nedjelja, 04.09.2011.
Obozavam nausnice.
Imam ih svakojakih boja i velicina, za svaku prigodu i nikad nije dosta.Jer, gubim ih.
Bas kao i novcanike, kljuceve, dokumente...
Zadnji put kad sam radila osobnu cinovnica u policija komentirala je- a Vi cesto gubite osobnu, zar ne?!
A sta cu?!
Malo luda, malo zaboravna, najvise nesmotrena....
Sve su to stvari koje se daju nadoknaditi.
Ako izgubis jedne, kupis il dobijes druge.
Uglavnom jos bolje, ljepse....draze.
Ali, sto kad se izgubi ljubav?
Sjedili smo jedno pored drugoga.
Nije bilo dalje.
Dosli smo do tocke konacnice.
Zagrlila sam ga i pustila da suze teku, provale iz mene.
Ljubav nije nestala...ili je, ne znam.
Putevi su nam se razilazili, u svakom slucaju.
Na tren sam se ponadala da ce se opet spojiti.
Bar nakratko.
Usput.
Ali, ne...bolje ne, nikad vise!
Ljubio mi je vjeđe.
Milovao mi lice usnama.
Pio moje suze koje se, cinilo se, nece presusiti.
Ali, stale su!
"Volim Te"
"Vidimo se u sljedecem zivotu".
Zagrljaj.
Rastanak bez osvrtanja.
Ljubav nije kao nausnice, nije kao novcanik, nije osobna.
Ne da se kupiti, zamijeniti ili stvoriti.
Samo se dogodi!
Najcesce kada joj se ne nadamo i kada je ne ocekujemo.
Mahanje, osmijeh i veliko srce spremno koracati dalje............
Mozda sljedeca ljubav ipak ima nesto slicno sa nausnicama...
mozda bude bolja, ljepsa, draza i kako samo ljubavi znaju biti- snaznija ;)
- 22:56 -
