| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
M-E-T-A-L
Linkovi
SlipKnoT - Vermilion
 Ipak se kreće, veselo i pozitivno uzkvikuje zajednica obožavatelja metalske glazbe dok System Of A Down unose dah svježine u dotičnu glazbu, a krče si i put uspjeha svojim drugim studijskim albumom metalskim pjesmama napisanim iz udobnih punk fotelja o lošem društvom koje nas okružuje, a začinjeno najljepšim melodijama koje pop ovih dana može iznjedriti. Prema ovome sudeći, ‘Toxicity’ bi se trebao svidjeti metalcima (zbog zvuka i tradicije), punkerima (zbog stava) i pop-slušačima, koji god to bili (zbog ljepljivosti pjesama), no čini mi se da će album ipak ostati ljubljen uglavnom u prvospomenutom društvu, jer, eto distorizarana gitara se krivo shvaća kao izraz negativnosti, agresivnosti i mačizma, što je posve krivo i kao takvo jasno nama koji i tu glazbu volimo. Jer, kad ljudi koji vole i Aliciu Keys i Jay-Z-a i Slayer kažu da se ovdje radi o nečemu zbilja dobrom i svježem, onda morate biti zbilja hrabri da kažete “ne” ovom albumu. Da vidimo što to Serj Tankian veli u tim svojim pjesmama - “The percentage of Americans in the prison system, has doubled since 1985… Utilizing drugs to pay for secret wars around the world, Drugs are now your global policy, Now you police the globe… Beyond the Staples Center you can see America, With its tired, poor, avenging disgrace, Peaceful, loving youth against the brutality, Of plastic existence… Science has failed our Mother Earth…”. Bogme, formom ne pretjerano poetično, gotovo esejistički, no ništa preduboko, ali dovoljno pametno i aktualno da je vrijedno razmišljanja. S druge strane, Tankian se kroz ovo pripovijedanje snalazi toliko dobro da je svaka od pjesama, mada zapravo predodređena da ne bude imalo pjevna, zapravo prava bujica bogatih melodija pa su tako ‘Atwa’, ‘Aerials’, ‘Forest’ (zasad) nepostojeći singlovi koji bi mogli prodati album u puno primjeraka; a pjesme lete i nose i dižu i vesele i zovu na pjev i… sve... A čak i kada nisu razarajuće, onda barem imaju rastur-dijelove pjesama koji iskaču sa svih strana, kao što i ja skačem po svojoj sobi i osjećam se mladim i svježim, a jedva čekam da počne sljedeća stvar mada bih htio da trenutna uopće ne završi. Uh, ti problemi s krasnom glazbom… Beskompromisan, ali komercijalan, ‘Toxicity’ donosi 14 pjesama strpanih u 44 minute albuma što znači da je prosjek trajana pjesme oko tri minute, a bogme je većina pjesama kraća od toga; sažetost je bila važna ideja ovog albuma, čega je posljedica koncentrat ideja i energije, a za razliku od egzibicionizama iz nekih metalskih albuma u kojima se nađe po nekoliko solaža u jednoj pjesmi ovdje ih je brojkom - jedna. Dakle, suvišnoća - nema. Nadalje, za prvi je singl odabrana pjesma ‘Chop Suey’ koja za uspjeh ima sve potrebno - mehaničku brzinu, nebesku atmosferu i popbombastičnu melodiju od nekoliko klavirskih nota, ali i tekst koji se nadležnom američkom tijelu za radijske postaje toliko nije svidio da je ova pjesma zabranjena za puštanje po SAD-u nakon terorističkih napada. Kavkasko podrijetlo članova benda ostavilo im je u naslijeđe osjećaj za ambijent, pa je blago istočnjački štih primjetljiv kroz cijeli album, a posebice u ‘Science’ te bonus pjesmi koja bi u normalnim okolnostima bila udaraljkaška egzotika, a sada je podsjetnik da tek koju tisuću kilometara od nas bukti rat. ‘Aerials’ je međutim vrhunac albuma (a i posljednja “prava” pjesma na albumu), koji nas na basu i violončelu nosi do rubova atmosfere i nazad, pa još koji krug. System Of A Down nisu možda toliko veliki inovatori, ali ipak su iznimno svježi sa tim svojim spojem pankerske odrješitosti i jednostavnosti, moći i brzine jednih Slayer, te presudnim pop dodatkom krasnih melodija (jako puno i to jako krasnih) i kojom lakom etno notom. Onatoč svoj ozbiljnosti albuma, svo se vrijeme ipak osjeti dašak podsmijeha, kao kod kakvog malko zločestog klauna, koji cijeni, ali se i smije svojim gledateljima. Ozbiljno, a zabavno; što ćete bolje? |
