da se vrati da proslavimo. Nije došao kući do slijedećeg dana u podne!
Shvatila sam da je sve to žrtvovanje bilo uzaludno,on je najvažniji dan u našem životu podjelio sa prijateljima!
Negdje baš u to vrijeme,kao što sam već rekla ,srela sam staru ljubav.Raspričali smo se o svemu pa i o sadašnjim životima. Bilo mi je toplo oko srca. Prvi je izgovorio da mu se čini da smo fulali u životu. Nisam to tako gledala ali sa vremenom sam i ja počela tako misliti. Sretali smo se neobavezno u šetnjama sa djecom,da bi smo potrošili vrijeme i pričali. Od prvog trena smo imali osjećaj da se vrijeme samo nastavilo gdje je stalo prije toliko godina. Još uvijek smo mogli otvoreno razgovarati bez srama,istodobno razumjeti što ono drugo želi reći i što osjeća. On je predivan,dobra osoba,zgodan,pažljiv,pametan.
Bilo je to kao melem na ranu. Konačno me netko slušao bez osuđivanja ,bez očekivanja,bez glupih savjeta.Počela sam sve češče tražiti njegovo društvo. Kada ga nisam vidjela bio mi je u glavi. Rekao je u jednom trenu da me nikada nije prebolio. Rekao je da bi sutra sve razrušio samo da ga ja hoću. Milion puta me upitao osjećam li ja to što on osjeti.
Rekao je : To je to. Tebe sam tražio. Ti si ono što mi je nedostajalo. Trudit ću se da te usrećim.Zar ne osječaš da te volim svim srcem.Sve bih dao da si moja!Povedi djecu ne smeta mi.
A osjećala sam da me voli. Vidjelo mu se u pogledu,osmjehu.Osjećala sam to u njegovom tonu. Osjećala sam se zadovoljno,voljeno i jednog dana sam popustila navali osjećaja i poljubila sam ga. Zastao je,začuđen i uhvatio me za ruku, rekao je da razmislim što radim. On nije sposoban za varanje a nisam ni ja. Imao je pravo!
Još sam,vjerovali ili ne voljela svog muža. Ali ovaj me povukao k sebi ,gadno.
Svakoga dana sam po dolasku kući ipak razmišljala da bih se trebala jače potruditi oko svog braka. Kao da je to bilo na meni. Ja sam jedino to i radila,trudila se do iznemoglosti. No to mogu usporediti sa pišanjem u vjetar. Što više pišaš,više si zapišan.
Muž je počeo primjećivati da sam drugačija.Postala sam nemarnija. Manje sam se živcirala. Konačno me upitao što mi je i saslušao me,šokiran.
Bila je to burna noć. Priznala sam ljubav prema drugome. Priznala sam želju da ga ljubim-sve sam rekla! Ispala sam jedini krivac-kurva!
Ali bilo mi je lakše.
Neko vrijeme je bio tajac a onda je zaplakao. Moj muž je plakao! Zbog mene! Plakala sam i ja. Shvatila sam da sam ga povrijedila,ali i on je mene.
Pred jutro sam odlučila prekinuti sve veze sa prijateljem. Ponovo dati šansu mom mužu. Jer teško je otjerati djeci oca,baciti sve zajedničke slike,objasniti roditeljima ,prijateljima,podjeliti imovinu....
Trudili smo se jako da vratimo ono sa početka braka,oboje.Muž je shvatio svoje greške i ispričao se. Sa prijateljem nisam potpuno prekinula veze. Još se čujemo povremeno. Bio je shrvan zbog moje odluke no razumio je. Poznaje me predobro,znao je da će tako završiti,jer ja sam takva,dajem sebe za druge,previše volim djecu i staviti ću sebe u vatru za njihovo dobro.A dobro je da imaju oba roditelja koji se vole. Borit ću se do krvi i teško mjenjam stvari. Sve je znao! Poznaje me!
On se rastavio.Brak mu jednostavno više nije imao smisla. Rekao je da je propustio priliku za sreću u svom životu ali da se i dalje nada...
Ja i muž smo dobro sada.Nije se on promjenio tako drastično ali je bolje. Ne uzima me više zdravo za gotovo.
Prijatelj mi je još u glavi i ponekad mislim da smo mi bili suđeni, ali srce je tu sa mojim mužem i koliko god bilo teško ponekad,pogledam klince i vrati mi se osmjeh. Danas mi je drago da sam izdržala kušnju. I nadam se da ih neće više biti.
Zato mogu razumjeti blogericu na blogu kriza srednjih godina,ali ipak ne u potpunosti! Brak je žrtva,djeca su žrtva. Sebično je reći ,,život je samo jedan'' ali je istina. Ipak svatko živi kako najbolje zna i ne treba ga osuđivati. Jer kako rekoh : tko je bezgrešan?!
