< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

05.07.2007., četvrtak

Rolete 2, cockta i grčevi


Četvrtak, 8 dana kasnije, a roletara još nema.
Od prošle srijede do danas - razvoj događaja je vaki:

Javio majstor majci u petak da dolazi idući tjedan.
Zvala majka u utorak i pitala da di je, a on kaže da će doći u petak ili subotu.
Majka mi se u srijedu žali da je to možda mrvicu neodgovorno od njega.
Meni lagano puca ona stvar za rolete.
Dobro mi je i ovako.
Imam krov nad glavom, jebeš rolete.
Odustao sam od tog slučaja. Priviknuo sam se na uvjete slabije vidljivosti u sobi. Oči me doslovno zabole kada izađem na danje svjetlo. Od one rupe kroz koju prolazi sunce u sobu ujutro bježim ko vampir.
Sad mi je sinulo da govno roletarsko nije reklo koji petak ili subotu će doći...


Uđem u birc, a kad tamo nova konobarica iza šanka.
Meni je navika da uđem, naručim, konobar mi natoči cugu u čašu (Schweppes, Cocktu), a ja sa čašom, i ako sam na cugi solo - novinama, prošečem do stola di si bum čičnuo.
Novo konobarica pita kaj ću i oću li leda.
Cocktu, hvala. Može i leda, (valjčić, kokckicu ili kako se već zove onaj oblik??) malo molim te.
Utrpa ona leda, onak da se i pingvinu stisnu mošnje kad vidi tolki led - izvolite.
U jednoj joj ruci čaša, a u drugoj Cockta.
Di hoćete cugu - upita ona plaho (misleći pritom na terasu ili neki stol unutra)?
A ja - u čašu molim te.
Malo me gledala ko da je jebuckam u zdrav mozak, al kaj sad...


Riba je okasnio na bazen u utorak pola sata, a ja u međuvremenu otplivao 800 - tinjak metara.
Na svu sreću, ovaj put nije na bazenu bila bakica iz prošlog posta.
Kada je stigao proradili su tvrdoglavost i ponos u meni, neš ti bit brži od mene, nema šanse.
Izvukao je pločice za ruke iz torbe,čekao sam samo da još izvadi peraje i boce sa kisikom pa da mu kažem da možda nije u redu, al neka mu. Uglavnom sam bio brži, na 400, na 3*100, pa na 50.
A onda sam se kod jednog okreta prisjetio vica - Pazi Muju, ima grčeva...
List moje lijeve noge se zgrčio ko šupak novome zatvoreniku prilikom prvog zajedničkog tuširanja u zatvoru.
Zaboravio sam kako je to bolan osjećaj. Zbilja je bolno.
Došlepao sam se do ruba bazena i na Ribino pitanje jesam li dobro skulirano odgovorio da sam dobro, ništa strašno. A nogu nemrem pomaknut bez da mi se učini da će mi glava otpasti.
Deset minuta kasnije evo mene u bazenu, a znam da će me grč ponovno uloviti ako opet krenem udarnički lupat nogama, što sam i napravio pokazujući kako se pliva delfin. I eto Muje, pardon grča natrag. I opet me je boljelo, i opet sam masirao i onda smo otišli doma.
Sad me list zateže samo kada hodam ili stojim.
Morat ću na bazen da ga opustim.