Nike Furiosa

ponedjeljak, 15.10.2007.

(U)tučeno vrijeme iz slastičarnice Ivica i Marica

hm... vrijeme ne prestaje teći, pitanje je u što je utučeno, tako je moje utučeno u stahove koji ponekad ovladaju sa mnom da se osijećam paralizirano, u to što sam ražalostila mnoge koji to nisu zaslužili, u velik broj iščitanih Glorija, Storyija, pogledanih filmova i serija koje mi čak nisu ni bile previše zanimljive, u kile zarađene sjedenjem i jedenjem stvari koje mi čak nisu ni fine, u brdo analiza koje mi nisu donijele ama baš ništa, pa čak ni neku veću vjerojatnost da bi mogle biti točne.... neke stvari za koje sam se nadala da ću ih se vječno sjećati isparile su i kao da nisam postojala nikada..a zanimljivo je kako one pune gorčine često ostanu svježima unatoč utučenom vremenu..
vrijeme koje mi još preostaje da ga utučem zapravo je jedina realna nada koja postoji.. jedina realnost nije sad nego poslije, ona je sutra...sad je samo neko sredstvo za poslije..
potakle su me tufahije, da, tolombe isto .. jedan sarajevski kuhar i jedan japanski poštar koji sad možda negdje (opet) plače kako je život nepravedan, potakao me jedan sladoled koji dugujem nekome, potaklo me to što mi ni dan danas zapravo nije jasno što je to u meni što mi daje kredibilitet kod nekih ljudi.. i gdje je granica propasti odnosno uspjeha?
a i to što sam prekinuta škarama, mrzim se osijećati tako.. ono što mi preostaje je samo vrijeme koje (još) nisam utukla

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Komentari da/ne?