- 
- 
- 
JJ-ove baljezgarije umjesto pisanja u dnevnik
26.09.2006., utorak
probudio sam se...
|
razmisljao sam o .. dvije plave, ma lazem .. o tri plave ... kako su ljudi razliciti o nekim adresama koje su postale zabranjene i nekima koje nisu nikad to ni bile, smijsao sam se sam sebi... u pol 3 u noci.... opet je "najljepsi osmjeh juznog jadrana" bio u pravu... kako vrijeme prolazi kuzim kako su zene puno pametnije od nas muskih... ali su opet u nekim stvarima naivnije... u drugima su gore i od vraga (recimo pay-back im je strasssaannnnn) ali zato imaju i cipele za setanje kroz snove... cipele za razbijanje istih... cipele za setanje kroz zivot... cipele za osmjeh cipele za tugu cipele za podgrijavanje cipele za hladjenje... cipele za "jaoooo sto su slatkeeee" i skoro uvjek su iste... d ali to znaic da su sparavne? ili samo ja imam fetis na visoke pete? ;)))) ne znam stvarno se svasta moze naci.. ova pjesma me podsjeca na to... ustvari uz ovu pjesmu imam jednu pricu... sjecate kad smo imali "drugarsku vecer" na kraju osnovne skole? nesto kao "mala matura" i sadcijela generacija se skupila.. slavilo se netko je cak prokrijumcario i vino ja sma odbio (ne znam sta mi bilo..mladost..) na kraju... ostalo nas je samo nas 10 drustvo iz osnovne iz razrede imao sma tu srecu da sam uvjek imao recimo slozno drustvo u razredu skupili smo se i sjeli na centru grada na ulicu.. asfalt je jos bio topao, topliji od ranoljetnog zraka prvi put sam onda nosio sako, sjedili smo na velikoj zardinjeri za cvijece i dijelili nase djetinje snove "necemo se nikad izgubiti" rekla je... naravno da necemo.... svi smo graknuli sjedila je do mene...i okrenula se skorz do mene "obecaj da se neces.." sapnula je... i dotakla mi ruku od njezinog dodira sam se sledio.. ne zbog neke vibre vec zbog njezinih ledenih ruku pogledao sam je , nosila je svoju prvu "pravu haljinu" tanku ljetnu... gola ramena su bila skupljena... "obecajem....pa znas da nikud necu ici" rekao sam mahinalno brzinom 15 godisnjaka... "sigurno? " rekla je sramezljivo... a ja sam skinuo glupi crni sako i stavio je na njezina ramena... pogledala me i spustial pogled... frendica sa druge strane je sve snimila "kako JJ moze a vi svi nesto hladnokrvni" odmah su se odazvali izazovu i sve cure su uskoro nosile necije sakoe oko 3 zora je polako kucala na nasu malu dolinu... crvenkasti odbeljsak sa daleke planine i zelenih brda parao je mrak sivilo je zamjenilo tminu... gospodin u plavom je dosao do nas "pa sta se radi u ovo doba tu" "prica se o planovima " rekla je ona, i svi pogledi su se uperili u nju i mene... uvjek smo bili posebni... od takmicenja tko ce prvi skrenuti pogled do slobode koju smo osjecali u ophodjenju jedno s drugim... "i sto ste lijepo isplanirali?" "pa da se necemo izgubiti..." svi su se nasmijali..i ja... samo je gospodin u plavom pogledao nju i rekao... "oni ne znaju da je to najvaznije" glas mu je promijenio ton u polu strogi "a sad polako idemo kuci, vasi sigurno brinu... " "jos samo trennnn" u glas se culo iz nase zardinjere... "ajde ali smao tren..." jos malo smo se zezali... kolega koji se trijeznio u sredini vec je dosao k sebi... krenuli smo... "idem s tobom..." "ma ne moras" rekla je tiho i glasom koji je znacio bas suprotno... "pa ne moram, ali hocu... da ne idem kuci bez sakoa" nasmijao sam se.. "jooj a ja ga vec prisvojila..." "ma nista ja sam tu da ti kazem kad si nesto prisvojila" "i?" "pai se.. prisvajas...." nasmijao sam se... pogledala me u oci "a sad moram jos na ovim stiklama do kuce....ufff" "pa skini , asfalt je jos topao.." "ali onda necu biti tako lijepa.. znas da smo mi zene taste.." pogledao sam je.. da, postala je zena...prvi put sam je ond avidio kao mladu zenu "hej sjetila sam se.." rekla je je... i skinula sako dodajuci mi ga u jednom pokretu "obuci ga..." "ali smrznut ces se" "necu , vidjet ces.." nasmijala se.. obukao sam sako... ona se uvukla pod moje rame i ruku mi stavila oko pojasa, ispod sakoa "pa ovo niej lose" rekao sam djecacki sramezljivo... "znam... a sad idemo polako... jutro ce..." mi smo se prvi odvojili pratio sam je kuci... zeleci da se njena kuca nekim cudom udalji jako daleko... njezine stikle su odzvanjale njezinom praznom ulicom poslije nekoliko minuta stal aje... "evo me..." stajali smo pred jednim dobor poznaitm vratima... prislonila je svoje usne na moj obraz i sapnula "pazi obecao si..." nasmijesila se i brzo smugnula u kucu... u vihoru dogadjaja izgubio sam njezine podatke.. tek ponekad neki cudni vjetrovi mi donesu vijesti o njoj.. odselila se u veliki grad... sretna je kazu... ne zelim joj to pomutiti vijescu da nisam uspio odrzati obecanje... Riblja Corba - (Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju, 1984) - Kad hodas Vece ne mirise na rakove i skoljke Mesec je bleda fleka boje cimeta Uzimas cipele za setanje kroz snove Ulica voli ritam tvojih koraka Vetar se provlaci kroz nepoznate reci Asfalt se miluje sa tvojim stiklama Suvise mekan da bi mogao da spreci Ovo je vece puno tvojih tragova Kad hodas ne zastajkujes I zemlju ne dodirujes A mene ne primecujes I uporno se trudis Da me prodje pozuda Jos drhtim od tvog pogleda Iz nekih starih razloga Ne mogu da se sredim Vece ne mirise na rakove i skoljke Mesec je bleda fleka boje cimeta Uzimas cipele za setanje kroz snove Ulica voli ritam tvojih koraka Kad hodas ne zastajkujes I zemlju ne dodirujes A mene ne primecujes I uporno se trudis Da me prodje pozuda Jos drhtim od tvog pogleda Iz nekih starih razloga Ne mogu da se sredim i za podne je jedna prava pjesma dana... onako... :) |
0