Nike Furiosa

četvrtak, 12.11.2009.

Dućan za potrebite

I onda se taj trenutak učini sasvim zgodan
za neki kasnovečernji razgovor
čašicu rakije, možda samo vode.
Ne možeš spavati, pive više nema
u frižideru,
a nema ni nekih drugih stvari.
Koji su uvjeti za ponovan pad,
kad opet odlučiš sam sebi skočiti u usta
i po tko zna koji put
baciti bisere pred svinje
jer je trenutak fantastičan,
a ti si neispavan i slab?
Koji je to trenutak kada stvari krenu
ili stanu?
Pričaš, a ne prepoznaješ zid pred sobom
jer je išaran duginim bojama.
A tebi je jednostavno dosta sive za taj dan
iako je IN ove sezone.

Idem gradom i kapi kiše padaju po mojoj jakni,
moje čizme su preudobne i tople.
Pitam se zašto nema nečeg takvog u dućanima-
samo staviš na sebe i duši ti isto bude udobno i toplo?
Dućan gdje bih mogla kupiti unutarnji glas
sa slušalicama koje bi natakla u uši pa mi rekao
što bi u nekom trenutku bilo najbolje učiniti.
Jer kad misliš, to je jedno.
Kad čuješ je sasvim drugo.
Dućan u kojem možeš kupiti kočnicu:
prestaneš pričati kad treba, prestaneš misliti kad treba.
Dućan za osmjehe,
kupiš detektor koji u tebi nađe
zakopanu sreću.


"Budi nasmijana i vesela!"
dobila sam jednom savjet
"jer ljudi vole takve ljude".

I onda se trenutak opet učini zgodan,
kišno je popodne i uzmeš coffee to go.
Izvučeš osmjeh i zatomiš ono što nitko ne voli.
(jednom ćeš eksplodirati, ali to ne mora nitko znati)
Nauči lekciju već jednom i prestani pričati o osjećajima.
Jer jednostavno je:
kad ti netko kaže da će uvijek biti uz tebe
to je samo zid obojan duginim bojama.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Komentari da/ne?