hits

petak, 18.01.2008.

Privatnik poslodavac

Radim za privatnika.
Toliko mi je loše na poslu da učestalo patim od migrene.Radim na poziciji koja nema ime.Sve sam što zatreba. Komercijalist sam i terenski i uredski,korespodent sa inozemnim partnerima,administrator,utjerivač dugova,voditelj nabave,skladištar...Što god treba. Za 4000 kn dobro sam iskorištena mazga.
Da, neki će reći dobra ti je plaća a i drugima je kod privatnika tako.
Ali zapravo ovo nisu problemi zbog kojih tražim novi posao. Želim otići jer ponekad radim po tjedan dana od 07-22h na prezentacijama sa stranim partnerima gdje aktivno prevodim sa engleskog,razvozim ih po hotelima,družim se sa njima,vodim ih na ručkove,večere,skupa sa direktorom koji ne zna ni zucnuti engleski.Za sve to ne dobijem ni kune za prekovremene,a kamoli za prevođenje.
A ako niste znali prevoditeljski sat je oko 300-400 kn. Na vrh svega toga direktor je osoba koja nema ni srednju školu.Ja na to ne gledam inače ali ovdje se to kuži sto na sat. Sve prepušta drugima ali se aktivno petlja u sve i kontinuirano zajebe stvar. Ako ga samog pustiš u pregovore,unaprijed već znaš da od toga ništa. Ipak mora se priznati da je stručan muljator.
Uvijek iznova nađe budalu koja mu vjeruje,ali samo na kratko jer ga brzo skuže. Inače stalno sjedi u kancelariji i ne radi ništa-doslovno. 8 sati on sjedi i razmišlja,lupka prstima po stolu,kvrcka kemijskom olovkom...Ništa!

Firma radi sve lošije.Inače postojimo već 15 godina ali smo na istom nivou kao i prije 6,7 godina.
Ja sam radoholičar i stvarno sam imala volje da se pokrenemo.Zato sam i preuzela sve te odgovornosti.Nadala sam se napredovanju ali tu gdje jesam to jednostavno nije moguće.Jer je glavni nezainteresiran.Zašto? Jer mu je dobro ovako i dodatni posao bi ga zbunio i opteretio.
Aktivno laže i mulja,ne poštuje partnere ni radnike,ipak održava se na površini nekako. Inače u firmi je kaos. Nemamo adekvatne stolice za kompjuter već obične,skoro pa kuhinjske ,fali nam olovki za pisanje,moramo moliti za papir za ruke,za papir za printanje,za boju za printer,program na kompjuteru je totalno u banani pa više radimo ručno i svojim mozganjem nego
kompjuterom.Povezanost skladišta i administracije je nula. Stoljeće već molim za adekvatno terensko vozilo.

Svađam se i molim.Pokušavam i na lijepo i na ružno i ništa.Napominjem da firma sasvim pristojno posluje.Ima se sredstava iako ,,glavni''tvrdi suprotno.Da,mogla bih još nabrajat ali mi je slabo kad samu sebe podsjetim gdje sam. Jesam li ja toliko jadna da moram raditi u takvoj firmi.

Nemamo godišnji preko ljeta i ne možemo odjednom ostati tri tjedna koliko nas spada nego cjepkamo na tri puta po 6 dana.
O božićnici možemo samo sanjati.Slobodan dan za smrt u familiji trebaš najaviti a bolestan ne možeš biti.
Mislim možeš, ali makar u piđami došao, moraš doći na posao ili te zove,prijeti,šizi.

Što je u firmi to je direktorsko.Npr. pokloni i čestitke koje sam ja dobila od stranih partnera za blagdane uredno su odnešeni njegovoj kući.Uzimanje robe iz skladišta za osobne potrebe da ne spominjem. Nije to velik problem ako obavijestiš radnike,nego se desi da on to zaboravi i onda je frka oko manjkova u skladištu.

Nema hrabrosti nazvati dužnika da ga natjera na plačanje pa ja moram.Iako je dužnik druge firme direktor pa se vrijeđa da ga zove obična,,službenica''.

Luda sam od svega.Najgore od svega je da se žene u naciji moga direktora ne poštuju niti koliko bi poštivao otirač ispred vrata. Tako da sve što kažem ili napravim je prvo prihvaćeno sa podsmjehom a onda čujem gdje to isto kasnije predstavlja pod svoje ideje i postignuća.Ali sve je djelovalo bajkovito u početku.A i čovjek se sam nekako tješi,nigdje nije bajno...

Iako ništa ne štima i sve se u mojoj firmi bazira na muljanju nije mi jasno da još nijednom nije bila nikakva inspekcija.Ali da dođe imala bi šta vidjet,od neprijavljenih radnika,do neisplaćenih dnevnica,preko neregistriranih vozila,robe kojoj je rok prošao,pa muljanja sa blagajnom,muljanje sa radnim vremenom....i tako u nedogled.Ne štima ništa. A ja tražim uporno novi posao i ko za vraga ,ništa.Ima nešto ali ne za plaću koju imam, već za manje.Ali i meni je teško sada sa konja na magarca.

Dobro još izgledam i imam dobru školu.Iskustva mi ne fali čak ni u onome za šta nemam kvalifikacije ali problem je što čim pročitaju da imam 30 i kusur godina vjerovatno me stave na stranu i daju prednost mlađima. Osvjedočila sam se puno puta da je umjesto mene posao dobila mlađa osoba,čak i lošijeg izgleda od mene.Ponekad i slabijih kvalifikacija.
Uporna sam.Valjda ću nać nešto prije no poludim.Jer ova isfrustriranost mi se odražava i na obitelj. Prijatelje sam zapostavila jer žudim za mirom i tišinom. Pomanjkanje živaca očituje mi se u odnosu sa mužem i da ne nabrajam dalje.
Svi znamo da zadovoljstvo na poslu gdje si 8-10 sati dnevno bitno utječe na sve.Kad radiš u nezdravoj okolini,stalno si pod pritiskom,htio ne htio!

Naslušala sam se svakakvih priča o privatnicima ali moj prethodni šef privatnik bio je sasvim ok. Ipak otišla sam zbog premale plaće.
Što ne valja u ovoj slici!Jesu li stvarno svi privatnici u ku... Gdje su te inspekcije. Kako netko poput mog šefa može i dalje raditi? Ja samo želim imati normalan posao u kojem ću postepeno napredovati,biti plaćena za trud i poštivana kao žena i osoba. JEL' TO STVARNO PREVIŠE?

nedjelja, 06.01.2008.

Malo romantike...