Nike Furiosa

subota, 07.02.2009.

Tko sam tebi ja (da te imam zvat na Valentinovo)? Dušo draga, draža mi je dosada!

Ima puno izjava koje na prvi pogled zvuče jednostavno i normalno.
Moj je problem (ali i u jednu ruku i sreća) što ja od takvih normalnosti nisam.

Jednog davno bila sam nazvala svog prijatelja da odemo na kavu.
Tjedan dana poslije toga pala je ta kava, a on je bio izbezumljen.
- Curi se ne javljam već tjedan dana.
- Zašto?
- Pa imao sam scenu jer si me ti zvala onaj dan.
- Ne kužim.. pa zvala sam te zbog kave.
- Da, ali bilo je Valentinovo.
- Pa nisam ni išla za tim, uostalom nisam ni znala da te ne smijem zvati na Valentinovo.
- Kad sam došao doma, pitala me tko si ti.
- O Bože, pa zna tko sam ja.
- Da, ali pitala me tko si ti zapravo.
- O Bože!
- Nije ni meni bilo jasno, a onda je uzela moj mobitel, pokazivala primljene pozive i vikala ko luda "Tko je tebi Nikeeee, TKO!??? Da te ima zvati na Valentinovo!!!!"
Žličicom sam miješala pjenicu macchiata.
- Dobro, da li je ona normalna?
- Je. To ti znači biti normalna ženska. Uglavnom, izbacio sam je iz kuće. Pa mi je došla na trening i molila me pred svim frendovima da razgovaramo. Rekao sam joj da ode ća.
Dosta mi je više nje.
U neku ruku, imponirala mi je ta drama iz ničega. Super je feeling da možete višegodišnju vezu srušiti nekim bezveznim pozivom. I što je najbolje, bezazlenim.
Dok mi nije proradila savjest pa sam se još išla ispričavati što sam ga zvala na Valentinovo i što je cijeli taj cirkus nastao zbog mene koja s njim na kavu idem prosječno dvaput godišnje. I s kojim (nek ide u zapisnik!) nikada nisam nimalo mutila.
- Pa što će sad biti?
- Ne znam, nemam blage veze.

Ali na njegovu (ne)sreću ona je imala veze što sa svime. Pola godine kasnije vjenčali su se, a ja sam, kako to obično biva, postala persona non grata.
Prijateljica s kojom je toliko pričao i filozofirao pretvorila se u prošlo svršeno vrijeme.

Nedavno me pak neugodno iznenadio drugi frend.
Oženjen i otac jednog djeteta.
Koji naveliko trubi svima okolo sebe "idemo na drugo".
E sad, ne mogu vam opisati koliko se meni želudac digne na takve fraze.
"idemo na drugo!" mi zvuči deguantnije nego kad me neko pošalje u 3 PM!
Mrzim MRZIM mrzim serviranje intimnih stvari i odluka na jeftinim plastičnim jednokratnim pijatima slučajnim prolaznicima.
Da, čujete takvih izjava koliko god želite oko sebe. I da, ja nisam normalna, to već znam.
Da sam normalna vjerojatno bih i ja već "išla na drugo", imala diplomu i siguran kruh u rukama (i naravno muža jer prava Hrvatica, katolkinja i žena od savjesti i morala treba imati i muža i znati ga zadržati).
Nego da ne skrenem potpuno da se vratimo na frajera.
Kod kojega ide sve po špagi zahvaljujući njegovoj ženi.
Govori on meni da se neće naći s jednom frendicom iz starih dana na kavi
(a koja se doselila u zagreb i tu nema nikoga svoga).
- Zašto ne?
- Žena, dijete, posao.
- Pa? Imaš vremena za neke ljude.
- Da. Za one za koje želim imati.
-Tako onda reci. za nju ne želiš imati vremena. Šteta. Moglo bi biti zanimljivo.
Nakon čega je uslijedila po mene šokantna rečenica.
- Toga se i bojim.

- Ček, ček, ček... Mislim da nisam dobro čula. Bojiš se da bi ti moglo biti zanimljivo. TI?
- Nikolina. Ne vjerujem sebi, kamoli bi vjerovao njoj. Ne trebaju mi peripetije u životu. Više volim da je dosadno.
- Pa tko uopće kaže da bi žena htjela išta s tobom osim možda kave, da vidi nekoga poznatog u ovom gradu!!
- ne želim riskirati.

Zapravo me zgrozilo nešto drugo. Da li je danas normalno da volimo kad nam je dosadno?
jer me strah da bih mogla lako završiti u ludnici onda.
-"Gospodična", rekli bi mi na Vrapču, "vi volite zanimljivosti i zabavnosti u životu i to svaki dan biste htjeli da vam je zabavno. Morat ćemo vas zadržati na odjelu."

Kvragu! Kakav je ovo svijet u kojem se "žena dijete posao" koriste kao najnormalnija opravdanja za ne otići na neku kavu dok s druge strane lete izjave na pijaci, u dućanu na dosadnim obiteljskim sastancima "idemo na drugo" (nakon čega dokone babe zovu svoje sestre, rodice i ine "ONI IDU NA DRUGO!! DANAS SU TO REKLI DOK SMO JELI DESERT!!!")
Kakav je ovo svijet gdje je "uzorne ljude" strah da im bude zabavno i u kojem je normalnim ljudima draža dosada od zabave.
Gdje ćeš rađe odabirati raditi "ono što se od tebe očekuje" i "ono što priliči" negoli ono što bi te uistinu razveselilo pa bila to možda neka kava ili šetnja ili pizza.
Ili čitanje Sportskih novosti u lokalnom kafiću. Ili bilo što.

Pokušavam naći opravdanje, pokušavam naći logično objašnjenje rečenice "volim da mi je dosadno". I jednostavno ne vidim ništa. Osim činjenice da je on to iskreno izlanuo, a drugi se prave mudri i šute skrivajući nezadovoljstva, prikrivajući osobne krize iza lažnih osmjeha i "lijep pozdrav" / "ugodan vikend" frazica s puno loše glume.


- Što se pobogu desilo s tobom? piam ga na kraju.
- Pa odrastao sam. Sad sam ozbiljan čovjek. Znaš, kao da zaboravljaš da sam sad oženjen i da imam dijete i da...
-... i da idete na drugo, da da znam!

Neka mi netko kaže da tzv "uživanje u dosadi" nema posljedica. Nekad zanimljiv čovjek nije više ni sjena onoga što je bio. I takvih je sve više oko nas.

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Komentari da/ne?