- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
11.10.2006., srijeda
izlet...
|
sve je bilo spremno... arboretum u vinici... veliki park , kosare za kestenje, raspolozenje, 4 cure i vozac gospodjica tratincica... "pazi.... auto.." "pa pusti ga on zna kako se vozi..." su komentari koji su bili uobicajeni tijekom te pol satne voznje... znao sma da ce kratko trajati.... samo sat vremena... to nije dovoljno ni nabrati nesto ni vidjeti... smao sma vidio neku prekrasnu tuju... koja je sma izgradila svoju kapelicu i okruzila ga svojim mladicama.. na brzinu smo popili kavu... bili smo ograniceni vremenom... moramo se vratiti do pocetka treninga... vozimo se... prolazim kroz varazdin... na semaforu stojim... jedan poznati hod... ne vjerujem.... cekam da vidim izbliza... da poznati, jako poznati hod... pogledam da ona je... spusta glavu... tek onda primjecujem dva mala osmjeha u kojima prepoznajem njezin... 'ona ima djecu?' razmisljam... 'hmmm lijepa djeca.. velika..' 'to su djeca koja su trebala biti moja...' ova misao me presjkla kao onaj veliki mac starih vitezova... cekam.. mozda pogleda... ne zabavljena je .... kroz osmjeh prica djecaku nesto... cujem njezin glas kroz buku u mom autu... "evo smao jos malo , zasto si nestrpljiv? kad dodjemo doma mama ce ti spremiti..." da, njezin glas.... od onda... moje raspolozenje je napravilo veiki skok u prazni bazen sipunjen smao mojim sjecanjima i razmisljanjima... taj bazen je inace pokriven i preko njega hoda... ali ona... ona ga je lakocom raskrila... od onda.. jucer sve krece naopako... moj osmjeh iz akojeg skivam najgore misli dosao je na usne stojim... sjedim .... dolazim do susjeda... bolestan je ... "sta je s tobom, kao da si progutao onu hijenu koja se stalno smije" kaze mi susjeda... "bar nisam kao da sam progutao motku" okrenuo se prema njoj i krenuo prema vratima... "heeej sta ti je...." "ne zelis znati.... pusti me.. pusti me danas.... " svi me gledaju u cudu... ja izlazim.... hodam prema kuci svaki korak je sve tezi i tezi.. gleedam na sat... 'ne nema je...' palim sve.... na ja_te_trazim je samo onaj dosadni koji mi pije zivce nekim glupim komentarima... brzi i britki odgovor ostavlja ga bez teksta... gasim ga nemam snage za njega... on nije osoba koja bi me razveselila sto dalje? moj porok mi ulijece u glavu.... tamo cu se smiriti valjda... uliejcem... sutim... tako neki poznati ljudi se zezaju.... klasicno zezanje.. ali ne danas vracam britko, brzo.. u centar... vec znam sto im je na pameti pisem unaprijed... "hej sto ti je...?" "a da me zaobidjete? evo jos malo cu samo ovdje vegetirati... mozda me slova izvuku iz nekih misli.." ali ne... nemam vis esnage niti za onaj osmjeh koji prelazi preko usana... lijezem u krevet... oko ponoci zvoni mi mobitel... kunem sve po spisku... sebi... zasto nisma iskljucio tja prokleti sluzbeni mobitel... i gdje mi je???? bauljam po kuci.... mobitel zvoni kao lud... ali nije u kuci... u autu je ispred kuce.... kako sma to mogao zaboraviti.... otvaram auto, uzimam mobitel... na suvozacevom sjedistu je i on i privatni... odgovaram na sluzbeni vidim da slanje poruke na pvt niej proslo... saljem opet... sad prolazi... ljubljeni moj operater mobilne telefonije... i eto... imam osjecaj da sam iznevjerio neke... da sma prenaglo reagirao... da sma svasta rekao... i ono sto nisam mislio... i ono sot sma mislio... na napad odgovoaram napadom, pa makar napad bio pasivno agresivan a na takve sam posebno osjetljiv... iz nekih starih i jako bliskih razloga... Gibonni - (Mirakul, 2001) - Oprosti Malo je reć' Da se prelija pjat kad se vonj od nevoje U zraku ćuti Ja ne idem leć' Da ne osjetim led S tvoje strane postelje Di mučis Di svako drzi svoju stranu I ponosa i gluposti Moglo bi bit da je lakse umrit Nego ljudima reć': "Oprosti" Say, say, To each other "I'm sorry" Ja te ne mogu nać' Takvu kakvu znam I to sta hočes od mene Ja ne razumin Ovo ovde nisi ti Ni ovo ovde nisan ja, To su neki furesti Bisni ljudi Oh Boze, da mi te prominit Ili tebe ili sebe; isto je Moglo bi bit da je lakse umrit Nego ljudima reć' : "Oprosti" ----------- S TOP - S C... - Santa Esmeralda Lyrics - Dont Let Me Be Misunderstood Lyrics Baby, do you understand me now? Sometimes I feel a little mad But, don't you know that no one alive can always be an angel When things go wrong I seem to be bad 'Cause I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood If I seem edgy I want you to know That I never meant to take it out on you Life has its problems And I got my share And that's one thing I never meant to do 'Cause I love you Baby, don't you know I'm just human And I've got thoughts like any other one And sometimes I find myself, oh Lord, regretting Some foolish thing, some foolish thing I've done But I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood Oh Lord, don't let me be misunderstood Don't let me be, don't let me be misunderstood Baby, don't you know I'm just human And I've got thoughts like any other one And sometimes I find myself, oh Lord, regretting Some foolish thing, some foolish thing I've done 'Cause I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood Oh Lord, please don't let me be misunderstood Don't let me be, don't let me be misunderstood Baby, sometimes I'm so carefree With a joy that's hard to hide And sometimes it seems that, all I have to do is worry And then you're bound to see my other side 'Cause I'm just a soul whose intentions are good Oh Lord, please don't let me be misunderstood |
0