Dnevnik jednog 27-godisnjaka

Evo naše zlato sutra ima mjesec dana. Kako je samo brzo prošlo. Eto i na nespavanje smo se navikli, malo smo se upoznali, pa lakše odredimo kada je gladna,umorna ili bi se samo igrala. Uvježbali smo se u mijenjanju pelena, pa sada to traje svega dvije minute. Možda je najveća promjena to što smo sada troje, pa tako su svi planovi za budućnost prilagođeni. Čak sam počeo razmišljati o kupnji stana, što prije dva mjeseca nisam ni pomislio. Na lutriji je je ove nedelje dobitak za sedmicu 320.000 eura. Možda mi se osmjehne sreća.

Toliko za danas...

Konačno sam dočekao. Vjerojatno se je najteže navići na isprekidano spavanje, pošto se tatino zlato budi svakih sat vremena i traži pažnju. Malo je naporno ali kada se mi dijete nasmiješi, onda me sve pođe. Mislim, da najviše uživaju bake i djede, koji mogu da se zabavljaju sa unukom, pošto su odpale sve obaveze, koje imaju roditelji. Mama mi je rekla, da više uživa sada, nego kada smo mi bili mali. Sasvim je razumijem.

Toliko za danas ...