Ljubav, bijes i prijezir u Zagrebu https://blog.dnevnik.hr/nikaostoic

četvrtak, 18.03.2021.

Komedija ubija ljude


foto: Russell Brand - Get Him to the Greek

Jeste li znali da zapadni svijet godinama zna ono što Hrvatska ne zna?

KOMEDIJA DOSLOVNO UBIJA LJUDE.

Bavila sam se 14 godina satirom, komedijom… Ljudi su zavidjeli na tome da se ja ”samo zezam i još me za to plaćaju”, ali znanstvena činjenica je da je upravo moj posao, dakle, izmišljanje zabavnog sadržaja
iz glave i to vezano uz rok – najopasniji posao za mozak te da je prosječan vijek trajanja komičara ili satiričara oko sedam godina. Zašto? Jer u ljudskoj prirodi nije biti zabavan cijelo vrijeme, a vjerujem da shvaćate da nije baš lagano imati ugovornu obavezu na mjesečnoj ili tjednoj bazi napisati humorističnu priču, ne ponavljati već napisano, a da priča ima poantu, glavu i rep, i to raditi dok vam je život pun pravih problema: smrt, bolest i sl. To iscrpljuje mozak više nego da primjerice pišete enciklopediju.

Zašto? Naizgled se izmišljati viceve čini lakše, ali nije. Stvar je u načinu na koji se opterećuje mozak: enciklopediju ne izmišljate iz svoje glave, već uzimate podatke iz već postojeće literature. A humor izmišljate iz svoje glave. Prosječan vijek osobe koja se time bavi je sedam godina, a ja sam izdržala 14. U jednom trenu sam shvatila da ja to više ne mogu, mozak mi je bio premoren i prazan. Ako pretražite internet da vidite gdje su neki strani komičari, saznat ćete da im se gubi svaki trag. Gdje su? Neki na psihijatriji, neki u šumi, a neki su potpuno promijenili područje djelovanja. Meni blizak primjer je moj omiljeni komičar Russell Brand koji je od, po meni, najsmješnijeg čovjeka na svijetu postao čovjek koji se bavi nekim ozbiljnim temama. Komedija ubija ljude. Iscrpljuje mozak na najopasniji mogući način. Naravno, kad meni ili tom Russellu Brandu dođe da napišemo nešto humoristično – slobodno, neka pišemo i 500 stranica, ali to mora biti naša slobodna volja, a ne nikako posao s obavezom da to radimo na tjednoj ili mjesečnoj bazi. Ja sam imala sreće, pa je prošlo bez ikakve hospitalizacije, ali većini nije.

No, od profesionalog bavljenja komedijom u bilo kojem smislu sam odustala zauvijek. Osim, naravno, ako mi baš ne dođe inspiracija pa nešto napišem.

Tu je i znanstvena činjenica da je za razumijevanje satire potreban visok stupanj inteligencije što velika većina ljudi nema te da je pri početku svog rada navikla na status ”glupače koja priča gluposti” jer domet mozga prosječne osobe ne seže dovoljno daleko da bi mogao razumijevati satiru.
To što ja slučajno imam talent za zabavljanje ljudi na ovaj ili onaj način, to ne znači da sam ja glupa
– ružno mi je reć za sebe – ali to znači da sam upravo suprotno od glupa. Znanstvena činjenica.

Čime ću se dalje profesionalno baviti - vidjet ću no satira i bilo kakav humor neće doći u obzir. Moj mozak je iscrpljen, a nije vrijedno da zbog činjenice da sam ja nekoj publici zabavna, ja završim mrtvog mozga u nekoj bolnici kao onoj iz filma Shutter Island. A ne bih bila prva niti izdvojen slučaj, posao komičara u bilo kojem smislu je ubojit, a neću vam ni spominjati kakve čudne ljude si navučete time za vrat…

Ova teorija je poznata u svijetu već godinama, ali u Hrvatskoj ni slova o tome.

18.03.2021. u 22:58 • 3 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  ožujak, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (17)

Opis bloga iliti osobe

blog
Ženska kojoj je prestalo biti stalo.
Biti stalo što će drugi misliti.
Misliti o njenim mislima.

Tko to gleda?