- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
15.12.2006., petak
polako
|
sam sjeo na betonsku ogradu , iako 12 mjesec proljetna temperatura me potpuno smantala... pogledoa sam na mobitel... 15 minuta prije roka... cistacice su se odjednom rasprsile iz velike betonske zgrade ispred koje sma sjedio cistile su travu... zelene povrsine.. nikad mi nije jasno zasto one smiju po travi gazit a ostali smrtnici ne... ali nema veze.. nisam znao da je ovo grad velike osvjestenosti sto se tice cistoce.. ruksak na pola koplja odmarao je pored mojih nogu, izgledao je jos umornije od mene... "hej pa ti mene ne vidis?" 'joj sreco kad bi ti znala da ja od umora samo 2 metra daleko vidim...' pomislio sam u mozgu je bilo zbunjujuce kao kad se devedesetosmica ne gasi tri dana... (u prijevodu sa zargona.. usporen do boli...) jedan osmjeh je obrisao sve bore i nanio osmjeh na moje lice... kratki poljubac i polako setanje... hvatanje pod ruku... ma ovo sam ja sve znao da ce biti ovako... de javu.... sjedamo u kafic... narucuje kafu s mlijekom i casu vode... i ja isto.... vrlo brzo , poslije 15 minuta dobijemo naruceno , bez vode... eto vrlo dobra usluga... p avi idite kod slovenaca u bosni pit kafu.. JOK pricamo... njezin glas putuje nekim cudnim putevima do moje svijesti... zaobilazno... "hejjj daj mi rukeee" kaze odjednom ozbiljno... dajem ne znam sto zeli... uhvati ih ... pogleda me.. "beeeeeeeeeelj" uz osmjeh se belji... polako ispijam kavu... dok vrijeme neminovno curi... 'stvarno bih mogao kupiti i sat... a ne da pogledavam na mob stalno...' mislim u sebi.... "idem0?" polako se spremamo i koracamo uz rijeku... pricamo o svemu.. kao pravi englezi pricamo o vremenu, taksiju, polako ... idem nazad... |
0