Nike Furiosa

nedjelja, 10.10.2010.

Let's have a cup of tea!

Nastojte uvijek sačuvati
komad plavog neba
iznad svog života....


Najviše volim pisati subotom, skuham konjsku kavu, razmišljam (kao i inače jel), no obično i zapisujem. Često bude to zapis nekog toka misli. (Koji subotom obavezno uključuje i misao o odlasku na pijacu & meni dana & novine).

Ne bi trebalo čuditi budući mi je omiljena lektira bila Proustova U potrazi za izgubljenim vremenom.
Ako uzmemo u obzir da je slijedeća po (omiljenom) redu bio Kafkin Proces, a 3. mjesto gospođa Bovary dok joj je opasno konkurirala Ana Karenjina radi raskošne crne haljine koju je imala kad ju je grof prvi put "snimio" na balu, ali i radi valjda visoko postavljenih ideala što se ljubavi tiče (osim ako nije bila proračunata?)... uz vječno omiljenu atmosferu doduše nelektire koju je stvarala Agatha Christie, a za koju sam se zakačila s 12 godina te do 13. pročitala gotovo sve što se moglo naći u Gradskoj knjižnici Zadar; oni stariji sjetiti će se smeđih korica, crvenih slova na naslovnici te požutjelih listova plus što sam proklinjala one koji su na prvoj stranici pisali: "Ubojica je ta i ta/taj i taj"), htjela sam zapravo reći da nekad ne moramo gledati natalnu kartu ili ići psihoterapeutu ili pilati najbolju frendicu da vam kaže kakvi ste vi zapravo.

Nekad je dovoljno pogledati omiljene knjige. Iako se u međuvremenu lista omiljenih knjiga promijenila, što nije ništa iznenađujuće budući se i mi na neki način mijenjamo, sazrijevamo (osim ako nismo u kategoriji "vječno nezrelih" > ako nezreli ostanemo, nikad ne sazremo, ali zato istrunemo nezreli) bi barem meni bilo glupo da sam ostala na 5 pročitanih knjiga te da ne čitam "dalje". Ipak, knjige koji su mi neki period bile dobre svrstane su mi u glavi po razdobljima.

Što se tog srednjoškolskog razdoblja tiče, zbog nedostatka vremena (učenje i moja presavjesnost) nisam čitala gotovo pa ništa izvan popisa lektira.
Učenici oko mene su se žalili na Prousta: "Bože koja dosada! Ko će to čitati brate mili, lik je pretira!" a ja sam se mislila kako sad njima reći da je meni super?
Mora da nešto ne štima sa mnom kad sam ja, čitajući ga, zaboravila na sve oko sebe i ponesena atmosferom pročitala dogodovštine iz Combraya u dahu. I to baš jedne subote.

Na žalost danas se komercijalizira sve, pa i jadan kolačić madlen.
Da nije kolač i on bi iskočio iz paštete.
Meni je to zbilja bio fantastičan dio.
Ali ne samo zbog čaja i kolača (koji me prije asociraju na Gosford park i opis sadržaja jednog recenzenta / kritičara jednom rečenicom: "Tea At Four. Dinner At Eight. Murder At Midnight." također inspiriranog dobrom starom Agathom.).
Tada sam naime prvi put "pričala" s nekim iako virtualno jer sam Marcelu rekla:
"Issssssss, kako si znao? Pa mene onaj plavi gel za kosu vrati u bezbrižno ljeto 1989. kad sam bila zaljubljena u Vladu i kad me mama vodila sa sobom u frizerski salon Nada u Put Petrića gdje mi je frizerka pokušala napraviti frizuru alla Emilija Kokić!!!! I kad pomirišem gel, ja mogu cijeli dan provesti u tom ljetu!!!"

Ili "Marcel moj, pa ja ne mogu viditi dan danas nikakva jaja pogotovo ne jaje umeko jer mi je to noćna mora iz djetinjstva kad sam vikendom s tatom išla na otok pa mi je baba upravo sneseno jaje tako spremila u bijeloj šalici s crvenim cvjetovima i onda nadrobila unutra kruha, a ja sam plakala jer sam mrzila slinavo jajeee!" Sjećanje svega, kako je izgledao trajekt, tatin stari auto, kokoše, murva, već onda sam osijećala netrpeljivu melankoniju u zraku, spas ako sam izmuljala tatu da mi kupi nekoliko stripova da lakše podnesem boravak, stari dućan Poljoprivredne zadruge Lukoran i prodavač Branko uvijek u bijelom mantilu kojeg se gledalo kao Boga, bio je popularniji i od popa i od doktora. Lolly Pop lizalice, limun i naranča.

"Nikad neću zaboraviti miris platnenog ruksaka kupljenog na pijaci koji uopće nije bio za zimsko vrijeme pa mi se brdo puta smočio i zadržao smrad vlage koji se uvukao i u knjige, a nije bilo love za novi!"

A pričam s njim i dan danas. "Marcel! Mramorni kolač i Danijelina nana. Kaloderma mlijeko za tijelo iz 1998. koje i dan danas čuvam -iako se vjerojatno pretvorilo u otrov - jer me miris vrati natrag u ljeto. Da, miris je još uvijek postojan. Kao i Ivanin CK One parfem!"

Ne znam, ali ja sam bila impresionirana. Možda je time predodređena moja budućnost. Pogotovo u kombinaciji s Procesom kad me profesorica odredila da ja držim predavanje na tu temu I atmosfera tog romana.. Mislila sam da je to neki SF. "Nikolina, jel se možemo mi danas naći u situaciji poput K-a?"
"Ne." ispalila sam ko od šale. Jer sam idealistički vjerovala da je to samo roman. Krivi odgovor tog dana upravo plaćam danas. Tako se meni Kafka osvetio za nezasluženu peticu koju sam dobila unatoč nerazumijevanju.
Da mu se iskupim danas javno priznajem. Ja sam N.M. i ja sam junak Kafkinog Procesa u kombinaciji s junakom izgubljenog vremena, gospođom Bovary i Anom Karenjinom (samo što nemam ljubavnika, molim da ide u zapisnik.) PLUS raznoraznim Agatinim likovima. Može li gore?

Može. Sreća da nisam poput Godota (kao neki koji su ubi Bože dosadni popt te lektire, al na njihovu sreću toga neće nikad biti svjesni zaslijepljeni vlastitom glupošću. A tek 6 lica koje traže autora.... brrrrr... živjela meni Karenjina!

Postoje i one koje ovdje nisu tema, ali mi se sviđaju isključivo zabave radi. Recimo Harry Potter. Naravno da nisam zabrijala da bi Harryijem mogla riješiti problem tipa izgubljenog ključa & zaključanih vrata pa da zamahnem štapićem sklepanim od vrbinog drveta i povičem "Alohomora!", a vrata stana se sruše dok se Zlatar instant mumificira vidjevši moje moći te mi nikad više nakon toga ne pljune ispod prozora dok izlazi iz auta.

Čini mi se kao jedna zgodna formula koja pali ako se želite poznavati bolje (nakon što smo dobro isproučavali horoskope, kuće, planete i podznake): u knjigama koje nam se svide očito je i dio nas. I odgovore na neka pitanja možda možemo naći u njima. Ne mora biti da nam knjiga govori što mi jesmo, nego nam jasno može govoriti i što nismo.

Uz malo vježbe ja se uvijek mogu vratiti u svoj Combray.
A gdje se nalazi vaš?
I što vas tamo vrati?

<	listopad, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Komentari da/ne?