nedjelja, 10.09.2017.
Kiseli krastavci
Nije mi bila baš sezona kiselih krastavaca svo ovo vrijeme koje nisam pisala ništa na blogu, ali tako se jednostavno potrefilo.
Početkom srpnja počela sam pisati post o krastavcima, ali nisam završila, niti objavila. Pa evo jednog kasnoljetnog dana u rujnu ko idealnog za to.
Dok sam odrastala i išla u školu, doma u Zadru smo imali mali vrt. Nisam baš doživljavala ozbiljnim činjenicu da sam u vrtu, ako sam htjela, mogla ubrati pomidor ili malo peršina. Nisam ni kuhala. Sve mi je to bilo bezveze. I ono malo vremena koliko je moja mama utrošila u vrt (tu i tamo prekopati, nešto zasaditi – ako ju je bilo volja), bilo mi je iz moje perspektive osobe koja je jedva čekala doći doma iz škole i nešto čitati (knjige, časopise, romane, stripove) totalno gubljenje vremena. A nije ni izgledalo damski.
Danas, žalim što su u Zadru sve izbetonirali pa nema nego komadić zemlje na kojem je moja ujna zasadila ružmarin koji sam kupila (hvala joj) i pokoji cvijet. Najviše žalim za predivnim lovorom koji je stvarao divan hlad i od kojeg nisam vidila dosadne susjede (sad sam sa svih strana „na izvolte“).
Isto tako, u Zagrebu nemam ni balkon, kamoli vrt. Ali to je cijena života u centru grada koji mi paše iz 1000 drugih razloga. Muž će mi jednog dana na prozoru malo produžiti dasku pa će biti malo mjesta za začinsko bilje i možda sezonski cherry rajčice :-)
Kako god, vrućine u Zagrebu su meni oduvijek bile nepodnošljive. Mrzim ljeto u Zagrebu. Dođem doma s posla, zabarikadiram se u stan, nabijem klimu (ako je susjedu dobar dan pa mu ne smeta zujanje.), natočim nešto led-ledeno, na žalost, najviše volim Coca colu s tonu leda (a svjesna sam da je nezdrava i da je katastrofa ako je piješ baš svaki dan) i čitam sve i svašta po portalima (čitam i dalje časopise i knjige, no ni približno otkad smo svi postali ovisnici o internetu).
Tako naiđem na članak o kiseljenju krastavaca. Jedan je čovjek u jednoj grupi napisao da „nema da omane“ dugogodišnji recept koji primjenjuje na svoje krastavce kojih ima valjda na tone u polju.
Meni je pravljenje zimnice uvijek zvučalo ko science fiction. Nikad je nismo radili, baš nikad. Mislila sam da za to treba brdo iskustva, prostora, znanja, staklenki, kotao, ogromni lonci.. ono vidila sam kako žene gaze po zelju, vinu... Bože sačuvaj, Bože oslobodi. To nema šanse ni da bih danas radila (ok, pitajte me za 30 godina :-)
Kada bi netko spomenuo sterilizaciju, pasterizaciju.. meni to djelovalo kao da moram imati laboratorij doma.
(Doduše, s pravljenjem džema, kojem su prethodile slične predrasude, počela sam ima 7,8 godina pa sam skužila da je sterilizirati staklenke easy mode, čak imam i neku svoju metodu :-)
Pročitam ja recept za to kiseljenje i proceduru.. i naravno, ostanem paf. Što sam ja mislila svo ovo vrijeme?
U biti skužim, najveći je problem što nemam onih malih, malih krastavaca koje u biti najviše volim. Nisam ih baš ni viđala na pijaci.
Ali recept i postupak toliko su me lupili jednostavnošću da sam od tog trenutka samo željela isprobati kiseliti krastavce.
Još sam malo proguglala recept i skužila da valjda 90% ljudi koristi jedan te isti ili vrlo sličan.
I jednu srpanjsku subotu, dok sam punih ruku i ruksaka na leđima taman odlazila s pijace, uočila male, male krastavce. I nerazmišljajući kako ću još i njih dotegliti do doma, kupim 3 kilograma. I kopar koji je žena prodavala uz njih.
Vratila sam se do grada i u dućanu sa začinima kupila žutu gorušicu i šareni papar u zrnu.
Doma sam imala lovor koji sam samoinicijativno dodala.
Evo recept za otopinu za kiseljenje, navodno dovoljnu za 10 kg krastavaca (ja sam radila trećinu smjese):
- 3 l vode
- 1 l alkoholnog octa
- 100 g soli
- 150 g šećera
- šareni papar u zrnu
- sjemenke gorušice (žute)
- lovor
- cvjetovi kopra
Postupak:
- oprati krastavce i izribati ih četkicom
- staklenke sam oprala i u pećnici sterilizirala 10ak minuta na 100°C
- u vodu uliti ocat, dodati šećer i sol i zagrijati toliko da se šećer i sol otope
- u svaku staklenku staviti nekoliko zrna papra (ja stavim 15-20, a dovoljno je valjda 10ak), zrna gorušice, jedan list lovora, grančicu cvjetova kopra, poredati krastavce (ovo mi je najlošije išlo, nikako da ih rasporedim da mi stane što više), zaliti mješavinom, zatvoriti poklopcem
- najbolje je koristiti staklenke s metalnim poklopcima, radi postupka pasterizacije, iako sam ja koristila i 2 Ikeine staklenke bez metalnog poklopca, a ispalo mi je ok
- na dno lonca staviti krpu i poslagati staklenke te uliti hladne vode, malo ispod ruba poklopca staklenke (krpa da se staklenke ne sudaraju i ne razbiju i da nisu direktno na dnu uzavrelog lonca) te kuhati dok voda ne proključa
- kad voda proključa, ugasiti i pustiti da se staklenke ohlade u vodi
- staviti ih u smočnicu, podrum ili na neko tamnije, suho mjesto (ja imam izbu :-) – da, nemam balkon, al bar je izba tu)
Kad ih jesti?
Ne znam.
Prvu teglicu sam isprobala mjesec dana kasnije, doma u Zadru i bila sam oduševljena.
Toliko da sam prošli tjedan, kad sam ponovno vidjela te male krastavčiće na jednom štandu kupila još dvije kile i jedan dan posli posla i njih kiselila. Uz njih, a koristila sam isti recept, napravila sam jednu veeeeliku i jednu malu teglu miješane salate (paprika, krastavci, kupus, krastavci, male glavice luka srebrenca) i tek to me zanima kako će ispasti.
Još jedna napomena:
Kad sam ih prvi put kiselila, baš je na TV-u bila ona emisija s vrtlaricom koja je kiselila ciklu i rekla da je najbolje svo povrće kiseliti u nerazrijeđenom vinskom octu.
Ja sam, slijedeći to pravilo, jednu teglu krastavaca kiselila samo u vinskom octu (sve ostalo kao u receptu) i ispalo je ok, ukusno, ali ipak prekiselo – možda je za ciklu koja ima zemljani, slatkasti okus to dobar izbor, ali ne za krastavce.. tako da ako se sljedeći put odlučim za vinski ocat, bit će to omjer 70% vinskog octa, 30% vode
Osim krastavaca, odlučila sam se na kiseljenje i zbog riječi „pasterizacija“. U nekom bih drugom životu možda bila kemičarka ili alkemičarka. Oduševljavaju me ti postupci, kad uspijem otvoriti staklenku koju sam pasterizirala, a ona napravi „tup“. :-) Stvarno me to veseli.
Kao i pojesti kiseli krastavac uz sendvič od pršuta i sira, koji sam osobno kiselila.
Toliko je gluposti i stresa „out there“, a „winter is coming“.
Bit će lakše uz homemade zimnicu, knjigu (ne odustajem od čitanja) i gledanje serije pod dekicom.
Oznake: kiseli krastavci
10.09.2017. u 19:06 •
18 Komentara •
Print •
#