Ryokan Taigu,"dobroćudna velika budala" i njegova poezija
Ryokan Taigu rođen je kao Yamamoto Eizo 1758. u ribarskom selu
Izumozaki u pokrajini Echigo(danas prefektura Niigata).Ime Ryokan
uzeo je u 19 godini kad je stupio u soto zen hram Kosho-ji kao budistički
redovnik,novak.
Ime koje je preuzeo može se prevesti kao "dobroćudna velika budala"."Ryo"
znači "dobar",a "kan" je "širok" u smislu širokogrudnosti i veličine srca.
"Taigu" znači "velika budala",nešto kao djetinje priprosta duša lišena svakog
pretvaranja i laži.Učitelj Kokusen se pozvao na te odlike u inki(potvrda o
prosvjetljenju) koju je dao svom najboljem učeniku:
Ryo je naizgled budalast,ali on prelazi široki Put,
Neometana,tko ga može odgonetnuti ?
Predajem ovu svjedodžbu zajedno sa štapom od planinskog vrha;
Ma kamo se zaputio zadržat će mir stečen unutar ovih zidova.
O Ryokanu je prof.Devide rekao:
Ryokan se potpuno mogao zaboraviti u branju cvijeća ili u igri s djecom.
To,naravno,nije bio djetinjasti već djetinji zaborav...Ako smo još sposobni
govoriti o čištoći srca a da nam to ne bude ni otrcana,ni sentimentalna,ni
licemjerna fraza,onda bismo mogli reći da je Ryokan bio osoba čista srca par excellence.Ryokan nije bio propovjednik,no čitav mu je život bio
propovjed.Svakoga bi pozdravio naklonom i nasmiješio se.Volio je ptice
poput nekog japanskog Franje Asiškog-nerijetko bi mu pojeli svu rižu iz
zdjele kojom je prosjačio,a jednom je u domu nekog prijatelja pustio na
slobodu skupocjenu pticu što ju je ovaj držao u krletki.Gdje god bi se u
nekom selu pojavio,govorili su,od samog pogleda na nj prestale bi u trenu
sve svađe i prepirke.
Boraveći u hramu Etsu-ji kod učitelja Kokusena Ryokan je napisao:
Svećenik Senkei,pravi čovjek Puta !
Radio je šutke-bez suvišnih riječi
Trideset godina proveo je u zajednici Kokusena.
Nikad nije meditirao,nikad čitao svete tekstove,
Nikad nije rekao ni riječi o budizmu-
Samo je radio na dobrobit sviju.
Vido sam ga,ali ga nisam zaista vidio;
Upoznao sam ga,ali ga nisam zaista upoznao.
Nemoguće ga je oponašati.
Svećenik Senkei,pravi čovjek Puta !
Živa bića su bezbrojna - zavjetujem se da ću ih sve spasiti
Strasti su neugasive - zavjetujem se da ću ih sve ugasiti
Učenje (Dharma) je beskrajno - zavjetujem se da ću njome ovladati
Put budnosti je nenadmašan - zavjetujem se da ću ga dosegnuti
četiri zavjeta Boddhisatve
"Japanski običaji zapadnom čovjeku čine se vrlo čudnim i stranim.U prvo vrijeme čovjek bi pomislio da se nikada neće naviknuti na njih.No,kada se privikne,često ih smatra i boljim od svojih."
Otac Pedro Arrupe(1907-1991),
28.nasljednik sv.Ignacija
Loyole i vrhovni poglavar
Družbe Isusove,podrijetlom
Bask,djelovao u Japanu
27 godina(1938-1965);
objavio knjigu "Taj nevjerojatni Japan",
Zagreb,1978.
"Zanimanje za Japan na Zapadu posljednjih desetljeća je upravo simbol snage onih ljudi Zapada koji se ne boje da će izgubiti vlastitu individualnost ako upoznaju i druge vrednote pored onih koje su stvorili njihovi preci.To je zanimanje pored ostalog i jamstvo da se Istok i Zapad mogu razumjeti i da će međudjelovanjem i razmjenom onog što su stvorili i jedan i drugi postati bogatijim ne samo što se tiče materijalnih dobara nego i spiritualnih, jer i ovdje i Istok ima što pokazati Zapadu,kao što je i Zapad imao što pružiti Istoku."
prof. Vladimir Devide
Photo by Satokica,2007.,9.svibanj;
Kumagaya-shi,Saitama-ken;
Vidi dolje
Kimigayo, japanska himna
Izvodi:Yuki Koyanagi
(na klupi Japana sjedi Ivica Osim
protiv Trinidada & Tobaga 2006.) i
Lijepa Naša,
Nurnberg,18.lipanj,2006.