nihonkichigai tj. lud za Japanom
10.11.2010., srijeda
„Priče iz Davnine“ i „Zagonetni dječak“ na japanskom : )
 U Veleposlanstvu RH u Japanu pred brojnom publikom predstavljene su 8. studenoga dvije knjige hrvatskih autora prevedene na japanski, „Priče iz Davnine“ Ivane Brlić Mažuranić i „Zagonetni dječak“ Ivana Kušana. Knjige je tiskala izdavačka kuća Fusambo International u prijevodu Ikuko Yamanoto, a o knjigama su govorili veleposlanik RH u Japanu dr. Drago Štambuk, prevoditeljica, te direktorica izdavačke kuće Kikko Sakamoto. Dr. Štambuk uvodno je istaknuo važnost trenutka u nacionalnoj kulturi kada hrvatska knjiga postaje izvoznim proizvodom i ulazi u zemlju visoke uljudbe i kulture. Govorio je zatim o I.B. Mažuranić, njenom vrhunskom jeziku i pripovjedačkom geniju, životu i djelu, a prvenstveno o njenom remek djelu „Priče iz Davnine“. Kaza kako su pripovijetke Ivane Brlić one kojima vladaju vrednote i kreposti, ljubav, radišnost, samopoštovanje, dobrota i ljepota, a plemenitost je na najvećoj cijeni. U cijelosti je, na hrvatskom i vrsno, pročitao Šumu Striborovu - u kojoj nad nedaćama i zlim činima trijumfira onaj kojemu je milija njegova nesreća nego sva sreća svijeta. Nazvao je Priče iz davnine testamentom I.B. Mažuranić koje daju pouku i nama danas da ne nasjedamo na ljepotnu začaranost svijeta konzumerizma i površnih senzacija, već da se držimo istine i ljepote istinske, jer tek tada biti ćemo u miru sa samima sobom i uistinu svoji. Nakon veleposlanikova čitanja Ikuko Yamamoto zahvalila se dr. Štambuku na ohrabrenju i poticaju koje joj je davao poslijednih godina da ustraje i nastavi u zahtjevnom prevodilačkom radu, te spomenula etičku sličnost između Brlićkinih i japanskih bajki. Činilo joj se, tako, kao da svi likovi hrvatskih priča nose kimono. Pročitala je odlomak iz japanskoga prijevoda iste priče koju je pročitao i veleposlanik, a zatim je govorila direktorica izdavačke kuće Kikko Sakamoto nazvavši očaravajućim - blagoglasje hrvatskoga jezika. Pozvala se na svoju prijateljicu princezu Sayako, koja je 2002. posjetila Hrvatsku, i prenijela nazočnima princezinu opčinjenost hrvatskim ljepotama. Veleposlanik je, dodajući, ukazao na kompatibilnost japanskoga šinto osjećaja za prirodu s nadnaravnom ljepotom Hrvatske i čistotom njene prirode. Slijedio je slatki domjenak s bajaderama i zadarskim maraskinom kojega nazvaše „sakura piće iz Hrvatske“, a nazočili su mu brojni Japanci i Hrvati, među njima i bosanskohercegovački veleposlanik Pero Matić, dopredsjednica Društva japansko-hrvatskoga prijateljstva Renata Yasue, te hrvatski nogometaši koji igraju u Japanu Edi Bosnar i Mato Neretljak.  * izvor - Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH,Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Japanu,Tokyo |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
