Nihonjin

Istina i mit o Geishama

Sama riječ geisha znači osoba koja živi umjetnost. Zanimanje koje se pojavilo u 17. st. u zabavnim četvrtima Kyota, Osake i Tokiya. Iako su u početku geishe bili muškarci, već početkom 18 st. većina su bile žene. Danas u modernom Japanu ima svega oko tisuću žena koje se bave ovim poslom. One su vrh piramide cijele industrije koja se razvila tokom stoljeća u svrhu zadovoljenja senzualnih želja muškaraca. Geisha nije prostitutka. U društvu gdje je mjesto žene bilo ili u kući ili u bordelu, geishe su zauzimale posebno mjesto. Ako i dođe do seksualne veze onda je to posve privatno. Njen posao je da prodaje iluziju luksuza, ekskluzivnosti i flerta, najmoćnijim i najbogatijim Japancima uglavnom iz svijeta politike i gospodarstva. U najskupljim tradicionalnim restoranima i čajankama (tea houses) dok muškarci vode pregovore, geishe su tu da bi podržavale razgovor i zabavljale goste. I to za cijenu od nekoliko tisuća dolara.

Cijenjene zbog svoje diskrecije, ljepote i umjetnosti znak su posebnog statusa domaćina koji si može priuštiti da ih pozove na takvu poslovnu večeru. Nepoznat je slučaj da geisha nekome ispriča o čemu se razgovaralo za vrijeme sastanka. Muškarci sjede na tatamiju iza malih stolića na kojima se servira vruća sake (rižina rakija), sukiyaki, sushi i sashimi. Pored njih kleče geishe koje toče sake i nude različite specijalitete. Kako sake razvezuje jezik i kravate, geishe izvode svoj program. Sviraju samisen, posebnu vrstu japanskog žičanog instrumenta, i uz ritam bubnja plešu i pjevaju. Prave su umjetnice i u razgovoru. Vrlo dobro upućene u dnevna događanja i tračeve, znaju preokrenuti i najozbiljnije i najteže poslovne razgovore u zabavne. U društvu opsjednutom poslovnim uspjehom dodaju šarm flerta, kad već nema vremena za prave stvari. Proučavaju muški ego i zalijevaju ga kao vrt, a on cvijeta. Kako mi je ispričao visoki službenik jedne od najvećih japanskih banaka, takve poslovne večere redovito završavaju uspješno. U Japanu, barem u javnosti, je muškarac u povlaštenom položaju, a žena ga slijedi. Ona mu pomaže na način da on to ne zna, biti jaka iznutra, a da se to ne vidi.


Romantični ideal ljepote sa izrazitom bijelom maskom i u šarenim kimonima od najbolje svile geishe su često krivo shvaćene sa strane zapadne kulture. Školovanje traje godinama. Uče se ceremonije pripremanja čaja, kaligrafija tj. ukrasno pisanje simbola, ples, sviranje samisena kao i ponašanje. U svoje najslavnije doba, sredinom 19. st. geishe su bile predvodnice u modi i kulturi svog vremena. Na neki način super modeli, slavne i opjevane u mnogim pjesmama. Danas u modernom Japanu ostale su kao simbol tradicije koja prolazi. Nekada se nisu smjele udavati i imati svoju obitelj tako da sve manje mladih djevojaka pristaje na takav život i dugogodišnje školovanje. Prosječna dob geishe je danas preko 40 godina. Njihov posao prodavanja sna o nekom drugačijem životu, u društvu preplavljenom zapadnim mjerilima vrijednosti polako odlazi u povijest. Maiko, mlađe pripravnice za status geishe ili u originalu Geiko sve češće tokom školovanja odustaju od strogih pravila života, i već ima slučajeva da zasnuju obitelji i čak imaju djecu.

Dojmljive kontrole emocija, uvijek nasmješene i u dobrom raspoloženju moderne geishe govore i engleski.