Eto mene, dišem po prvi puta u zadnjih nekoliko mjeseci – ali samo na kratko. Jučer sam se posljednjim trzajevima izborila za svoj posljednji potpis, iako ću kucnuti u drvo za ovo šta sam upravo rekla. Vrlo mi se često dogodi da se stvari koje su se činile sigurnima naglo izjalove, no zasada je sve u redu. Sada su samo ispiti ostali.
Jučer kad sam došla doma osjećala sam se tako razočarano. Sve stvari koje su se događale proteklih mjeseci su našle prostora i vremena da ponovno proklijaju u mojim mislima. Činjenica da veći dio vremena provodim sama i da me to psiho-fizički dotuklo, pušim kutiju i pol na dan već mjesecima, loše se hranim jer si ne stignem svaki dan nešto skuhati, ne spavam jer nemam snage ugasiti svijetlo i iskusiti ništavilo praznoga stana, ne izlazim više van osim na neke bijedne kave jer se osjećam iscrpljeno zbog svega navedenog i povrh svega ne osjećam se ništa pametnija nego do prije par mjeseci.
Plakala sam bez razloga satima što može biti da je uzrokovano naglim promjenom kemisgog sastava moje krvi, budući da sam nedavno odlučila prestati pušiti.
Želim da znate da sve što će od sada biti napisano možda nije korektno jer sam sada pijana i.lupam po tastaturi kao da lovim muhe. Napika sam se prviputa u, pa ne znam zaprvo od kada,ali provela sam sat vremena pokusavaju ci se otrijezniti hpdajucći pred vratima jer nisam htijela doći pijana doma. Brijem da mi je palac na desnom stopalu zauvijek otišao u viječna lovišta.
Želim vam samo jedno reći dragi čitateji kojihg zapravo nema – prijatelji ne postoje. Neki ljudi tokom života će vam govoriti da im puno značite i da bi sve učinili za vas, ali to su notorne laži. Nitko zapravo nije nikome prijatelj. Sva patetična sranja koja vam ljudi kažu, ne vjerujte im, ljudi ih večinom govore jer se žele osječati moralno kao dobre osobe, sve što vam ikada u životu kažu pa i što učine zbog vas bit će zbog njih samih. I najveći dobročinitelji su činili dobra dijela zbog sebe da bi se osječali kao humanitarne osobe. To vam je sve isti kompleks kao kada se dignete starijoj osobi u tramvaju i onda se osjećate dobro jer ste učinili nešto što društvo u kojem živite smatra dobrim.
Svi mi umiremo sami jednako kao što se i rađamo.
Ako ikada i nađete osobu za koju ste iskreno shvatili da se nesebično brine za vas i voli vas bez ikakve koristi za sebe onda ste uistinu bogat čovijek, ako imate dvije takve osobe onda ste super bogati, ali tri ne možete imati. Sjećam se da mi je to djeda govorio dok sam bila mala, ali do sada nikada nisam shvaćala stvarno što je mislio pod time. Nikome nije stalo do nikoga drugih osim njih samih.
Post je objavljen 02.02.2007. u 23:56 sati.