nedjelja, 15.10.2006.

15:26

glazba i pivo u službi teatra apsurda

ovih dana je u osijeku bilo fešte, ne samo to štosam uspio upisati treću godinu nego što su bili dani piva.....


i ovaj put, za razliku o lani, gotovo svaki dan sam bio tamo, pio svijetlo pivo okusa vode plus neke kemije, rigao itd dok nisam otkrio da imaju i crnog, koje je mal više podnošljivo itd... uglavnom, previše pijanstva čak za i pijanicu poput mene... ah...

ma ne, u biti serem, meni su zadnja dva tjedna koja sam proveo u osijeku prošla nevjerojatno sporo, u biti ne da mi se ni puno pisati o tome, osim da sam noću feštao, danju se patio s glavoboljom i mučninom, osim da sam dobio pivsku škembicu i slično.... ekipa iz bratstva se okupila, naš sajt radi, iako nije još sve online, ali ak vam se da, odite si pogledajte:

Jedi Pimp Academy

osim nekin šema s monikom kojasu se dešavala, a svejedno vas držim u toku, naletio sam na tako par djevojaka s kojima sam imao nekih epioda u ranijoj prošlosti, neke manje a neka više... i tako da to sve, osim početka predavanja i imena predmeta koja sam jedva upamtio (npr. glotodidaktika s metodike nastave engleskog jezika ili semantičko - sintaktička valencija predikatora) i koje još uvijek nemam pojma šta su...

u biti s jedne strane sam slavio, upisao sam treću godinu, s druge strane ti odnosi oko djevojaka, i nekih ljudi oko mene (jer ona tematika sa stanom i onim frendomjoš uvijek je aktualna) kao svaki pravi slavonac, imao sam dobrih razloga za opijanje... ah, prosta duša slavonska (digresija na balaševića ;))

tako da to sve spojeno sa danima piva itekako mi je leglo.

ali sad je dosta.

sjedim u svojoj sobi doma, koja je naprosto u kaosu, jer je starcima puklo uzet novu kutnu garnituru za dnevnu i novu spavaću sobu, pa je cijela kuća u neredu i sve je pretumbano i slične pizdarije, grlo me boli od svog tog opijanja, strah me zapati noću jer se probudim s bolnim ašljem i gušenjem i to je sve posljedica osječkog piva. jebiga, ne volim ga, niti ga inače pijem, ali kad je pola litre točenog koštalo pet kuna teško bi koji alkos to odjebao ... i tak..

jedan od tih dana, ne znam sad točno koji, svirali su septica i rambo amadeus. cijela noć ispunjena riječima s krajnjom banalnosti i (u pogledu septice) dekadentnošću, ali sam stvarno skužio zašto toliko ljud zapravo voli ramba. taj čovjek što svojom gazbom, što riječima na neki način uspije ljude bacit u nekakav trans, ašto je najbolja fora, čovjek ima pravo. zato naslov ovog bloga i nije netočan, jer dovodeći stvari oko nas u apsoludni apsurd zapravo pokazuje koliko smo mi apsurdna bića ako gledamo djela koja nas opisuju kao ljude i slično.


u biti sad sam se pogubio u svojim riječima jer ne znam šta da napišem, brijem da ću skoro stavit malo opširniji post.

<< Arhiva >>