26.05.2007., subota

'bem ti zid Odradio se još jedan izlazak u petak navečer, ovaj put u revijalnom tonu. Obišla su se mjesta na koja se inače nikad, ni pod prisilom, ne izlazi, ali izvanredne prilike zahtijevaju izvanredne žrtve. Movie pub (u principu podnošljiva muzika u atmosferi parne kupelji) i Papaya ili Piranja, kako god da se već zove ona štala na Jarunu u koju svi pokušavaju ući kao da je začarana špilja puna blaga, bogatstva i sreće. U biti i je, ali za vlasnike toga zdanja. Kako je rekao buraz - ekipa brije da je na moru, a u biti gledaju u TV toranj na neboderu u Srednjacima. A ja bih dodao i u akvarije sa glupo - vjerojatno apsolutno gluhim ribicama koje bi jadne vjerojatno da mogu same sebe pojele od muke. Naravno frajeri bi najrađe sa autima došla drito na terasu da im se to omogući, pa da vidimo kome je tata kupio, pardon, ko ima bolju makinu. Ozbiljno sumnjam da se sve manje zvijezda na nebu vidi zbog utjecaja javne rasvjete. Mislim da sam vidio par žena koje su doslovno u nosu nosile cijele planete koje su skinule sa neba koliko su nosiće dignule u zrak. I odmah isprika normalnoj ekipi koja se tamo okuplja. Ima li takvih uopće? Da ne bi rekli, nisam jalan, meni je to užasno smiješno i zabavno za gledati. E sad, da se vratim na temu. Došlo se kući, aproksimativno oko 4 ujutro, ptičice cvrkuću (jebi ga, preko dana sama sebe nema šanse da čuje od buke gradskog prometa, a kamoli da je čuje ptičica suprotnog spola na 10 metara udaljenom drvetu - sjebali smo pticama bioritam i ljubavni život), dvojbeno je bilo samo oprati zube odmah ili to ostaviti za poslije sna. Oprao sam ih odmah. Zalego sam ko krava,te zaspao snom pravednika. A tada, umjesto da se donekle naspavam i osposobim za radno subotnje popodne - (opet psovka) jebem ti radni vikend uslijedio je šok. U 9.00 u stanu do moga oglasila se bušilica, ubodna pila ili šta ga ja znam čime se ruše zidovi. Zvuci alata i rušenja zida bili su glasniji od moga psovanja. Osjećao sam se ko ptičice par redaka gore usred bijela dana, slika bez tona. Ajde dovoljno sam umoran da to pregrmim, jastuk preko glave i pokušaj spavanja dalje. A onda majstor uspijeva par puta zaredom pogoditi, pretpostavljam armaturu, jer to su bile takve vibracije da mi se krevet tresao i plombe cvokatale u zubima. Psovanje, psovanje i još malo psovanja... Milost se ukazala oko 10 kad je vjerojatno pao zid. Mislim da sa Berlinskim nije bilo toliko muke kao sa ovim. Nije da sam rušio ijedan od dva navedena, ali ovaj susjedov mi je svakako bio mrskiji.

- 23:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #