utorak, 27.02.2007. 
l o n e l y p r i n c e s s
Večer je pomalo čudnoga dana. Nisam očekivala da ću u ovo vrijeme danas sjediti pred kompjuterom :( - zapravo - očekivala sam da ću biti u društvu jednog plavog dečka, ali život nekad ima druge planove za vas . . .
. . .
Provjeravala sam mobitel nekoliko puta tokom podneva. Čekala sam da me nazove još negdje otkada sam došla doma.
0 poziva 0 poruka
. . .
Istuširala sam se i oprala kosu, pročila cijelu Gloriju i popila kavu.
0 poziva 0 poruka
. . .
Na kraju sam poslala poruku i rečeno mi je da čekam do navečer.
Čekala sam - uz neku seriju i kasnije uz literaturu za ispit.
0 poziva 0 poruka
. . .
Nakraju je zazvonio mobitel. Dobila sam pozdrav od svakog člana ekipe degustatora vina i jedan kratki:
"Bok Aneta."
bipbipbip
bipbipbipbip
bipbip
Nisam stigla ništa pitati, a da i jesam nisam sigurna da bih znala što pitati. Ništa mi nije bilo jasno, nije ni sada, a mislim da i ne želim da mi se pojašnjava, ne volim biti naporna pripadnica ženskog spola. Pretpostavit ćemo da sam sve krivo shvatila, iako ne znam kako(?!?!)
[...Čiji mobitel ne zvoni? Tko doma sjedi sam?
Netko je ostao praznih ruku.
Vrijeme je da nastavite sa životom...]
Samo sam malo zbunjena i razočarana.
četvrtak, 22.02.2007.
OČAJNIČKI U POTRAZI ZA NASLOVOM!!!
Joj, joj, joj...mala ili možda velika Nexxy se malo udebljala.
Bo, ako si ovo pročitala zamisli me kako ti plazim jezik na tvoj komentar.
Sada svima govorim da sam trudna kada mi ispadne škembica.
[Kucnut ću o drvo za ovu zadnju rečenicu.]
hehe...u zadnje vrijeme se svaki puta nasmijem kada se sjetim te fraze, uvijek me podsjeti na Linsay Lohan, ili kako se već piše ime te plačipičke, u onoj reklami za neku kremu za prištiće kada kaže da će pokucati o drvo i onda pokuca po svojoj glavi. hahaha.
Mislim da joj nitko drugi nije mogao tako dobro spustiti kako si je sama spustila.
ŽELIM NOVE TRAPERICE!
Želim da padnu s neba savršene traperice za mene jer mi se ne da obilaziti dućane u potrazi za njima.
A sada djevojčice i dječaci idem gledati "Obične ljude".
ccc
A vi budite dobri, čitajte me, popite si pivu
i popušite koju cigaretu 
,
sve najbolje stvari u životu su loše za vas.
srijeda, 21.02.2007.
NOTTURNO
Mislim da sam počela mrziti noć. Bila mi je nakada najdraže doba dana.
Dođe određeno vrijeme, obučena u neku lijepu oblekicu iako razmišljem da u zadnji tren promijenim majicu. Možda mi nije svaka dlaka na mjestu, ali nadoknadit ću to dobrim raspoloženjem ili popraviti pred prvim ogledalom. Izlazim u svom toplom kaputu, cigareta u ruci, za mnom ostaje miris tek stavljenog parfema, kosa mi leprša, zimski zrak me okružuje...
Mukotrpan tjedan je prošao, vikend je tek počeo i nema boljeg osjećaja na svijetu.
Moji me već čekaju 15 minuta na stanici, ali sve će mi oprostiti kada krenemo zajedno u noć.
Sada ne znam kada što počinje, a kada završava. Samo znam da je noć postala užasno naporna i da više preferiram jutro. Početak novog dana kada će sve valjda postati bolje.
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.
Tihoj suputnici od Tina Ujevića, koji je danju radio, a noću pio.
Šapnula mi je prijateljica.
Zvat ćemo je Ivana.
utorak, 13.02.2007.
ZAHVALA
Htjela bih ovom prilikom pozdraviti svoju jedinu čitateljicu.
Raymondicu zvanu češće Bo!
;)
kao da je vrijeme u tijeku stalo,
naša su tijela dva pehara prazna
ono je iz njih ljubav posrkalo.
ponedjeljak, 12.02.2007.
ONA JE...
Svaki dan okrene novu stranicu zato jer zna da bi nešto promijenila, ali ne zna kako.
Bila je previše talentirana pa nikada nije naučila biti marljiva.
Mnoge stvari je započela, ali nije nikada ništa dovršila.
Pogled joj je sanjarski, ali je ambicije davno nestalo.
Nekad joj predugo treba da shvati koliko je lijepa.
Ona je potencijal koji čeka da nešto postane.
Vizija bez pokretačke snage.
Ona je - izgubljena.
subota, 03.02.2007.
sLužBenice neČastiVoga
Eto tako sam se probudila u subotu u praznom stanu. Stara je otišla u inostranstvo, a ja sam slatko spavala oporavljajući se od prošle noći. Moram priznati nisam bila sigurna jesam li ujutro osjećala posljedice mamurluka ili sam još bila pijana 
Oko podneva je došla Nina do mene. Cijelo popodne smo ležale razvaljene na kauču, gledale slike, jele, pričale, ali se nismo makle iz horizontale. Danas je naime mom dečku 
rođendan, 19. <hehe...starija sam od njega, ali samo par mjeseci>
Plan je bio otići do Otoka na cugu, a onda do Boogalua na RHCP. Nisam baš sigurna da imam dovoljno snage za reprizu prošle noći. Iskreno, nije mi se baš išlo, a nije se baš ni Nini išlo. Odugovlačile smo spremanje do zadnje sekunde. Nina je na kraju prekinula višesatno ljenčarenje pranjem kose. 
Naravno, da smo kasnile!!! Ali za kašnjenje sam uvijek ja kriva. Svi imamo svoje mane. 
Jednostavno nisam se mogla odlučiti što ću obuči. U zadnje vrijeme sam se malo zdebljala (2 kg), zbog loše kvalitete života, pa ne stanem baš dobro u sve odjevne predmete. Jedne sam hlače jedva zakopčala. Hm...kada bolje promislim prestala sam pušiti...čini se da ću uskoro morati drastično obnoviti garderobu.
Bah...vratimo se priči...Nina i ja smo krenule same prema gradu, službenice nečastivoga, obavijene crninom, potkovane jednom bočicom pelin-cole – za zagrijavanje.
U Otoku je bila METAL večer, di će drugdje?!?! Atmosfera je bila sotonistička sa minimalnom rasvjetom, činilo se da je jedna duga pjesma svirala cijelo vrijeme dok smo bili tamo. Ali nije bitno, ja uvijek kažem da nije bitno gdje si, već s kim si! Ljudi su se polako počeli skupljati, većinom sve ekipa iz srednje i par ljudi s faksa. Ispijala sam dvije pive gotovo dva sata, pričala sa ljudima koje nisam već dugo vidjela i sa nekima s kojima se nisam vidjela jedan dan. Već pred kraj našeg boravka u Otoku Nina i ja smo počele derati po g. Pelinu. Neka kurva mi je ukrala 14 kn koje sam 2 minute ostavila na samo s njom u WC-u. Još je imala obraza praviti se glupa kada sam došla po njih.
Napokon, par nas krenulo je prema Boogaluu, svaki sa svojim izborom cuge (vranac u tetrapaku i pelin) za tu večer. Jedan se uspio i izgubiti, ali oni koji ga znaju se ne čude. Na ulazu nas je čuvar vraćao tri puta 
jer nismo mogli naći jebenu rupicu u zidu kroz koju prodaju karte. MISLIM STVARNO. 
Koncert je već bio pri kraju pa su dečki očarani ostali u prvim redovima gurati se. Nixx i ja smo otišle po JOŠ PELINA. Nina je bacila sisu na šank, ali to nam i nije pomoglo da dođemo prije do cuge. Danas ih cijepe protiv toga. Ja sam pričala sa nekim likom pola sata, dan kasnije sam zaključila da je peder. Većinu večeri smo proveli plesajući. Vraćala sam se više puta po cugu. Zaključila sam da ću sve novce zapiti pa sam sama od sebe sakrila 200 kn u grudnjak. Sjetila sam ih se tek kad sam ga skinula. 
Svi su nakraju završili kod mene doma. Gledali smo MATRIX na PINKu, tj. drugi su gledali, ja sam spavala neka 3 sata. Kada sam se probudila bili smo samo ja i Dominik u sobi. Nina i Kralj su spavali u mojoj sobi. Naizmjence smo pričali i žnjarali se do negdje 7 ujutro kada se Kralj probudio i zaključio da bi bilo krajnje vrijeme da krene doma. Dominik je otišao s njim. Ja sam se brijem onesvijestila kad su zatvorili vrata , a Nina je u nesvjesti bila već nekoliko sati. Mislim da mi je zadnja pomisao bila da će biti dobar after party sutra.
petak, 02.02.2007.
Priča razvedena sadržaja sa razočaravajućim krajem
Budući da sam jučer pisala besmislene pijane postove smatram da bi možda mogla objasniti. Počelo je mirnom kavicom / pivicom u tihom kvartovskom bircu koji se prikladno zove Athmosphehra <čitaj: ATMOSFERA> da bi na kraju završili u tihom kvartovskom parkiću svaki sa svojim otrovom.
Vraćali smo se doma oko 1 ili 2, nisam baš sigurna. Imala sam najbolju namjeru otići doma, ali sam zaključila da sam PREPIJANA. Nikad nećeš naučiti, Aneta, jel' da???
Brijem da ni Janica tako dobro ne vozi slalom kako sam ga ja izvezla po stepenicama. Brijem da odustajem od faksa i preusmjeravam ambicije na skijanje. Došla sam do 4. kata, do svojih vrata i prošla ih te nastavila dalje prema tavanu, tamo sam se fino sjela da se malo otrijeznim. Pokušavala sam se uvjeriti da nisam pijana, ali jebemu ljuljanje lijevo desno čak i u sjedećem položaju nije baš pomoglo. Čudno da uvijek završiš na tavanu kada je frka.
Uzela sam mobitel i počela zvati ljude. Prvo sam nazvala dečka i pokušavala ga nagovoriti da izađe iz kuće da ću ja doći do njega da se malo otrijeznim. Iako sam ga molila pola jebenog sata, nije popustio, nikada ne popusti, TVRDOGLAVO MAGARE.
Sada sam već ležala na prljavom, nikada opranom podu tavana glavom naslonjenom na vreći punoj praznih pivskih boca koje su stanari počeli ostavljati tamo prateći moj anonimni primjer nakon jednog slučajnog burnog tuluma.
Da sam htjela mogla sam tamo zaspati, palo mi je i to na pamet.
Zamislila sam Ninu kako mi govori da sam odvratna pijana kurva, a onda mi se smije jer zna da znam da mi je zapravo dala kompliment. Nazvala sam je! Bila je trijezna i miljama daleko. Nismo dugo pričale.
Tu mi se negdje mislim počelo štucati. To mi se fakat nikada nije dogodilo. Gutala sam zraka koliko su mi pluća dopuštala, ali nije pomoglo. Nazvala sam Stevu, , meni, jadnoj pijanoj budali. Hehe. Nije bed i ja sam se smijala sebi. Odlučila sam sa Stevom ONLINE otići do kioska po sendvič. Već sam bila pred kioskom, ali sam se predomislila jer mi je bio bed odštucati naruđbu.
Opet u ulazu, sa Stevom na popisu primljenih poziva opet sam lelujala ulazom, sama. Špijunirala sam staru kroz krivu stranu špijunke, peglala je u 2 ujutro pred ulaznim vratima. TA ŽENA NIJE NORMALNA.
Spavanje u ulazu je postala ozbiljna opcija. Sjela sam na pod, a onda sam ipak odlučila otići doma. Ohrabrilo me što sam bravu pogodila isprve. 
Vrata su se otvorila, stara mi je stajala sa peglom u rukama i zurila u mene. Bila je premala i premutna, to nije bila moja stara, protisnula sam smijeh kroz nos i sat triježnjenja je već bio uzalud.
¨Pijana si.¨
Luđački osmjeh.
¨Što si pila?¨
¨Tri pive.¨
¨One velike?!¨
¨Aha.¨
¨O Bože. Ajde odi u krevet.¨
U krevetu je nastao jučerašnji post.
Priča razvedena sadržaja sa razočaravajućim krajem. Kao da sam opisala sebe. Kako pišeš takav i jesi ;) MA SVE JE TO SRANJE. ZAJEBI ŽIVOTE.
Čemu uoče služi blog??!
Ja, ja i samo ja...je li to kako svijet funkcionira
Eto mene, dišem po prvi puta u zadnjih nekoliko mjeseci – ali samo na kratko. Jučer sam se posljednjim trzajevima izborila za svoj posljednji potpis, iako ću kucnuti u drvo za ovo šta sam upravo rekla. Vrlo mi se često dogodi da se stvari koje su se činile sigurnima naglo izjalove, no zasada je sve u redu. Sada su samo ispiti ostali.
Jučer kad sam došla doma osjećala sam se tako razočarano. Sve stvari koje su se događale proteklih mjeseci su našle prostora i vremena da ponovno proklijaju u mojim mislima. Činjenica da veći dio vremena provodim sama i da me to psiho-fizički dotuklo, pušim kutiju i pol na dan već mjesecima, loše se hranim jer si ne stignem svaki dan nešto skuhati, ne spavam jer nemam snage ugasiti svijetlo i iskusiti ništavilo praznoga stana, ne izlazim više van osim na neke bijedne kave jer se osjećam iscrpljeno zbog svega navedenog i povrh svega ne osjećam se ništa pametnija nego do prije par mjeseci.
Plakala sam bez razloga satima što može biti da je uzrokovano naglim promjenom kemisgog sastava moje krvi, budući da sam nedavno odlučila prestati pušiti.
Želim da znate da sve što će od sada biti napisano možda nije korektno jer sam sada pijana i.lupam po tastaturi kao da lovim muhe. Napika sam se prviputa u, pa ne znam zaprvo od kada,ali provela sam sat vremena pokusavaju ci se otrijezniti hpdajucći pred vratima jer nisam htijela doći pijana doma. Brijem da mi je palac na desnom stopalu zauvijek otišao u viječna lovišta.
Želim vam samo jedno reći dragi čitateji kojihg zapravo nema – prijatelji ne postoje. Neki ljudi tokom života će vam govoriti da im puno značite i da bi sve učinili za vas, ali to su notorne laži. Nitko zapravo nije nikome prijatelj. Sva patetična sranja koja vam ljudi kažu, ne vjerujte im, ljudi ih večinom govore jer se žele osječati moralno kao dobre osobe, sve što vam ikada u životu kažu pa i što učine zbog vas bit će zbog njih samih. I najveći dobročinitelji su činili dobra dijela zbog sebe da bi se osječali kao humanitarne osobe. To vam je sve isti kompleks kao kada se dignete starijoj osobi u tramvaju i onda se osjećate dobro jer ste učinili nešto što društvo u kojem živite smatra dobrim.
Svi mi umiremo sami jednako kao što se i rađamo.
Ako ikada i nađete osobu za koju ste iskreno shvatili da se nesebično brine za vas i voli vas bez ikakve koristi za sebe onda ste uistinu bogat čovijek, ako imate dvije takve osobe onda ste super bogati, ali tri ne možete imati. Sjećam se da mi je to djeda govorio dok sam bila mala, ali do sada nikada nisam shvaćala stvarno što je mislio pod time. Nikome nije stalo do nikoga drugih osim njih samih.