ponedjeljak, 30.07.2012.
Non bene pro toto libertas venditur auro <3
Sutra ću ići s obitelji na more, u Molunat. <3 Idemo jednoj gospođi koja iznajmljuje apartmane i koju su roditelji sasvim slučajno otkrili na jednom izletu. Ondje mi se jako sviđa jer je tiho, mirno, more je odmah ispod apartmana i blizu su Dubrovnik i Crna Gora. Također, apartman je klimatiziran (naš stan nije) i gospođa uzgaja najfiniji luk na svijetu!
K tome, roditelji uvijek smisle nešto jako zanimljivo što se može vidjeti. <3
Šteta što im je Euripidova ,,Medeja'' na Lovrjencu preskupa, ali prošle godine ondje gledasmo ,,Hamleta''.
Inače, blizu Dubrovnika se nalazi svetište boga Mitre. <3 Našli smo ga sasvim slučajno, vozili smo se cestom i odjednom vidjeli putokaz na kojem je pisalo ,,Mitrej''.
Po pitanju Crne Gore, vidjeli smo Njegošev mauzolej na Lovćenu (Njegoš je prevodio Homera u desetercu!), neke manastire, vozili smo se po Skadarskom jezeru i slično.
Moji roditelji vole kad se vozimo kroz Vrgorac pa im ja za to vrijeme recitiram Ujevićeve pjesme, to je već tradicionalno. :)
Volim kad navečer prošetamo Gundulićevom poljanom. Također, volim što je Dubrovnik pun zanimljivih muzeja. :)
Uglavnom, veselim se odmoru. Na izlazu iz mora živi jedna lijepa moruzgva koju volim gledati jer je prekrasno crvena! <3
Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti!
Vjekovite i bez svrhe
nije pod suncem krepke stvari,
a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari.
Bez pomoći višnje s nebi
svijeta je stavnos svijem bjeguća
satiru se sama u sebi
silna carstva i moguća.
Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.
Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.
Proz nesreće sreća iznosi,
iz krvi se kruna crpe,
a oni kijeh se boje mnozi
strah od mnozijeh i oni trpe.
Od izdajstvâ i od zasjeda
ograđena je glava u cara,
a u čas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara.
srijeda, 25.07.2012.
Sonet o Rispoleptu
Ovalna, mala, žućkasta tableta
s risperidonom k'o aktivnom tvari.
Popravlja nešto, nešto opet kvari
kao sva sredstva otkako je svijeta.
Muče li um ti nepozvane ,,stvari'',
ako u glavi tuđi glas ti smeta,
ako te gnjavi sumanutost kleta,
uz malo vode progutaj, ne mari!
Ne čini, ipak, samo što ti godi,
oprezno pij ga, nikad bez recepta,
neka te liječnik kroz liječenje vodi
da bi sve bilo unutar koncepta,
da se iz lošeg najzad dobro rodi,
uz pomoć malog, žutog Rispolepta.
Prva napomena: Rispolept je antipsihotik (neuroleptik) novije generacije.
Druga napomena: Imperativi ovdje imaju samo stilsku ulogu i nikoga ne pozivam da pije Rispolept, osobito ako mu ne treba.
Treća napomena: Rispolept dolazi i u drugim bojama (narančastoj, plavoj i zelenoj), a žuta je tableta od jednog miligrama.
nedjelja, 22.07.2012.
<3 Mirko Divković: Latinsko-hrvatski rječnik <3
Upozorenje: Ovaj će tekst imati puno srčeka!
Napomena: Svi su izljevi neobuzdane ljubavi i nerazumne hvale u ovom tekstu sentimentalne naravi i ne pada mi na pamet omalovažavati ostalo (na primjer, druge srednje škole i slično).
Latinsko-hrvatski rječnik Mirka Divkovića potječe iz 1881. godine i zbog toga ima pregršt prekrasnih arhaizama u sebi. 
Držim ga pokraj svoga kreveta i uvijek se njemu utječem kad mi treba prijevod kakve latinske riječi. Nikako ne volim latinsko-engleske rječnike i nikad ih ne konzultiram. Nema rječnika do Divkovićeva!
Na prvoj stranici Divkovićeva rječnika piše da ga je priredio Mirko Divković, ravnatelj Kraljevske gornjogradske gimnazije zagrebačke, što je nekoć bila moja draga Klasična gimnazija . Poslije je premještena u Križanićevu 4a, u zgradu koju je projektirao Agon Steinmann u doba secesije. I zgrada Gornjogradske gimnazije i sadašnja zgrada Klasične gimnazije imaju spomen-ploče napisane hrvatskim i latinskim jezikom, koje su postavljene 2007. povodom četiristote obljetnice osnivanja te divne Arhigimnazije.
Ispod Divkovićeva imena i njegove titule, piše da knjiga bez kruta veza stoji sedam kruna i pedeset filira, a iza piše da se knjiga ,,ne smije skuplje prodavati, nego za cijenu na prednjoj strani naznačenu''.
Ja posjedujem treće izdanje, koje je pretisak drugog izdanja iz 1900., a nastalo je 1980. Predgovor je prvom izdanju napisao Sebastijan Žepić, rekavši da je rječnik sastavljen po latinsko-njemačkom rječniku Friedricha A. Heinichena, i to po njegovu drugom izdanju. To me uopće ne čudi. Em je tada Hrvatska bila dio Austro-Ugarske, em su Nijemci tada bili najbolji klasični filolozi. To bijaše u davna vremena kad je na latinskom bilo više od petero, a na grčkom više od jednog studenta. 
Dapače, tad je klasična filologija bila cijenjena i elitna znanost koju su studirali mnogi istaknuti ljudi.
Također, Žepić kaže da je rječnik izrađen na poziv visoke vlade, a da su ponegdje (,,na ne malo mjesta'') upotrebljavani i rječnici Wilhelma Freunda, K. F. Georgesa i R. Klotza. Zanimljivo je da su genitivi ovih prezimena pisani tako da je sufiks odvajan crticom. (Heinichen-a, Freund-a, Georges-a, Klotz-a)
Prema Žepiću (a vjerujem da je njemu vjerovati ), riječi na A i B napisao je Mato Valjavec, od C do H Žepić (,,potpisani'' 
), od I do N i od T do Z Divković, a od O do S Franjo Petračić.
Predgovor drugom izdanju napisao je Mirko Divković. Kaže da se razlikuje od prvog po tome što ga je nastojao dotjerati prema aktualnom stanju leksikografije. Dodao je naglaske ,,da bi se učenici, kojima nije štokavština materinji govor, privikli pravilnomu izgovoru.'' (Odnosi se na hrvatske riječi.) Divković dodaje: ,,Učitelj će dobro učiniti, ako bude od učenika zahtijevao, da u svoju bilježnicu i akcenat hrvatske riječi bilježi, jer će se samo ovako naučiti praktičnim putem pravilnom izgovoru.''
Na kraju Divković zahvaljuje kraljevskoj zemaljskoj vladi ,,koja je dopustila, da se ovo izdanje štampa tako krasnim i za oko zgodnim slovima''.
Malo dulji predgovor trećem izdanju napisao je Veljko Gortan, a ja ga sad neću prepričavati iz razloga što ga sama nisam pročitala.
Nakon ta tri predgovora slijedi Tumačenje znakova i kratica (na ,,a'' bi trebao stajati cirkumfleks, ali ga Blog.hr neće prikazati 
). Za neke riječi piše da se smiju upotrebljavati samo u posebnim, u latinskoj stilistici naznačenim, slučajevima, na primjer poklasični izrazi, pjesničke riječi, rijetke riječi, kasnolatinske i pretklasične, a piše i da se jezičnim osobinama pojedinih pisaca također ne valja bez opreza služiti.
(Kad smo već kod opreza, meni profesor Grčke sintakse 2 stalno govori: ,,Budite oprezni.'' )
,,Pr.'' može značiti ,,(nomen) proprium'' ili ,,prije (Isukrsta)''. ,,S.'' je kratica za ,,sada (dandanas)'' (uglavnom kod antičkih geografskih imena) , a ,,što'' je, unatoč svojoj kratkoći, skraćeno na ,,š.''.
Sad možemo na riječi. <3 <3 <3 <3 <3
Divković je u predgovoru drugom izdanju spomenuo da je dodao naglaske hrvatskim riječima. Međutim, neki su se naglasci promijenili u posljednjih sto godina pa tako, na primjer, piše:
hebdOmas, ădis, f. (U zagradi piše ta riječ na grčkom, ali Blog.hr ne prikazuje grčki alfabet. S druge strane, nije ni prilagođen slijepima, a to je ipak veći propust pa se neću buniti više nego dosad.) sedmica (broj) u bolesti, quarta hebdomas, 28. dan; nedjelje od 7 dana nijesu Rimljani poznavali <3 <3 <3 <3
(na ,,e'' u ,,bolesti'' je naglasak 
)
Profesor je Latinske sintakse 2 rekao da je to stari naglasak i da na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na koji ja, hvala bozima svih panteona, nisam upala jer su me na motivacijskom razgovoru proglasili potpuno dezorijentiranom (i još mi je teta u referadi rekla da ih je zbunjivao moj dobro napisan ispit) , postoji profesor kojeg odmila zovu ,,u krepósti, u jakósti, u živósti'' jer tako naglašava.
<3
Na ovome mjestu valja spomenuti i meni osobno najdražu rječničku natuknicu :
hellbOrosus, adj. [helleborus] čemerikast, koji nije pri zdravoj paméti, jednom Plaut. Rud. 4,3,67.
,,Rud.'' je kratica za Plautovu komediju ,,Rudens'' (,,Konop'').
Ta je natuknica uokvirena srčekima u mom primjerku. <3
Odmah ispod nalazi se srodna natuknica:
hellebOrus (elleb.), i, m. i -rum, i., n. (u zagradi se nalaze dvije verzije te riječi na grčkom), čemerika, kukurijek; starima lijek od mahnitosti, Plaut., Ver., Hor.
Dakako da se ovime ni ne dotakoh toga divnog rječnika od 1161 stranice, ali htjedoh makar pokušati podijeliti s vama tu divotu. <3 Vjerujem da ću i ubuduće pisati o zanimljivim natuknicama iz Divkovićeva rječnika. <3 <3 <3 <3
ponedjeljak, 16.07.2012.
Vacuefacio carminibus mentem,
dicere volo animi dolorem,
gaudium quoque, metus et furorem,
desideria, clamorem silentem,
sic nam exponam tepidum amorem
studii mei, non diu latentem,
antiquum gelu ignemque recentem,
facinus peius, culpam meliorem.
Omnia, credo, talia scribenda
sunt quia charta potest tolerare
dubia mea, arma reponenda,
lacrimas dulces, deliria flenda.
Claviatura autem scit lavare
peccata cara, tamen non avenda.
Ostala su mi tri ispita za jesen. Mama je razočarana jer kaže da se sad ne može hvaliti mnome kako sam dala sve ispite u ljetnom roku i da nije zadovoljna. Kaže da ako jednom nešto napravim, očekuje da nastavim to raditi. Na primjer, nije joj jasno zašto sam ostavila tri ispita za jesen, a prošli sam semestar dala sedam ispita u dva tjedna iako sam bila sva depresivna (rekla je psihijatrica da me taman oblak zastro).
Ostavila sam si ta tri ispita za gušt. Nisu nimalo teški, ali htjela bih ih preko ljeta temeljito i kvalitetno spremiti. Najzad se majka i ja dogovorismo da me neće ništa pitati niti mi govoriti do prvog listopada, a tada neka joj pokažem ispunjen indeks i bit će zadovoljna.
Počela je spominjati nekakvu parcijalu, pad godine i činjenicu da mi ona i tata ne mogu plaćati školarinu. Po mom mišljenju oboje pretjeruju i nazvala bih takav stav pesimističnim. Mislim da nikakav pad godine nije opcija. Sad ću lijepo polako učiti, već sam malo počela, i kanim položiti.
Ono što mami smeta jest to što sam se ,,sama srušila'', to jest što nisam ni pokušala proći, nego sam svoj trojici profesora rekla da ću doći na jesenski rok.
Tata je pitao što bi me moglo motivirati, ali savršeno sam motivirana. Sad imam vremena prevesti tekstove, naučiti grčku, latinsku i albansku gramatiku te nešto o albanskoj književnosti.
Naime, ostadoše mi Grčka sintaksa 2, Latinska sintaksa 2 i Albanski II.
Jedino što znam reći na albanskom jeziku je ,,Nisam pri sebi.'' (S'jam në vete.) Doduše, to je vrlo važna rečenica i bolje je znati nju, a ne znati ništa drugo, nego obrnuto.
Ako koga zanima, albanski jezik ima dva velika dijalekta - toskijski i gegijski. Na Kosovu se govori gegijski, a službeni jezik počiva na toskijskim osnovama. Toskijski je puno izraženiji pripadnik balkanskoga jezičnog saveza nego gegijski pa, na primjer, nema infinitiv.
Novogrčki jezik, također pripadnik balkanskoga jezičnog saveza, također nema infinitiv. Starogrčki je imao infinitiv aktivnog prezenta, infinitiv mediopasivnog prezenta, infinitiv aktivnog aorista, infinitiv medijalnog aorista, infinitiv pasivnog aorista, infinitiv aktivnog perfekta, infinitiv mediopasivnog perfekta te infinitive aktivnog, medijalnog i pasivnog futura. Ja ih ne mogu prežaliti.
Sad sam dobila volju za učenjem albanske književnosti pa idem malo čitati članak o Albancima iz Hrvatske enciklopedije koji je napisao profesor.
Mirupafshim! 
