miris smoga

Blog zapravo vodi u mizantropiju: kad čovjek vidi s kime se zapravo vozi i gura u tramvaju, do koga sjedi u kinu, s kime u redu čeka za karte nekoga koncerta, etc. oblije ga znoj! Manijaci su tu, odmah do vas, dodiruju vas, pušu vam za vrat, i kipte: odu doma i otvore blog slijedećeg opisa: "Ekskluzivni uvid u život ne tako prosječnog tipa koji se pokušava održati na površini mora prosječnosti... Ili tako nešto. Čitaj od početka i skužit ćeš...". Jadno, ono što ćeš odmah skužiti da se luđak znoji do 90 minute susreta Bröndbyja, ili pak opsesivno prati svaki gem susreta Karoline Šprem! Jebote, kakav život! Naravno, post dolje, sat katekizma, jer je našeg Đusa, klasičnog idiota koji će kad u kladionici potroši i zadnju kunu jedino razmišljati ne bi li je i on, poslije svih drugih, mogao i trebao opljačkati, našega je Đusa netko dakle naučio da riječ ateizam ima svoju etimologiju, samo se on više ne sjeća ni te etimologije niti onoga tko ga je to naučio. Zašto se Đus ne sjeća? Jer, bez obzira na sve, i za Đusa vrijedi ona slavna H.Arendt o ateistima: To su oni idioti koji misle da jedini na svijetu znaju odgovor na vječnu tajnu. Đus, ti si lik iz američkih filmova za djecu i mladež: primjetio si da ti filmovi, o zgodama i nezgodama na koleđu, uvijek imaju nekakvog kretena koji trči za loptom, hoda s plavim komadom koji predvodi navijačice i redovito na kraju popuši. E, vidiš, sinak, ti si već stereotip. Jebiga, nije to povlastica Amerike, nažalost, to naime imati kretene. Dapače. Pa sad ti posegni za Skokom i etimologijama.