Nike Furiosa

nedjelja, 19.09.2010.

Brzopotezne




Taši taši tanana
i svilena marama.
U marami djeca i muž
- to je prave žene put!




Changeling

Naporni roditelji Aniti i njenom mužu nakon što su odlučili kupiti psa:
"Što pseto vodate, misto da kolica vozate?"


Što će joj 'Merika?

Danijelinoj materi, dosadna i znatiželjna susjeda:
"A jel se udala?"
"je."
"A jel našla posa gori*?"
"Je."
"A jel ima kuću?"
"Je."
"Baš svoju?"
"Je."
"A ima li dice?"
"Nema."
"E pa što će joj sve to kad nema dice!"

* gori = Amerika


Decrescendo kriterija


Željkinoj babi neka >80-godišnja (ali vidjet ćete ipak suvremenija) mještanka s Paga:
"Koliko je ono njoj godina?"
"30."
"Puno. Jel se udala?"
"Ne."
"Pa ima li bar dice?"
"Nema."
"Onda je to piši kući propalo!"


Ilegalno rođenje


Ivaninoj "ilegalnoj" svekrvi dokona prija kad joj se ova pohvalila da je postala baba (ne, nije bilo čestitki):
"Baba? Pa jesu se oženili? Nisam znala."
"Nisu."
"A rodila je?"
"Pa je, postala sam baba, rekla sam ti."
"Pa kako?"
"Pa lipo, nisu se (još) vjenčali."
"A jesu skupa?"
"A bogati Mare, jesu, ali nisu još u braku."
"Pa oće li?"
"Ne znan"
"Ajme meni to znači da je ona rodila ilegalno... reci im da se uzmu da dite ne raste u griju!"


dr.art. Sanja


Sanja, nakon što je doktorirala u SAD-u zove doma mamu, u jedno selo u okolici Zadra.
"Mamo, evo gotova sam, sad sam ti doktor od umjetnosti..."
"Ma nek si se ti udala! Lako za sve drugo!"


Brzopotezne su utemeljene na istinitim događajima.
Na žalost.


19.09.2010. u 00:24 • 10 KomentaraPrint#

utorak, 07.09.2010.

(Ne)Pravi život s pravom na štikle




Lako je tako, ni brige ni pameti
vrludati svijetom u štiklicama
koje Nepravi Život znače.



Gledala sam sinoć epizodu u kojoj Carrie želi svoje pravo na štikle. Nisam zagrižena ljubiteljica Seksa i grada, ali ovu bih epizodu preporučila svima, ponajprije ufuranim obiteljskim ženama. Koje (opet) vlastite vrijednosti koje se na prvi pogled čine „više“ jer je u pitanju uvijek najveće blago na svijetu: dijete smatraju PRAVIM ŽIVOTOM. Za sve, bez iznimke. Onaj tko to nema, sorry, ali vodi nepravi život.

Koincidencija ili ne, ali jučer sam kupila doduše snižene i doduše ne Manolice od 485$, ali lijepe Dieselove šikle. Zamalo nisam pala na ljubičaste, ali nijansa smeđe koju inače ne volim bila je skoro pa identična mojoj kožnoj jakni. Iako je danas pala kiša za odlazak u knjižnicu gdje pokušavam proučiti neke zakone za koje se nadam da će mi trebati, obula sam štikle. (Uz sokne na srca, živjela Calzedonia, inače volim kupovati hrvatsko, ali kad osjetim sintetički miris čarapa…brrr).

Prije toga sam u kafetijeri skuhala kavu, navodno iz Etiopije.

Znam da se nemam čemu veseliti u smislu da situacija u kojoj se nalazim teško može biti bolja, ali štikle i kava iz Etiopije popijena iz šalice koju sam prije oho ho kupila u Muzeju za umjetnost i obrt (made in Croatia, secesijski uzorak), bijela na kojoj je naslikan plavi lopoč danas su ljepši dio MOG (NE)PRAVOG ŽIVOTA.

I svatko tko mi pokuša isfantazirati nešto tipa: „Ali ja nemam vremena za uživati ni 5 minuta u kavi jer me čeka dijete.“ Ili „ja rađe kupim sada cipelice djetetu, a ne sebi. Blago tebi!“ jest:
1. Licemjerno
2. Jadno
3. Moralizirajuće

Licemjerno jer u mom slučaju (izabrala sam najočitiji od nekoliko vrlo sličnih primjera jer na žalost navedeni slučaj nije bio iznimka) to kaže žena koja ima nekoliko backupa oko djeteta (babe, djedovi, rođakinje) koja i sama jako dobro zarađuje (a i muž joj ima dobru plaću) pa je evidentno da ima i više vremena od 5 minuta za kavu, a bome i to da si može priuštiti ako hoće i po jedne Dieselove štikle tjedno bez opasnosti za bankrot, a najjači razlog licemjernosti je u tome što veleuvažena udana gospođa odleti u neki dućan i kupi si suknju duplo skuplju od mojih štikli (i ja blesača još joj kažem kad je krene krpati grižnja savjesti kako je baš super da si je priuštila nešto što je veseli).

Moralizirajuće jer tonom poentira kako ima važnijih stvari u životu od cipela i kave, važnijih stvari koje čine PRAVI ŽIVOT (a ja nezaposlena kradem Bogu dane i Dieselove štikle mi financira izvanbračni drug > BLAGO MENI! & LAKO JE TAKO!)

A zašto je sve to što sam navela jadno, ostavljam vam praznu crtu jer mislim da nije potrebno niti komentirati. Ali ako baš hoćete, možete.

Ako ništa drugo, mislim da sam dobila super ideju što dotičnoj pokloniti za rođendan. Kavu iz Etiopije i DVD epizode „A Woman's Right to Shoes“. Sa sobom kao babysitterom tih pola sata (toliko ću izdržati) da ne bude lažnih izgovora: „Ali ja to nisam stigla vidjeti, znaš, muž, dijete, bla bla.“

Pitanje je samo da li će uopće (željeti) shvatiti poantu.
Jer "u pravom životu nema vremena za razmišljanje".

07.09.2010. u 11:44 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Komentari da/ne?

nike_furiosa@yahoo.com

za sve ono što biste mi možda željeli reći ili me pitati off the record :)

Da li spavam:


Sa mnom ste pili koktel: