subota, 03.06.2006.
duša kolektivnog života krije se u književnosti
Danas bih zaista željela svoje blogerice (one bez istančanog afiniteta za književnost) uputiti na jedno zgodno mjesto. Zašto to činim? Zato jer svoje blogofrendice volim i želim im, bez dociranja, pokazati mjesto gdje se krije duša kulture, iliti suština kolektivnog postojanja. To mjesto je jezik, a jezik svoj puni zamah i svoje veličanstvene oblike ostvaruje u književnosti. Na blogu Božidara Kristića, u jednom zakutku, razvija se jedna od ponajboljih književnih diskusija na hrvatskom internet tržištu. Prvo ću vam istaknuti, po meni, najzanimljivije dionice, uz navođenje autorstva, a na kraju ću vam istaknuti i link gdje možete pronaći kompletnu književnu raspravu. Nadam se da ćete iskusiti bar desetinu mog oduševljenja, koje je bilo, golemo; gotovo orgazmičko.
nadam se da je mracno doba FAK-a i njihove neofasisticke propagande proslo. Jako mi je drago da si i ti bio medju onima (rijetkima) koji nisu zrtvovali svoj širi horizont radi krakotrajnog uzivanja u fasizoidnom valu samonametanja na pazaru taština. (nikolina)
Meni samo ide na živce moda po kojoj - kada se nešto hoće istaknuti kao dobro - da se tome kontrira s Fakom. A Fak je otac i majka današnje žive književne scene! Zanemariti to jest, po meni, autizam! (Come in)
Come in, give me a break! Pa Valent onda oduvijek čitao i nastupao u ''fakovskom duhu''. Naime, moja stara je studirala s njim i prati ga desetljećima i veli da je oduvijek nastupao žestoko, potpuno živeći svoju književnost. Mama također prati sve što on napiše pa sam možda i zbog toga i ja njegova obožavateljica. Come in, da zaključim, Valent je i prije Faka bio Fak i to je tak, a stara veli da je i fucker, ali ne faker, you know what I mean. (Lidy Blue)
upravo Radaković kao začetnik Faka stalno napominje vrijednost PRIČE (ono: uvod, početak, kraj), priče u kojoj se zna o čemu se radi i koja ima poantu. Ta komunikativnost je suprotna postmedernizmu koji se prazni u referencijalnosti i "intelektualističkim" digresijima. Valent je intelektualan, ali prepun referenci. Zamisli, kad bi npr. pokrila Valentove reference, parodiranja - što bi u njegovom tekstu (poetskom ili proznom) ostalo? (Come in)
Lidy, postmodernizam po sebi nije ni dobar loš, unutar njega će virtuozi napraviti upečatljive stvari koje će dirnuti duh i dušu, dok će intelektualci izvoditi tehničke perfekcije i zavoditi suhim poznavanjem postupaka što po sebi nije umjetnost. Radakovićev Sjaj epohe je nastao u epohi postmodernizma i treba ga promatrati unutar tih književno-povjesnih okvira, koje dakako nadilazi zbog uronjenosti u realnost. (Come in)
Čekaj malo, Come in, za razliku od Lidy Blue ja sam već pročitala Radakovićevu knjigu 'Ne to nisam ja' i upravo on, iako fakovac i novi realist pretjeruje u toj knjizi s postmodernističkim postupcima, mogla bih reći čak do paroksizma. (Anabella)
Mislim da pretjeruješ s 'tajnom fakovaca', jer osim Radakovića nitko od tih imena neće ostati u hrvatskoj duže od 50 godina itd., mislim toliko loše odnosno banalno pišu da je to evidentno, primjerice Nuhanović ispisuje urbani katastrofizam seljačkog podrijetla na dosadan način, Ferić ispisuje neurotični kompleks spolne neiživljenosti s paketom hipohondrije na dosadan način (o pedofiliji kod njega nema ni riječi) i da dalje ne nabrajam. (Lidy Blue)
Znači, obavezno kliknite na ovaj link i uključite se u raspravu!
