subota, 13.01.2007.

18:46

Ajd da i ja nešto napišem ovdje...

      Mislim,bio bi i red, jelte. Nije me bilo pun kurac i osamsto... i mnogo se toga dogodilo od tada.

      Jasmina (na kojoj je posvećeno nekoliko zadnjih postova)i ja smo ponovno zajedno. Nakon nekih osam-devet mjeseci smo skužili da više nema smisla prepirati, i da nam je očito i previše stalo jedno do drugog, i tako, da smo pokušali ponovo... sad skraćujem priču, jer smo već skoro dva mjeseca zajedno i nije da je sve išlo po loju, ali sad, stvarno moram priznati, dobro je. Ne pretjerujemo ni u čemu, idemo jednim lijepim, normalnim, spontanim tempom...

      Osim toga, Haco.. ovaj... Observer vam je napomenuo da sam imao promociju knjige, je, jesam. I prošlo je i više nego dobro, bolje nego što sam očekivao. Bio mi je urednik (Tomislav Matković, alias Thomas H. Knight – dečko Viktorie Faust, i sam pisac), rekao pokoju riječ, pa smo poslije proslavili, bilo zakon, i sve dobro... interesantno biće, taj Thomas, ali odlično društvo. Sve knjige koje sam imao na raspolaganju, prodane su, i mislim da mi je to dobar znak i odskočna daska. Ne samo u Našicama, koje su same po sebi, vrlo učmale, nego i na šire. Mislim, ne očekujem da mi knjiga bude bestseller, ali u svakom slučaju, od mene se sad očekuje da pišem i dalje. Već su me zaposlili za neke projekte i od sad moram intenzivno biti u svijetu pisanja, tako da bi sljedeća knjiga mogla biti vrlo, vrlo uskoro. Da budem iskren, inspiracija me ne služi kao u dane kad sam napisao "Sjenu mjeseca", no, mislim da se samo moram vratiti u formu i da će ići ponovo sve lagano, možda čak i lakše.

      Osim toga, malo sam si sagledao život i pogledao na ono što me čeka, napravio neke planove i ideje što od sebe želim učiniti u narednih nekoliko godina, u biti ne mogu se požaliti.

      U biti, jedan frend mi je rekao kako je uvijek smatrao da, kakav ti bude početak godine, takva će ti biti i cijela godina. Pa, kad malo sagledam kako mi je počela 2006.: doček u jednoj rupi, oblokavanje, tučnjave, odjeb jedne ženske na samo Silvestrovo... pa da, i u biti, cijela 2006. mi je bila u banani. Ova godina je dobro počela. Doček s ljudima koji su mi dragi i koje volim imati uz sebe, predstavljanje knjige... Nekako mi se i čini da su me ljudi oko mene počeli više cijeniti.

      Malo sam si sredio život, bolje spavam, manje pušim i pijem.. mogu reći da sam puno sretniji i zadovoljniji nego u zadnje vrijeme... dakle ide na bolje...

      Onaj, moj dobri, stari cinizam je još uvijek ostao. To je valjda meni urođeno, pa se tog ne mogu riješiti. Još prije par dana sam imao jednu dobru ideju o tome da napišem jedan dobar sarkastični post, na neku temu koju sam do sada zaboravio... jebiga... to su posljedice ljeta i učenja za ispite... ode mi kratkotrajno pamćenje.

      A faks ko faks. Osijek ko Osijek. Krenuli su mi seminari, sad će skoro i ispiti i to me malo brine, ali okej.... ko bi reko... ja optimističan... ih, jebote... sjekire će padat...

      Nadalje, mala obavijest – uskoro ću napraviti novi dizajn moje osobne stranice, www.carpenoctem.vze.com, i, uglavnom, želio bih samo reći da, ako iko od vas, mojih čitatelja (koji su se, čini mi se, mojom krivicom, prorijedili), ima tekstove, priče i pjesme, ili obrađuje slike na neku tematiku, više mračnije prirode, neka mi se javi mailom ili preko icq-a (UIN: 60200906), ako je voljan/a sudjelovati sa svojim radovima. Ideja portala je čisto, onako-stalna postava različitih radova.. u biti više kao stvar hobija... pa eto, ako me iko još i čita, udrite....


      Osim svega ovoga, i mog osobnog kurčenja (koje će mi, siguran sam, obit se o glavu, jer mi je prosto neobično biti ovakav i da mi ide ovako sve dobro), malo sam sada bio više u prilici promatrat svijet oko sebe.... gledam ono, jel, kaka se sranja dešavaju u svijetu, a pošto me u zadnje vrijeme pucaju finte oko sudnjeg dana i apokalipse, gledam to sa neke čudne strane. Ratova ima da se usereš, ljudi umiru, klima nas jebe u zdrav mozak... mislim, unazad dvadeset godina, sve više-manje ide u bananu. Ljudi su ljudima stranci, ne poznaju se, ne vole se, ne podnose se; gradovi su urbane džungle bez imalo milosti, mladima je samo zabava na pameti, samo cuga, droga, seks, kurvanje, i maloljetna delinkvencija, ima više mladih po birtijama nego u knjižnici... da, malo smiješno zvuči, licemjerno, jer sam i sam takav, ali stvarno, ozbiljno, kada ste zadnji put bili u knjžnici i posudili dobru knjigu? Ni ja sam nisam jebeno dugo... koliki postotak današnjih klinaca voli čitati? Pun kurac manje nego prije... čak i u mojoj generaciji je bilo malo takvih ljudi, ali sad ima još manje... jebiga. Pojedinaca koji se ističu će uvijek biti, ali mene brine što se i broj tih pojedinaca smanjuje.


      Nadalje, jeste skužili koliko zapravo vi robujete trendovima? Ne ne mislim na one idiote koji su spremni iskeširat dvije i pol milje kuna za hlače, košulju i jaknu, niti na one glupačice koje obuku dopičnjak, i idu take usred zime van, valjda zato što ne kuže da se ono što imaju među nogama ne zrači nego valja ponekad i oprat.... ne mislim samo na takve, ne mislim samo na one ljude kojima je moda i trend nešto najbitnije u životu, nego mislim na sve nas. Pa tako i mene.

      Pogledajte samo što vam mediji serviraju. Pola tog su reklame, a pola tog su informativni sadržaji (isključimo zabavu, uzmimo samo protok informacija). Vijesti: ministar je uslikan prije dvije godine na rođendanskoj proslavi sa striptizetom i zato ga treba smijeniti s dužnosti... zamisli.... Mislim, ne uplićem se s tim tko je on, jer nemam pojma ni ko je, ni u kojoj je stranci ni išta, ali ako je on imao striptizetu na svom rođendanu, onda to nema veze ni sa mnom, niti sa bilo kojim dijelom njegovog radnog mjesta, djelovanja, niti bi to NA IKOJI način utjecalo na nas ili ikoga ko je podložan njegovom političkom djelovanju. Kvragu, Bill Clinton (iako ne volim SAD, ali dobar je primjer) je "dobivao" na dnevnoj bazi i Monica Lewinsky mu je očito služila za poliranje kite, ali je svejedno on vrlo uspješno vodio jednu cijelu naciju! Ili bar definitivno bolje od ovog kurcibana Busha. Ljudi su toliko krvožedno gladni sranja iz tuđih života da jedva čekaju da se nešto dogodi.... mislim, gle, oke, ima stvari koje nisu u redu, ali se te stvari ne tiču nas, posebice ako nemaju utjecaja na nas..

      Pogledam novine... npr: onaj "Metro Ekspress" kojeg svako jutro čitam tokom predavanja.... Angelina Jolie je rekla da joj dijete s Bradom Pittom nije željeno... i šta me boli kurac za to? Kako ti jebeno utječe na moj život!? Ako novine dovode vijesti, onda neka to budu VIJESTI... znači, što ima novog, u svijetu, problemi, novine iz tehnologije, industrije, vrišteći problemi... ma boli me kurac što je Paris Hilton glupa ko kurac!!! ja bi nju dobrano našamarao i onda ju poslao u neku selendru usred nigdje nek se sama malo snalazi... jebote led.... ona i je slavna zato što je glupa, a glupi ljudi rade glupe stvari, i to uopće ne zaslužuje da ljudi to čitaju i gledaju... da budeš glup i radiš glupe stvari ne trebaš biti bogat i ne moraš biti nasljednik najvećeg lanca hotela... možeš biti ti i mulac a da radiš za crkavicu, ali čak ni onda ne bi zaslužio medijsku pozornost, jer to je u biti apsurd. Nebitno. I jadno je što je nekima uopće to zanimljivo čitati... jer time doslovno čitaš gluposti. Najbolji dio cijelih novina mi je križaljka...

      Hoću reći da nas je cijena slobode i sloboda tiska i protoka infomacija počela peviše koštati. Košta nas nas samih. Postali smo robovi. Svi furaju neki stil, kojeg su pokupili ili od svog društva, ili od nekih idola ili nečeg sličnog. Originalnost je ne samo nepoznanica, i nešto teško izvedivo, nego originalnost sve više postaje nešto kao predmet ismijavanja... masa isključuje pojedinca. Naše ideje i mišljenja sad više rijetko da su baš naše, ljudi su postali i presigurni u sebe, a premalo otvoreni i tolerantni prema novome, kao da bi promjena stava i mišljenja nužno koštala njihova ponosa i egzistencije... ne znam, malo sam se nabacao svega ovdje.. ali mislim da kužite moju poantu. Pazite samo Big Brother sindrom. Svi smo se već uvjerili da ovi idioti na televiziji namjerno biraju što veće šminkere, glupačice, droljice i mulce za taj šou, i onda ih strpaju na tri mjeseca (ili tak negdje) u kuću da mi ne samo gledamo i totalno perverzno provirujemo u njihove privatne živote, nego i da gledamo koliki su oni idioti... a jeste li razmišljali koliko takav i sličan idiotizam ulazi u nas i prelazi na nas? Ne samo reality showovi, nego i slične emisije koje su jebeno popularne... brijem da ne bi bilo zanimljivo staviti u Big Brother kuću pola takih idiota i pola npr. ljudi sa završenim faksom, ili studenata... ono, malo raznolikosti. Brijem da je više zanimljivo slušati o tome kako su padeži "ja, ti, on, mi, vi, oni"... ili kako u poslovici "što na umu to na drumu" ono "drum" znači trbuh/želudac. Brijem da je to ljudima zanimljivije nego slušati npr ljude koji bi pričali o politici u svijetu, teoriji svijetske urote, o geografskim čudima, o povijesti, o novim spoznajama u astrofizici... ne, to je za štrebere i geekove.... e, pa nije...

      Gospodo draga, sagledajte si malo život i uvjeren sam da ćete primjetiti da se u zadnje vrijeme zapravo zamarate i okupirate nebitnim, trivijalim i manjim stvarima, da su vam sitnice postale bitnije od stvarnih problema.... da se i previše sebično zatvarate u svoje male krugove, i ne samo da ne puštate druge u njega, nego i ne date samima sebi van. Ne dopuštate si više onu slobodu, onu mogućnost lutanja. Fizički i psihički. Gdje vam je mašta? Gdje vam je suosjećanje? Tolerancija? Obzirnost? Inspiracija? Zamislite se niste li u zadnje vrijeme postali nekako sputani u slobodi? Danas, kada je i najveća vijest pretvorena u skandal, a skandal u senzaciju, jer se to najbolje prodaje...

      To su posljedice zapada i onog što nam on donosi. Ne mislim pritom nužno na EU ili SAD-ov utjecaj, nego sve ono što nam dolazi sa većim razvitkom i napretkom. Ljudi ne da su prestali cijeniti male stvari, nego su i te velike stvari zapravo svom mogućom propagandom umanjene i prolazne.. svaka vijest, svaki hit, traje samo kratko. Evergreen kao pojam je danas nepoznanica. Ništa više ne može biti evergreen. Sve vrlo brzo bude stvoreno, i vrlo brzo umire. A tako je i sa našim umovima. Postajemo prevrtljiviji i mijenjamo sebe i naše interese više i češće nego Josipa Lisac svoje perike... bokte mazo! Ajmo malo se trgnuti i biti dosljedni u nečemu, pa makar time i zajebali situaciju... ako me kužite što hoću reći...


      Eto, ja se najiskrenije nadam da ću nastaviti dalje ponovno aktivnije pisati, ali nemojte me držati na riječ... jebiga... enivejz. Ja htio napisati mali, skromni post, a kad ono... jebote... kilometar... uglavnom, ajd, ljudi, budite mi i ostanite dobro!

Pozdrav!
N1

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>