Dnevnik jednog 27-godisnjaka

Zadnje vrijeme mi je život razapet između privatnog i poslovnog života i jednostavno nemam vremena za ništa. Sve slobodno vrijeme koje imam provodim sa obitelji, tj. kćerkicom i ženom. Mala je počela puzati pa nema kraja radosti i veselju, najviše tatinom kada mi dođe u susret pri dolasku kući. Na poslu mi ide super, napredovao sam (čitaj postao sam šef), tako da pored posla koji sam prije radio, radim još 100 drugih stvari. Mislim da važi ona izreka: "Pazi što želiš, može ti se ostvariti." Ipak kada na kraju mjeseca dobijem plaću, vidiš da sve ima smisla. Toliko za danas...

Da li ste ikada doživjeli pljusak, gdje kiša toliko jako pada, da vam se čini da vas netko polijeva sa kantom vode. Meni se je to dogodilo jučer, kada sam odlazio sa posla. Jedva sam uspjeo sjesti u auto, nisam još ni zatvorio vrata, kada je počelo. Kiša poput slapa, tako da sam 10 minuta sjedio u autu i čekao da se pljusak smiri, pošto se nije ništa vidjelo. Doživio sam puno pljuskova ali ovaj je sigurno bio najljepši i najstrašniji istovremeno. Toliko za danas...

Zanimljivo je kako se vam može desiti da u vrlo kratkom vremenu sretnete gomilu ljudi, od kojih niste čuli ni riječ jakooo dugo. Tako me je neki dan nazvao prijatelj iz Slavonije, kojeg nisam vidio vrlo dugo, a ni čuo. Vrlo se je iznenadio kada je čuo da sam oženjen i imam dijete. Tako sam mu morao pričati o svemu i pokazati fotografije, naravno na internetu. Jako lijepo kada te netko nazove, ne samo ako nešto treba već čisto da ti čuje glas i pita kako si. Toliko za danas...

Eto iznenađenja. Poslije više od godinu dana bloga i ne znam koliko mjeseci nekolicine Google oglasa, sada kada sam želio promijeniti vlastiti predložak, otkrio sam da se na "spremi" izbriše riječ g00glesyndic@tion. Bar su mogli reći.

Toliko za danas...

Eto prvi korak je iza mene. Jučer sam obavio prvi razgovor za novi posao u Beču i to sa licem u lice sa šeficom kadrovske. Velika je čast što je došla zbog razgovora u Ljubljanu, tako da sam jedini imao razgovor licem u lice. Vjerujem, da sam dobro obavio posao i da ču se naći na takozvanoj "short listi" kandidata. Ako do toga dođe, idem u Beč na sastanak sa svojim budućim šefom, gdje bi trebao saznati konkretne stvari poput plače. Mislim da imam realna očekivanja, pošto uvijek pokušam pronaći što više informacija (poput prosječne plače, poreza, cijena nekretnina i najma itd.). Puno podatka se može naći na EUROSTAT, ako ih znaš pronaći.
Toliko za danas ...

Svemu dođe kraj, pa tako i godišnji odmor nije nikakva iznimka. Proveo sam lijepih tjedan dana na moru sa obitelji i doista sam se duševno odmorio od monitora, telefona, stresa. Kada sam se nekoliko dana prije odlaska na dopust probudio usred noći i počeo razmišljati o poslu, odmah sam znao da je krajne vrijeme da se odmorim.

Pri povratku su me dočekale obaveze i posao, pa sam sada, treći dan poslije povratka već u punom radnom jeku.

Postoji mogućnost da odem raditi u centralu u Beč, iako nije još ništa konkretno i ja o tome ne odlučujem. Puno ovisi o uvjetima, plaći iako sam dao svoj načelni pristanak, poslije dogovora sa ženom. Ipak ima podstanarstvo i svoje prednosti. Više o tome drugom prilikom.

Toliko za danas...

Eto već tjedan dana radim na novom projektu. Poslije laganih poteškoća u početku (čitaj nemam pojma što mi je uopće činiti), vrlo brzo sam uspjeo uraditi svoj dio posla, pa sada čekam primjedbe šefa i dodatne zadatke. Iako je na poslu ludo, moje misli su ipak već na moru, o kojem sam već pisao, tako da se već vidim na plaži ne radeći baš ništa. Jedva čekam da ugasim mobitel, sklonim se od monitora i prepustim se obiteljskom ugođaju. Jedini problem je što je tjedan dana vrlo malo :)
Toliko za danas...

Neko vrijeme nisam ništa napisao, pa sam se tako odlučio javiti se. Gdje da počnem ?? U subotu imamo krštenje kćerke,jutros smo bili kod pedijatra, jučer sam išao kod zubara (nije bilo nimalo ugodno unatoč injekciji ali što se mora, mora se). Jednostavno se svakodnevnica odvija oko posla, obitelji i zdravlja. Najviše me raduje dolazak ljeta (koje službeno to još nije iako smo u Ljubljani imali preko 30) i prve trešnje i marelice, koje se već mogu kupiti u trgovini i na tržnici. Lagano su mi dosadile jabuke i banane, koje su uobičajeno svakodnevno na meniju. Misli su mi na godišnjem odmoru, kojega se vrlo radujem, već samo zato što će to biti prvi u proširenom obiteljskom izdanju. Na poslu ništa šokantno, iako izgleda da ču se skinuti sa trenutnog projekta, a osvježenje mi doista treba, ako ništa već zbog mentalne higijene.

Toliko za danas ...

Iako se je do sada nagađalo, da mora postojati crne materija, koja je oku nevidljiva, pošto ima vidljivi svemir premalo materije, da bi ostao skupa, zato nije bilo dokaza. Nasa je na svojoj stranici objavila pronalaženje pojasa crne materije velikog 2,6 milijuna svjetlosnih godina. Po svom svojstvu je posve drugačija od dosada poznate materije. Više o tome na službenoj stranici Nase.

Toliko za danas ...

Slovenci smo jedan od sretnijih naroda što se praznika (slobodnih dana) tiče. Imamo jih mnogo i po tome smo među prvima u europi. Tako sam ja sa svojom obitelji otišao na izlet u "Arboretum Volčji Potok" i u Vipavu. Kada dobijem fotke, ču jih objaviti (još uvijek sam u analognom svijetu, pa tako nemam digitalni fotoaparat). Uplatili smo dopust, poslje ne malo zarprave između mene i žene. Prvi je problem što nam je dijete jako malo tj. mjesec dana, pa baš i ne možemo predaleko od kuće. Ja sam na svaki način htjeo, da idemo u hotel Bernardin, kada smo već blizu kuće, ali žena mije htjela ni da čuje, pošto je to za nju preskupo (iako ne stoji ništa više nego Egipat, koji smo originalno htjeli). Pošto pametniji popuštaju, dogovorili smo se za Simonov zaliv u Izoli. Zato čemo dogodine sigurno negdje dalje.

Toliko za danas...