Nike Furiosa

nedjelja, 23.12.2007.

opasne veze

kakav je osjecaj dok u hladnom hodniku u plisanoj trenerci tipkam po laptopu i pijem kavu sa slagom?
dok pisem jedan mail podrske osobi koja ima posebno mjesto u mojoj dusi i koja je to mjesto zasluzila samo rijecima i nicim vise?
kakav je to osjecaj kad saznam da sam sposobna i neciji brak rasturiti koristeci se samo jagodicama i mrvicama glasa uz pomoc tipke left alta?
lezerno dakle ispijajuci kavu, vodu, jeduci kolace, sendvice, mozgajuci tu i tamo, ne micuci se u princpu iz udobne plave fotelje..

tako vam je kad vucete poteze bez cilja.

neke ljude u probleme uvuku dosada, nesigurnost u same sebe, ljutnja ili tuga
a ja?
u zavrzlamu upadnem obicno iz ciste spontanosti, nema tu kalkulacije iako sam joj inace sklona
ali kad osjetim prisnost dok s nekim izmjenjujem rijec ili dvije, racun s minusima i plusevima trgam.. oni koji me najbolje poznaju znaju da se to desava jednom u mnogo godina, a kako sam starija sve rjedje

on ima sve ono sto ja volim
cak je i cinjenica sto je ozenjen olakotna okonost - jer to ne zahtijeva od mene da se imalo inkomodiram
on je tip muskarca za kojeg bih se mogla udati
(i hvala Danimusu sto kuzi o cemu ja zapravo pricam)
on je tip frajera s kojim bih mogla razgovarati od jutra do sutra pa tako godinama
ali i sutjeti takodjer
(ok, to ne bas predugo)
on je frajer koji je u stanju oboriti me s nogu
i sto je najvaznije, on je frajer koji moze biti fantastican prijatelj

i koji u cijeloj ovoj nazovimo-je-tako AFERI ne bjezi od cinjenice da me zapravo voli

iako ja (a i on) zapravo govorim o ljubavi prema ljudima koji su u kategoriji X
moja kategorija X su ljudi s kojima sam uvijek “kao doma”, moje srodne duse za kojima sam u potrazi cijeli zivot.. i imam taj neki nepogrjesiv instinkt, kad ih prepoznam, oni su tu zauvijek.. muskarci zene, starci, djeca, svejedno je
tako je novi clan moje kategorije X jedan frajer ipo

i kao sto meni ne smeta njegovo bracno stanje, jasno je kao sunce da ce (u odnosu prema meni) vecini smetati
izmedju ostalih, i njegovoj zeni

i tako sam vam ja dragi moji zadnjih par dana protagonist “zabranjene ljubavi”, “ljubavi u zaledju”, “moje tajne”, “moje sudbine” i jos svega po malo

a medju komponentama trenutne Dinastije (cik pogodite tko je Alexis) uz istinsku ljubav mozete pronaci
-bracne veze
-prijateljstva u nuzdi
-prijateljstva na kusnji
-jednu trudnocu
-prevaru
-laz
-intrige
-soba koji svijetli u mraku
-vec prokusanu i iskazanu detektivku koja pada na sve sto je roze boje
-e-mailove, privatne poruke po forumima, SMSove i VIP friendove te telefonske pozive
(kao medije)
-tajne sifre

Dakle ja i on smo zakuhali postenu kasu, zapravo bosanski lonac bolje receno.
I kako pjeva Vlatkica, bilo je prelijepo da bi trajalo.
Misleci da je njegova zena nezainteresirana za sve vezano uz njega, previse se opustio, dok je ona kao sto to obicno biva, pratila svaki njegov korak.
Cim mu je jednom poslala poruku potpisavsi se s nasom sifrom ja sam ga alarmirala, al on je rekao da nema sanse da je skuzila.
Zene su vragovi, zenski Skorpioni da ne govorim.
Finale je uslijedilo kad je otisao spavati, a ona ukljucila njegov mobitel i procitala moje poruke.
Gungula traje od tog trenutka kad mu je sve izbiflala u lice i priprijetila iseljenjem. Bas zgodno, 2 dana pred Bozic.

I sad da se vratim na osjecaj.. kakav je to osjecaj znati da ste mozda upetljeni u neciji bracni slom.
Trema, tuga, iscekivanje, bol u zelucu, nervoza, stalno provjeravanje mobitela.
Pitanje same sebe mogu li uciniti nesto vise?
(I onda protupitanje “Nisi li ucinila dovoljno?”)

Ne nisam, jer unatoc cijeloj toj gunguli, ja ne odustajem.
I zelim se zabavljati i dalje.
Pocetkom mjeseca u dogovoru s detektivkom Toxic odlucila sam ugodno iznenaditi M-a zapakiravsi pokloncic za Bozic i otisnuvsi vatrenu pusu na cestitku.
Detektivka Toxic pristala je osobno dostaviti sve to skupa njemu na sam Badnjak i to na posao.
(njen rodni grad je njegov grad)
Najprije je morala ispilati sefa u metopoli da joj da slobodan dan na Badnjak, iako bas tad imaju najvise posla.
I sad, kako bi bilo da zadnji dan otkazem akciju “dostava”? I da zgodan poklon ne dodje u prave ruke?
To bi znacilo da je zena uzalud pilala sefa.
Ipak danas sam joj objasnila novonastalu situaciju sjecajuci se one kako “glasnik nastrada prvi” te sam joj rekla da moze odustati ako joj je bed.
Da se ne desi da slucajno i njegova zena/punica/obiteljska frendica/susjeda bude u blizini te da skandal poprimi jos vece razmjere.
No ona je (jos ludja od mene) samo rekla:
-Ma kakvo odustajanje? Pa ja jedva cekam sutra. Biti ce show!
-Da.. a ja necu biti tamo :(
-Pripremi se, izvjestaj slijedi odmah nakon dostave.

Pitala sam samu sebe, da li bi mi bilo drago da na radnom mjestu na sam badnjak dobijem poklon od nekoga ko mi puno znaci unatoc trenutnim komplikacijama.
Da, bi, bilo bi mi drago.

Hoce li biti i njemu, doznat cete u slijedecoj epizodi i zato

STAY TUNED

:)

četvrtak, 20.12.2007.

najbolji dio s jedne i druge bande

Hm da..
na jednoj izložbi prije par dana na koju sam zalutala zavedena nazivom «kava i kolači» upitala sam organizatora, negdje između 2 zalogaja fine torte od oraha:
-Nego recite mi, je li se umjetnik pošteno opalio, ili je to bilo samo onaaako?
kimajući bradom prema videoprikazu frajera koji je tjedan prije izveo performans u istom prostoru s nakanom da sam sebe opali bičem čim netko napusti prostoriju.
-Mislim obično svi pitaju zašto se on opalio.
-Pa sad, mene zapravo više zanima materijal njegovog biča te intenzitet udarca i možda činjenica dal je i prije sebe bičevao. Ako jest, pih, big deal, navikao je..
A ZAŠTO se opalio, to me za čudo Božje, skoro pa mogu reći i ne zanima.
Uglavnom Onoj Koja Me Tamo Odvela rekla sam kao finalnu kritiku koja se od posjetitelja mog kalibra svakako i očekuje, da su mi najbolji dio izložbe bili baš kolači i miris te okus lavazza kave..

S druge bande, par dana kasnije mjesto posjete je bila jedna lokalna zadarska birtija.
Gdje su performansi svakodnevna pojava samo ih nitko ne zove tim fensi nazivom.
Uletjela sam preko volje, bez šminke ali sa štiklama.
I odmah mi je na pamet pao Mišin evergreen o jatu onih istih ptica.
Muška postava je bila skoro pa identična onoj prije jedno 8-10 godina, ali žensku su predstavljale zato sasvim druge ptice, tek iz gnijezda odletjele..
Ja sam valjda došla kao neka avet iz prošlosti.
No ipak, bila sam toliko počašćena da su (nemojte se molim vas sad onesvijestiti) «zadarski TAMBURAŠI» (!!!!????) ekskluzivno za mene izveli «Sve je ona meni», pjesmu kojoj ne znam ni stihove ni ništa, al kao da ima to neke veze, svi ostali su znali.. Pjesma je valjda išla za mene, al za njihovu dušu.
Sve to dok se još nisam ni pomakla s vrata, dok još nisam ni skinula kaput.
Otići ili ostati? Kud sad otići nakon «sve je ona meni»? Bilo bi prenezahvalno.
Ok, samo 5 minuta. Pitajući se kako bih reagirala kad bih čula da recimo postoji «osiječka klapa»?

Atmosfera je bila zagrijana.
Višegodišnja praksa je u pitanju.
Poznanik 1. vikao je kraj mene da «čast izuzecima, al ovdje nema žena!» te da se on neće nikada ženiti ali da želi imati potomke jer:
- Plaćat ću lipo alimentaciju 800 kn, i viđat ću dite jednom tjedno, npr subotom od 5 do 7 i odlično.
dok se Poznanik 2. nije stao dopisivat s nekom «mulicom» koja će mu sutra praviti društvo do Zagreba i nazad.
-Pazi samo da od količine tih poruka ne pošalješ poruku nekoj krivoj!
-jednom mi se i to desilo znaš?
-Pa ne bi me čudilo.
- al doskočio sam ja tom problemu..
te izvadi još jedan mobitel iz džepa i kaže «Prava» i zatim pokaže na mobitel na kojem je tipkao smsove «Kriva»..
- a znaš, u autu je još jedan mobitel..
-šta za kategoriju «Nova»?
- e upravo to!

I napiše on meni broj na neki papir, kaže da IZVOLIM i namigne.
Pročitam broj, rasparam ga i bacim preko glave:
- znaš, uvik su mi bili sumnjivi ljudi s brojem 092.. uostalom za mene bi ti ionako trebala skroz nova kategorija

Poznanik 3. uto je izveo svoj poznati «break dance» na glazbu tamburaša..

Dok me Poznanik 4. uvukao u zapravo najčešći i najdosadniji tip razgovora, uz 2-3 stiska rukom po ramenu, po struku..
-Si mi dobro?
-je je, ide nekako..
-di si?
- u Zagrebu
-i što ima tamo?
-ništa posebno
-znači sve po starom?
-tako nešto, a kod tebe?
- isto tako, sve po starom, više-manje
-ok, super.. niš, vidimo se

Mislim se ja kasnije dok sam se vraćala doma, ne bi stari moj da si ikada i znao što je to "staro" kod mene.. i ono "staro" što bih ti ispričala bilo bi zapravo novo.

I standardna samotna noćna vožnja gradom za kraj. Kao najbolji dio te večeri.

nedjelja, 02.12.2007.

game

teglila sam kući vrećice u kojima su bile tri kuharice veljka barbierija, jutarnji list, story, bilježnica s prepisanim ugovorima, toner za priinter, primjerak 24 sata za slijedeći dan, selotejp, a usput sam još utrpala i pola kruha iz pekare

- 3 stvari su mi na pameti...ne mogu sad
- kuhanje, studiranje i wow?

vukljajući te stvari kući pomislila sam kako je senhor M u pravu

ulogirala sam se u igru koja život znači
pritom ne mislim na wow

kažeš mi da je ispala Vita iz BB kuće, kažeš da su sad nominirane samo žene, no tvoja žena te ispravlja i kaže da nisi u pravu
kažeš da imaš isplaniran sex u 22 sata
a ja pjevam November rain
i ludi Grk koji je trenutno sam sa sobom negdje u Škotskoj mi se pridružuje

jedino što ja mogu je to da te pozovem na ručak
trebaju mi:
- hobotnica
- maslinovo ulje
- kvasina
- peršin
- kapare
- masline
(krumpire ne spominji)

neki koji više ne vole svoju ženu u trenutku kad pomisle na nekog novog tko im je zatitrao srce
sagnu glavu jer ne mogu otrati glupast i izdajnički izraz lica
a žena koja to ne prepozna može biti samo ona koju više ionako nije briga

do slijedećeg viđenja, dobar tek

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Komentari da/ne?