nedjelja, 24.06.2012.
<3 <3 <3
Ovo je jedna izvrsna tragedija da se čovjek nasmije! 
Profesor je Jovanović dušica i genijalac. 
Nažalost, ove mi akademske godine nije ništa predavao, ali nagodinu kanim upisati njegov kolegij ,,De scriptoribus Romanis liberae rei publicae'', koji se u potpunosti izvodi na latinskom jeziku! Upisala bih ga ja i ove akademske godine, ali već upisah tri izborna kolegija kao nastavke onih iz pretprošlog semestra (Mikensko društvo kroz linear B, Novogrčki jezik 4 i Albanski II).
Uživajte!
Euripid: ,,Alkestida'' - preveo profesor Neven Jovanović <3
Istina, trebala bih učiti za tri ispita, ali ne mogah odoljeti čitanju ,,Alkestide''. Prekosutra pišem ispit iz Homera i homerskog dijalekta. Jedva čekam! Usput, u vezi s ocjenama, poslah psihijatrici poruku da sam dobila četiri iz Novogrčkog jezika 4 i da sam tužna što se moja ljubav prema klasičnoj filologiji ne ogleda u mojim ocjenama, a ona mi je otpisala da ljubav i ocjene ne moraju ići zajedno. Sad sam opuštenija jer znam i sigurna sam da mi moju ljubav prema klasičnoj filologiji nitko ne može oduzeti, kao ni znanje koje ću steći učeći i studirajući, a i zanimajući se sa strane. Za ocjene više-manje.
Gaudeamus igitur iuvenes dum sumus!!!
Dopuna: Rezultat mi je između četvorke i petice pa ću sutra poslijepodne odgovarati za pet. Nisam znala kako se indoeuropski labiovelari odražavaju u eolskom dijalektu (labijali na mjestu dentala!) i vjerojatno još ponešto. Tekst je bio homerska himna Demetri! <3 To sam i priželjkivala.
Sutra ću pisati i ispit iz Rimske znanosti o književnosti. <3 Javit ću se.
Druga dopuna: Dobila sam pet iz Homera i homerskog dijalekta! <3
Treća dopuna: Tata je zvao iz Njemačke i mama mu je rekla da sam dobila pet iz Homera i homerskog dijalekta, a on je pitao: ,,I? Je li vratila?''
utorak, 19.06.2012.
Nisam rekla kako je prošao ispit iz talijanskog jezika. Dobila sam pet, ali jedva. Danas je bio usmeni i ne znam koju sam ocjenu dobila.
Ne kanim više ići na tečaj talijanskog jezika, iako ću ga nastojati koristiti kako ga ne bih zaboravila. Danas prelistah bilježnicu i naiđoh na svakakve zapise. Na primjer, na kraju zimskog semestra napisah ovu pjesmu za vrijeme usmenog ispita na kojemu dobih četiri. Bijah krajnje iscrpljena i činilo mi se da sve ide nizbrdo iz više razloga: mjesecima me mučila teška nesanica, imala sam neke tjelesne simptome kao što su jaki bolovi u području srca, hipoglikemija, grčevi u želucu, nizak tlak, bolovi po cijelom tijelu, proširene žile i bilo mi je vruće iako je bila zima (to je čest slučaj kod mene iako mi nitko ne vjeruje pa me tjeraju nositi jaknu kad pada snijeg, daleko bilo od mene!), činilo mi se da me svi samo napadaju i kore me, činilo mi se da mi ništa čega se uhvatim ne polazi za rukom, od usnivanja do ispita, osjećala sam užasnu krivnju za svojih šest godina depresije i suicidalnosti, bojala sam se da mi roditelji to jako zamjeraju i da se kaju što su me odgajali u slobodi i razumijevanju, osjećala sam se kao da sam imala svoju priliku i upropastila je zauvijek te da se sada više ni ne da nešto osobito učiniti kako bi se to popravilo. Nisam znala odakle bih krenula ni prema čemu. Mislim da ovaj sonet to moje stanje vrlo dobro ocrtava:
Htjela bih biti na drugome mjestu
jer mi se ovdje nimalo ne sviđa.
Uteći želim do ruševna ziđa
odakle nitko ne vidi na cestu
jer mi se sada nikoga ne viđa,
jer gadno se osramotih na testu,
jer želim leći na vječnu siestu,
jer boja neba opet bit će riđa.
Ne želim ustat' kada svane zora,
ne želim čuti svoje rezultate,
ne želim znati da postajem gora.
Da barem mogu ustaviti sate!
Na prsima mi leži teška mora,
a u njima se dvije duše mlate.
(Utjehe nikad neće doći hora.)
Prevarih se. Došla je hora utjehe i sve što me mučilo, riješilo se. Zapravo, većina toga što me mučilo nije zapravo ni postojalo, nego je meni sve izgledalo crno jer sam bila neispavana i depresivna. Čak sam opet razmišljala o samoubojstvu iako sam donijela odluku da ga neću počiniti, nego da ću se boriti protiv te tuge i tame koje su me bile obuzimale.
Problem je bio u tome što sam upala u paradoks da sam se htjela ubiti kako bih se riješila samoubojstva. Naime, imala sam osjećaj da me moja suicidalna prošlost proganja i da zato što je ne mogu promijeniti, nemam ni budućnosti. To me gurnulo natrag u suicidalnost, ali čekala sam da prođe.
Ja sam uistinu u svom životu puno, puno razmišljala o smrti. Konačni je zaključak da izlaz nije izlaz ako nikamo ne vodi i da olakšanje nije olakšanje ako ga nema tko osjetiti. Ako bih se ubila jer se loše osjećam, to bi značilo da je loše osjećanje trajalo do samoga kraja i da ne može doći do promjene. Promjena nakon smrti ne bi došla jer ne bi bilo mene. Dakle, ne bih mogla odahnuti, ne bih se mogla odmoriti, ne bih mogla ništa. Prestanak boli ne bi mi ništa značio jer ne bih znala da je prestala.
Čak i dok se muči, postoje pojedinosti koje čovjeku olakšavaju tu muku, postoji nada koja ga drži, postoji nešto što ga veseli i što će ga natjerati da se kojiput osmjehne. Smatram da radi takvih pojedinosti vrijedi živjeti. Bol može prestati samo dok čovjek živi, smrću ne prestaje.
Zato bih ustala svako jutro, pozdravila ukućane sa ,,Laku noć!" prije nego što bih shvatila što govorim i uputila se kamo mi je već bilo ići. Strpljenje se isplatilo.
Usput, sutra je ispit iz Novogrčkog jezika 4 i sve me strah da ću opet vratiti ocjenu. Ne želim dobivati četvorke.
S druge strane, ako i dobijem četiri, nikome ništa, zar ne? Glavno je da imam volju za životom i vjeru da ništa nije neispravljivo. Nakon Novogrčkog jezika 4 doći će Novogrčki jezik 5 i svladat ću taj jezik bez obzira na ocjene, važno je znanje.
Ali tako bih voljela dobiti pet sutra...
Nisam dovoljno učila. Nikad ne učim dovoljno.
Možda da ipak vratim ocjenu...?
Dopuna: Dobila sam četiri. Nisam vratila ocjenu, treba štogod i u indeks upisati. Ako budem vraćala sve četvorke, to bi mi se moglo osvetiti na kraju. Idući će ispit biti iz Homera i homerskog dijalekta. Sad sam sigurna da će nešto poći po zlu. Idem javiti psihijatrici da sam dobila četiri (nju uvijek jako zanimaju moje ocjene ) i idem smjesta učiti. Homer i homerski dijalekt najdraži mi je kolegij. Prijevod ,,Ilijade'' i ,,Odiseje'' pročitala sam kad mi je bilo šest godina. Mislim da mi je to već tada zapečatilo sudbinu.
subota, 16.06.2012.
I kardia mu zi akoma...
Otvaram prozor,
dođi večeras nakratko ovamo
kao kiša koja pada
kao da je ukradena s vjetrom.
Dođi da te vidim...
Oblila me jedna suza
od oblaka na kraju.
Moje srce još živi
kao žedno tlo.
Dođi da te vidim...
Ovdje sam i ostajem,
gorući komadić ugljena
koji vjetar raznosi
i sve čini da ga ugasi.
Dođi da te vidim...
Dođi kao šutnja koja sadržava
ono što um ne dostiže,
kao dva požudna oka,
ostani u skrivenim snovima. (?)
Dođi da te vidim...
Dođi malo na vidjelo
i prije nego što ode tvoj san
pusti svoje oči dolje
da pobijedim zvijer.
Dođi da te vidim...
Dođi s malenim stihom
u moj maleni mozak
i ako moja olovka ne stigne
pusti mi crnu krv.
Dođi da te vidim...
srijeda, 13.06.2012.
Rezultat
Dobila sam četiri. Vratit ću ocjenu i pokušati opet u srpnju. Nisam znala da smo radili popise posuđa na linearu B jer nisam bila na tom predavanju, a nisam se raspitala. Nastojat ću takvu pogrešku ne ponoviti. Također, nisam znala na koji su način pilske tablice potvrdile dešifriranje lineara B. Odgovor je da je u Pilu nađena tablica na kojoj se uz ideogram za tronožac nalazi riječ ti-ri-po, što je slično grčkoj riječi ,,tripos''. Tada je bilo sigurno da je jezik zapisivan linearom B grčki.
Usput, mikenski dijalekt grčkog jezika još uvijek ima instrumental i lokativ. Inače je grčki izgubio podosta indoeuropskih padeža (indoeuropski ih je prajezik imao osam) i ima samo pet padeža. Novogrčki jezik nema dativ, osim u nekim okamenjenim izrazima.
Kad već spominjem novogrčki jezik, sljedeći mi je ispit iz njega. Jako volim i jezik, i kolegij, i profesoricu. Kad bijah polagala u prošlom semestru, rekla mi je, upisujući mi pet: ,,Lana, ja bih voljela da ste vi konsentriraniji. Imate kapacitete odlične, ali trebate se malo vise konsentrirati.'' Ja na to odgovorih: ,,Evharisto para poli.'' (Puno hvala), a ona mi reče ,,Tipota.'' (Ništa.) Svakako bih htjela dobiti pet iz Novogrčkog jezika 4, nadam se da će mi ovaj put poći za rukom. Ljubav se treba ogledati u rezultatima, zar ne?
Melina Merkuri - ,,Djeca Pireja''
Gledajući ovaj video, razumljivo mi je da je glumica umrla od raka pluća.
Melina Merkuri - ,,Ja sam Grkinja''
P.S. Htjedoh napisati nešto na novogrčkom jeziku, ali Blog.hr ne prikazuje alfabet.
petak, 08.06.2012.
Žitarice i podjela zemlje (linear B)
Ispit je u utorak! Nadam se da ništa neće poći po zlu i da ću ga napisati kako potnija zapovijeda. Potnija je minojsko božanstvo koje su Mikenjani preuzeli te je nemoguće ikonografski razlikovati mikensku potniju od minojske. ,,Potnia'' na grčkom znači ,,gospodarica''. Sada ne pišem o religiji i žrtvama bogovima, ali na tablicama se spominje si-to po-ti-ni-ja, gospodarica žita. Usput, kod Minojaca je na snazi bio matrijarhat.
O žitaricama i podjeli zemlje govori serija E iz Pila i serija U iz Knosa.
Mjerna jedinica za žito ujedno se koristila za mjerenje zemlje. Najmanji je posjed godišnje donosio 1,6 litru žita (Englezi imaju litru i za krutine, a pismo su ipak otkrili Michael Ventris i John Chadwick pa su koristili i svoje mjerne jedinice u knjizi), a najveći 3600 litara. To je bio kraljev posjed ili wa-na-ka-te-ro te-me-no (kralj je wa-na-ka (starogrčki ,,anaks'', prije Homera ,,wanaks'' - počinjao je digamom koja sliči našem slovu F, a izgovarala se kao englesko ,,w'', brzo je nestala iz upotrebe, ali ostavila je trag koji je vidljiv kod Homera)).
Na linearu B parcela se zemlje zapisuje kao ko-to-na. To je riječ koja se sačuvala samo u rodskom dijalektu. Postoje ko-to-na ke-ke-me-na ili parcela u vlasništvu zajednice, i ko-to-na ki-ti-me-na ili parcela u privatnom vlasništvu. Spominje se parcela čiji je vlasnik ke-ra, nekakav starac, vjerojatno ratni veteran i pa-ki-ja-ne, što je svetište u blizini Pila. Usput, većina su religijskih tablica iz Pila, Tebe ili iz Knosa.
O-na-to je riječ koja znači ,,zakup''. Profesorica je rekla da će na početku testa dati riječi na hrvatskom jeziku koje treba ,,prevesti'' na linear B. Sama transkripcija tablica neće biti u ispitu jer ona pretpostavlja da znamo čitati i pisati.
Moramo znati riječi kao što su do-e-ro (rob), su-za (smokve, ideogram za smokvu ujedno je i silabogram ,,ni'' jer u arkadijskom dijalektu ,,nikileon'' znači ,,smokva''), pa-i-to (Fest, grad na Kreti), do-so-mo (žrtveni dar) i slično.
Nakon Mikenskog društva kroz linear B bit će ispiti iz Albanskog II i Novogrčkog jezika 4. Doduše, prije toga će biti ispit iz talijanskog jezika koji učim na tečaju. Voljela bih njega napisati sa stopostotnom točnošću jer mi to nikad prije nije pošlo za rukom.Uvijek bih počinila glupe pogreške s neopreznosti. Nemam, naime, baš naviku provjeravati svoje odgovore pa uglavnom brzo završim i previdim neke pojedinosti koje bih znala ispraviti.
Profesorica me talijanskog jezika sklopljenim rukama zamolila da joj ispit pišem velikim tiskanim slovima jer da ona ne zna čitati moj rukopis. 
Taj je razgovor išao ovako:
,,Lana, draga!"
,,Molim?''
,,Mogu li ja tebe nešto zamoliti?''
,,Izvolite.''
,,Ali zbilja, mogu li te nešto stvarno zamoliti?''
,,Recite.''
,,Ali ja bih tebe stvarno nešto važno zamolila.''
,,Samo dajte!''
,,Ja te zbilja molim da mi svaki ispit od sada pišeš velikim tiskanim slovima!''
,,Dobro, hoću.''
,,Ali zaista, bi li to išlo?''
,,Bi.''
,,Ali ja te zbilja molim, hoćeš li tako činiti?''
,,Hoću.''
,,Stvarno, budeš?''
Pa hoćete li da prisegnem na Bibliju, za Boga miloga?! 
Na nesreću, to je baš bio dan kad sam se jako loše osjećala (22. studenog 2011.) i nakon kojeg je uslijedilo pet vrlo teških mjeseci. Ne znam što bi se dogodilo da nisam prijepodne bila kod psihijatrice i da mi nije dala pola Apaurina jer sam grčevito plakala, tresla se i nisam bila u stanju razumno razgovarati, iako mislim da mi je više pomoglo ono što je rekla i što sam si zapisala u bilježnicu navevši datum - ,,Kad to tako dođe, kad duša boli, čovjek treba malo otpočinuti.'' Ta me rečenica držala kroz svih pet mjeseci muke. 
Uglavnom, poslije sam se pitala je li to bila kakva providnost, iako nisam vjernica, jer je dan bio zbilja užasan. 
I na njegovu mi je kraju professoressa rekla da se ne znam služiti pisanim slovima. Krasno. A zbilja sam promijenila rukopis u odnosu na onaj kad mi je profesor matematike u osnovnoj školi rekao: ,,Ti nogicama pišeš, je li? Pa barem onda počni desnom nogicom.'' 
Doduše, profesor mi je Najstarijih spomenika latinskog jezika rekao da je njemu struka dešifrirati rukopise, ali da je s mojim ipak imao problema. Pitao me jesam li svjesna specifičnosti svojega ,,a''. Naime, ne pišem ,,a'' kao pisano slovo, nego napravim zavijutak iznad njega kao u tiskanoj inačici. Govorim, dakako, o malom slovu.
Nadam se da će ovi ispitni rokovi bolje proći jer sam jako dobre volje, veoma se veselim životu i nemam problema sa spavanjem, a gradivo, dakako, jako volim.
Profesor je Grčke sintakse 2 kazao da ću na pismenom ispitu sigurno imati ,,Odiseju'', a na usmenom ,,Ilijadu'', što znači da jedanaestu knjigu ,,Odiseje'' još moram prevesti. Morala bih jednom napisati tekst o svim zanimljivim podacima koje čuh na Homeru i homerskom dijalektu, koji mi je najdraži kolegij. Profesorica je dosta spominjala narodnu epiku ostalih naroda, indoeuropsku religiju i slično. Helena je na početku vjerojatno bila božica plodnosti i vegetacije!
Znači, u utorak je prvi ispit! Javit ću kako je prošlo! Ako ne bude bila petica, vratit ću ocjenu.
srijeda, 06.06.2012.
Soliloquium
,,Mani se svega što nevolju zove,
često se, naime, odazvati rada.
Prouči pomno što ti na um pada
pa biraj samo mudre izazove.''
,,Zaboga, kako?! Još sam vrlo mlada,
nerijetko javu mijenjam si za snove.
Još misli hitro, naivno mi plove,
i nevolja je sklona doći sada.''
,,Pouke pamti! Zatrebat će, velim,
kad odviše noć postane ti duga.
Govorom malo skratiti je želim!''
,,Plemenit naum! Al' svjetlo se ruga,
ne slušam razbor jer se sad veselim.
Dođi mi opet kad me svlada tuga.''
